I sama sam jako teško stradala u jednoj saobračajki, na svoj rođendan davno. Nikad neću zaboraviti moju majku koja je rekla da je čula štikle kako u 2 u noći prilaze kući i odmah znala da nešto nije u redu, jer nema šanse da bi ja u ono vrijeme imala išta osim tenisice. Odmah je znala da netko dolazi reći nešto strašno o meni. Još i sad mi žao najviše mame i tog njenog osjećaja i straha...
25.01.2006. (09:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zamisli što sve možemo kontrolirati. šaljemo sonde u udaljene kuteve svemira, tehnologija i medicina jačaju. sve se mijenja. jedino što ne možemo promijeniti, a toliko se trudimo je naš kraj. koliko god se trudili sačuvati život, svejedno ga gubimo, kad se najmanje nadamo. ta nemoć pred smrću pokazuje nam koliko smo mali, ali i da ono što imamo od života trebamo pretvoriti u ljubav.
25.01.2006. (10:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mislim da ljetos u hrvatskoj bio pobjedik rely vožnje neki finac.... i čovjek je bio zgrožen načinom i vožnjom zagrepčana po gradu, mislim da to dovoljno govori o kulturi i ponašanju naših vozača...svi su živčani i nekulturni u vožnji ....a moj muž ima trajne posljedice prometne nesreće iz djetinjstva....na ovoj istoj cesti na kojoj je poginula ova cura...kasnije su radi njegovog stradanja uveli školski autobus , a do tada su djeca išla biciklima u škole jer je tek nekoliko metara nedostajalo za njihovu procjenu potrebe prijevoza,,,,grozno...a i moju baku je ubio auto u sred bijelog dana na pješčkom...
25.01.2006. (10:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I ja se nekad zapitam slično, ali ipak vjerujem u ono dobro u ljudima. Zapitam se i zašto se takve stvari događaju i osim onog odgovora da je tako moralo biti, drugoga nemam. Čovjek sam koji smatra da su pravila i norme NUŽDA i da jedino tako svijet može funkcionirati, bez obzira na onu (kvazi)liberalnost koja stalno visi u zraku. Kad bi svih 6 milijardi ljudi radili što ih je volja, mislim da bi svijeta brzo nestalo.
25.01.2006. (20:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Strašno je to što se desilo... a tako uzaludno i ničim izazvano... samo zbog ljudske neodgovornosti... Ne znam... A istina je, to što kažeš, da svijet nije prilagođen djeci i starijima ni bolesnima... no, s jedne strane, ako pogledaš, okrutna istina je da to ne bi bilo ni prirodno... čak i ovo što radimo nije prirodno - uplitanje u tijek života i smrti, liječenje bolesti... gledano s razine vrste, to ju oslabljuje... No, s druge, nama svima podrazumljive strane, želimo samo dobro svima, naša svijest je nadrasla potrebu za prirodnom evolucijom... težimo nečem duhovnom, izvantjelesnom? ... prema svijetu gdje je sve idealno... no ide li svijet stvarno u tom smijeru... ljudi se previše natječu jedni s drugima na jednom polju... nestaje im vremena za druga polja: društvenost, brižnost, suosjećajnost, ljubav, pa čak i veselje iščezava... kapitalizam je naizgled pošten, ali baca ljude u divljinu... gdje je jedino pravilo ono jačega... i ljudi su opet u kamenom dobu, kad su se morali boriti cijeli život. Evo, možda sam sada tek za pravo shvatio koliko je kapitalizam loš... a sve što oni čine je da nas uče u njemu živjeti i boriti se... Hodimo mračnim tunelom što svakim danom postaje sve dulji... već sada je predug da bi za života stigli do kraja... ljudi su zaboravili kako izgleda svjetlo, uljuljkali se u mrak... eh... tko će pokazati prstom prema gore i vikati: "Sunce!"... tko će ga shvatiti... tko će ga slijediti... ... pozdrav, Jelek :-)
26.01.2006. (18:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znam kud je skrenuo svijet... Vlada bahatost, sirovost, nekultura, zavist, kao da je sve negativno isplivalo na površinu. Sad ti budi pametan i odgajaj djecu, uči ih pravim vrijednostima u životu, i strahuj da im se što ne dogodi. Učiš ih čarobnim riječima što sva vrata otvaraju (molim, hvala, izvoli, oprosti) pa se išokiraju kad ih druga strana uopće ne uzima za ozbiljno. Jučer mlađa Potočnica htjela prijatelju u razredu čestitati na petici, ovaj je skoro odvalio, nenavikao na pohvale i lijepe riječi... O (ne)sigurnosti u prometu bolje da i ne pišem.
