Wanda Car

29.03.2015., nedjelja

Šikara i livada


Pas je ne kontrolirano lajalo na nešto samo što on vidi.
Djecu sam pustila da sama rješavaju svoje probleme.
Sunce je imalo svoje uredovne erupcije ali zbog proljetnog položaja zemlje i
oblaka nije do mene dopiralo željenom jačinom.

Na prolaznu neugodnost prehlade nisam previše obraćala pozornost,
vodeći se za onom klin se klinom izbija pa sam išla potražiti biljke koje će me izbaciti iz kreveta.
Pustila sam vrtoglavicu zbog povišene temperature da djeluje kao slučajno lagano pijanstvo.

Pa šta tu imamo, da vidimo što se nudi u Božjoj apoteci i dućanu;

Mlada kopriva...malo za čaj, a ima je puno...podvalit ću je djeci
umjesto umaka od špinata sa pire krumpirom i pohanim mesom za ručak.
Pažljivo ću odrezati škaricama vrhove.
Listovi trputca za razrijediti sluz u začepljenom nosu, a ovi zeleni listovi smrde na češnjak...medvjeđi luk.
Gdje ste medvjedi? Sve ću pobrati...Medvjeđi luk u siru za namaz narezati...
da mi se da brati više mogla bih napraviti i pesto, ma sutra... preksutra ću..malo mi je hladno...

Jao kakvo lijepo cvijeće i bjele flekice po listićima...plućnjak taman da prodišem.
Kaj je to izgleda ko mala mrkvica?...Stolisnik, može malo za začin, malo za čaj.
Kiselica, jupi za salaticu...mogla bih nabrati i radić i cikorije.
Pogle mišjakinja i ona će doći super u salatu malo da razblaži gorak okus radića.
Tri, četri, pet, šest izdanaka bljušta...kaj sada na kajganu ili da skuham jaja i krumpire pa da napravim salatu?
Mislim da imam maslinovog sa vrganjima...već sam gladna.
Čoh-čoh po glavi, idem još malo prozujati okolo...
Štavelj, kaj ću sada s njim??? Malo ću dodati u koprive za umak.
Jupi sunce mi obasjalo razbacane tratinčice...i njih ću dodati u salaticu, par žutih jaglaca i pokoja ljubičica...a gle ima i bjelih, albino i one mirišu.
Cica - mace za Cvjetnicu...maslinovu sam već nabavila.

Začujem ptičji pjev, a i dječica odjednom sviraju na jaglace i rade vjenčiće od tratinčica.
Nakon toga naizmjenično vise naopako na prvoj dostupnoj grani dok im se kosa vuče po podu.
Smiju se jedni drugima, a nakon toga se sjete kako bi mogli i bez ruku.
Svi već mogu bez ruku.
Protrnem 29 puta bojeći se da ne padnu na glavu ali ipak ostajem sretna zbog njihovog veselja.

Super da smo žedni jer tamo lijevo nalazi se izvor vode. ;)
A uz izvor sjedi mala vila na još manjem plavom cvjetiću i popravlja svijet.


Pozdrav i ugodan Vam dan,
W.


25.03.2015., srijeda

Hvala ti

Događaj koji nas uči može biti neugodan i emocionalno težak za nas.
Ali odluka kako ćemo postupiti dalje i kako ćemo se nositi sa njime,
koliko ćemo narasti nakon tog događaja ovisi isključivo o nama.
Nekad radimo rez,
nekada ponavljamo iste situacije ali kada shvatimo zbog čega se u našem životu događaju ljudi ili situacije i što mi trebamo naučiti
važno je da dalje postupamo na način koji je najbolji za nas i za opće dobro.
Svaki listić i cvjetić i kukac je važan i različit kao i svaka ljudska jedinka ponaosob.
No opet smo svi dijelovi jednog organizma.
Ne možeš psa naučiti letjeti.
Ne možeš držati pticu u kavezu i diviti joj se misleći da je voliš.
Koji kotačić ne radi...taj koji ne radi šteka sve iako se naočigled može učiniti da nema veze ili si možemo trubiti da je sve u redu.

Važno je da smo i spremni za osvještavanje jer tada jednostavnije možemo prihvatiti i transformirati neugodne situacije, a i učiniti ih saveznikom.
Emocija koju ona izaziva čini odskok na evolucijskoj ljestvici nas samih.

Ono što nas nervira to i mi imamo.
Ono što primjećujemo to raste.
Pogledajte neugodne situacije koje se ponavljaju u vašem životu.
Nekad ne znate zašto, nekad se lažete da nije tako,
nekad nemate snage promijeniti je.