27.01.2006. (09:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Danas je teško biti siguran. Svi imamo loša iskustva s prometnim nesrećama ili nas ililjudi koji su nam bliski... mene užasava spoznaja da na semaforu ne smiješ pogledati vozača u susjedom automobilu jer nikada ne znaš kada će on tokrivo shvatiti i prosvirati ti mozak....ili ne daj Bože posvađati se s nekim oko parkirnog mjesta....to je to draga jelek, ljudi su, na žalost, previše pod stresom da bi funkcionirali normalno u vožnji
27.01.2006. (12:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I mene slične misli krpaju svaki put kad sjednem u auto... Ali iz navedenog vidimo kako naš život nije uopće u našim rukama...Ako je Onaj koji nas je stvorio donio odluku da nas i uzme - there's nothing to do about it - naše vrijeme je došlo. Stoga, premda je teško, najbolje ne opterećivati se takvim mislima. Jer - zar zaista mislimo da možemo promijeniti nešto što nam je suđeno? A što se roditeljstva tiče - I'll take the chance ;) Pozdrav!!!
28.01.2006. (03:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Danas je teško biti sve - roditelj, dijete, prijatelj, ljubavnik... baš sve. Jer sutra možda ne postoji za ljude koji su danas pokraj nas, a možda ni za nas... Sve je relativno. Uvijek me strah kad netko meni drag vozi noću, danju, bilo kad... ali to je nužno zlo.
01.02.2006. (11:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ovo je zaista strašno, nemam riječi... i ja sam nedavno izgubila dvojicu prijatelja u nesreći na cesti i još se nisam oporavila... od srca hvala na lijepim željama...
02.02.2006. (10:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svijet slijedi svoja pravila i nema nekog pretjeranog smisla opterečivati se njime. svjesnost o svijetu je jedno, ali spoznaja o tome kako promijeniti nešto je opet drugo. ne brini. sve je baš kako treba biti.
09.02.2006. (00:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
trill
I sama sam jako teško stradala u jednoj saobračajki, na svoj rođendan davno. Nikad neću zaboraviti moju majku koja je rekla da je čula štikle kako u 2 u noći prilaze kući i odmah znala da nešto nije u redu, jer nema šanse da bi ja u ono vrijeme imala išta osim tenisice. Odmah je znala da netko dolazi reći nešto strašno o meni. Još i sad mi žao najviše mame i tog njenog osjećaja i straha...
25.01.2006. (09:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Goldeneye
zamisli što sve možemo kontrolirati. šaljemo sonde u udaljene kuteve svemira, tehnologija i medicina jačaju. sve se mijenja. jedino što ne možemo promijeniti, a toliko se trudimo je naš kraj. koliko god se trudili sačuvati život, svejedno ga gubimo, kad se najmanje nadamo. ta nemoć pred smrću pokazuje nam koliko smo mali, ali i da ono što imamo od života trebamo pretvoriti u ljubav.
25.01.2006. (10:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lolina
mislim da ljetos u hrvatskoj bio pobjedik rely vožnje neki finac.... i čovjek je bio zgrožen načinom i vožnjom zagrepčana po gradu, mislim da to dovoljno govori o kulturi i ponašanju naših vozača...svi su živčani i nekulturni u vožnji ....a moj muž ima trajne posljedice prometne nesreće iz djetinjstva....na ovoj istoj cesti na kojoj je poginula ova cura...kasnije su radi njegovog stradanja uveli školski autobus , a do tada su djeca išla biciklima u škole jer je tek nekoliko metara nedostajalo za njihovu procjenu potrebe prijevoza,,,,grozno...a i moju baku je ubio auto u sred bijelog dana na pješčkom...
25.01.2006. (10:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy
I ja se nekad zapitam slično, ali ipak vjerujem u ono dobro u ljudima. Zapitam se i zašto se takve stvari događaju i osim onog odgovora da je tako moralo biti, drugoga nemam. Čovjek sam koji smatra da su pravila i norme NUŽDA i da jedino tako svijet može funkcionirati, bez obzira na onu (kvazi)liberalnost koja stalno visi u zraku. Kad bi svih 6 milijardi ljudi radili što ih je volja, mislim da bi svijeta brzo nestalo.
25.01.2006. (20:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ŠKORPION12
..četo smo INDIFERENTNI na patnje druguh... a ljudi su u totalnom kaosu - samo nam Bog može pomoći.PUSA
26.01.2006. (14:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dijamantic
Strašno je to što se desilo... a tako uzaludno i ničim izazvano... samo zbog ljudske neodgovornosti... Ne znam... A istina je, to što kažeš, da svijet nije prilagođen djeci i starijima ni bolesnima... no, s jedne strane, ako pogledaš, okrutna istina je da to ne bi bilo ni prirodno... čak i ovo što radimo nije prirodno - uplitanje u tijek života i smrti, liječenje bolesti... gledano s razine vrste, to ju oslabljuje... No, s druge, nama svima podrazumljive strane, želimo samo dobro svima, naša svijest je nadrasla potrebu za prirodnom evolucijom... težimo nečem duhovnom, izvantjelesnom? ... prema svijetu gdje je sve idealno... no ide li svijet stvarno u tom smijeru... ljudi se previše natječu jedni s drugima na jednom polju... nestaje im vremena za druga polja: društvenost, brižnost, suosjećajnost, ljubav, pa čak i veselje iščezava... kapitalizam je naizgled pošten, ali baca ljude u divljinu... gdje je jedino pravilo ono jačega... i ljudi su opet u kamenom dobu, kad su se morali boriti cijeli život. Evo, možda sam sada tek za pravo shvatio koliko je kapitalizam loš... a sve što oni čine je da nas uče u njemu živjeti i boriti se... Hodimo mračnim tunelom što svakim danom postaje sve dulji... već sada je predug da bi za života stigli do kraja... ljudi su zaboravili kako izgleda svjetlo, uljuljkali se u mrak... eh... tko će pokazati prstom prema gore i vikati: "Sunce!"... tko će ga shvatiti... tko će ga slijediti... ... pozdrav, Jelek :-)
26.01.2006. (18:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pjesma o jednoj mladosti
Ne znam kud je skrenuo svijet... Vlada bahatost, sirovost, nekultura, zavist, kao da je sve negativno isplivalo na površinu. Sad ti budi pametan i odgajaj djecu, uči ih pravim vrijednostima u životu, i strahuj da im se što ne dogodi. Učiš ih čarobnim riječima što sva vrata otvaraju (molim, hvala, izvoli, oprosti) pa se išokiraju kad ih druga strana uopće ne uzima za ozbiljno. Jučer mlađa Potočnica htjela prijatelju u razredu čestitati na petici, ovaj je skoro odvalio, nenavikao na pohvale i lijepe riječi... O (ne)sigurnosti u prometu bolje da i ne pišem.
27.01.2006. (09:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stephi
Danas je teško biti siguran. Svi imamo loša iskustva s prometnim nesrećama ili nas ililjudi koji su nam bliski... mene užasava spoznaja da na semaforu ne smiješ pogledati vozača u susjedom automobilu jer nikada ne znaš kada će on tokrivo shvatiti i prosvirati ti mozak....ili ne daj Bože posvađati se s nekim oko parkirnog mjesta....to je to draga jelek, ljudi su, na žalost, previše pod stresom da bi funkcionirali normalno u vožnji
27.01.2006. (12:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KOKI
da teško je biti roditelj ali ujedno i prekrasno!...:)
27.01.2006. (14:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
faerievenstar
I mene slične misli krpaju svaki put kad sjednem u auto... Ali iz navedenog vidimo kako naš život nije uopće u našim rukama...Ako je Onaj koji nas je stvorio donio odluku da nas i uzme - there's nothing to do about it - naše vrijeme je došlo. Stoga, premda je teško, najbolje ne opterećivati se takvim mislima. Jer - zar zaista mislimo da možemo promijeniti nešto što nam je suđeno? A što se roditeljstva tiče - I'll take the chance ;) Pozdrav!!!
28.01.2006. (03:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ŠKORPION12
... zato i treb aživjeti SMISLENO, jer nitko ne zna svoga kraja.pusa
31.01.2006. (18:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Under my skin
Danas je teško biti sve - roditelj, dijete, prijatelj, ljubavnik... baš sve. Jer sutra možda ne postoji za ljude koji su danas pokraj nas, a možda ni za nas... Sve je relativno. Uvijek me strah kad netko meni drag vozi noću, danju, bilo kad... ali to je nužno zlo.
01.02.2006. (11:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
-Bridge-
falis mila...gdje si?
01.02.2006. (19:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Portret... by razum
ovo je zaista strašno, nemam riječi... i ja sam nedavno izgubila dvojicu prijatelja u nesreći na cesti i još se nisam oporavila... od srca hvala na lijepim željama...
02.02.2006. (10:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SOULFUX by Colorblind
svijet slijedi svoja pravila i nema nekog pretjeranog smisla opterečivati se njime. svjesnost o svijetu je jedno, ali spoznaja o tome kako promijeniti nešto je opet drugo. ne brini. sve je baš kako treba biti.
09.02.2006. (00:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...