Od gubljenja bitke gorči su mi propusti.
Treniram se u pozornosti.
Ne želim gubiti vrijeme kao pas koji se vrti u krug sam grizući svoj rep.
Ne želim jesti svoje govno.
Ne želim biti žrtva sistema.
Ne želim da me se dresira.
Ne želim samo njuškati uokolo i preživljavati od malo maženja,
malo tapšanja i odbačenih kostiju.
Ne želim da sa mnom upravljaju emocije niti događaji.
Ne želim reagirati po navici.
Ja nisam pas.
Nisam ni ptica.
Nisam anđeo.
Ja sam samo ljudsko biće.
Bože pomozi mi da budem bolje ljudsko biće.
Da ne pobjegnem u oholost.
Da se ne busam ponosno u prsa.
Da ne sudim druge.
Da moje korjenje bude jako kako me ni tajfun ne bi otpuhao,
osim ako je vrijeme za posaditi se negdje drugdje kroz sjeme.
Prihvaćam promjenu.
Prihvaćam.

Srdačan pozdrav i ugodan Vam dan ako ga već iz nekog razloga ne možete učiniti čarobnim,

W.


24.03.2015., utorak

Refleksologija penisa i vagine

Penis tko još kaže penis, kad si mali govorimo pišo, kad si veliki kažemo kita, kurac i sad ja znam da je to prosto ali tko kaže penis ili muški spolni ud?
Penis me podsjeća na Denisa. Tako da jadan Denis penis.

Znate onaj vic kad se žali zabrinuti roditelj ravnatelju:
- "Znate ravnatelju, mog sina u školi zovu Urac."
Ravnatelj:
- "A kako mu je pravo ime?"
- "Enis."


Na fotografiji vidimo područja kojima se stimulacijom penisa ili vadžajne mogu stimulirati i drugi organi u tijelu. Dobrom oku promatrača neće promaknuti gdje se nalaze srca.
Refleksna zona i vagine s maternicom i penisa su obrnutog redosljeda tako da kada se dobro uklopi jedno u drugo bez problema se aktiviraju i drugi tjelesni organi.
Ja recimo smatram da smo to trebali učiti barem u srednjoj školi, ionako tada kreće seks. Loš seks.
Kako zadovoljiti partnera ili partnericu trebalo bi biti predmet uz ostale zanimljivosti...kako se nositi sa smrću u obitelji, kako preživjeti u prirodi samo sa nožem...kako izdresirati mlađu sestru da piše zadaću umjesto tebe...kako promjeniti staklo na mobitelu kad ti pukne...kako misliti svojom glavom...kako uvažiti tuđa mišljenja...kako se ponašati prema društvenom bontonu. kako napraviti pravu vjetrenjaču i samogrijaću kuću i sve ono što se uopće ne uči u školi nego te trpaju sa nekorisnim podacima i nabijaju ti strah. Škola služi da ispere i uokviri znalce u socijalizirane neznalice koji će možda postati znalci u nekom svom području.
Ima tu još šta bi se dalo reći na tu temu pa mi nije namjera da se stvari isčitaju iz redova i da se udari na desetu negativnu potenciju po sistemu nego da potakne na razmišljanje i to na ovaj ili onaj način. Poticanje na stavove i moćno utjecanje na slaganje sada mi nije namjera nego samo primjećujem.
Kako produljiti vrijeme erekcije protokom seksualne energije glava - zdjelica.
Roditelji mi nisu poklonili knjigu o tantri, zato ja jednu držim na polici kad mojoj djeci u budućnosti zatreba da im nije neugodno tražiti u knjižnici.
Iako moram priznati da je nisam izučila...čekam neki kurac.
Bez brige ja kao pička katolička puna krivnje kojoj je dugo trebalo da se seksualno oslobodi sve to mogu reći.
Nije da se baš mogu pohvaliti promiskuitetom,
a niti likovima koji mogu mojoj djeci reći:
"Jebo sam ti mater." tako da će mi svaki savjet za izluđivanje partnera dobro doći.
Porno filmovi me baš i ne pale jer ima nekog pretjeranog stenjanja i sirovosti ali zato kad sam gledala hentai poispadale su mi oči.

Što se tiče podraživanja prostate i njenog cijeđenja
kao točke od milion dolara čini mi se da pruža neki zanimljiv osjećaj muškarcima,
koji neki dobivaju samo primanjem drugog penisa i zbog tog užitka mnogi koji bi to poželjeli se mogu osjećati pederski
( ne mislim sada na prave pedere),
a zapravo se u heteroseksualnoj vezi
vrlo jednostavno prstom pritiskom na međicu ili
još bolje kroz anus može zadovoljiti taj divni osjećaj koji pruža podraživanje prostate pogotovo u trenutku felacija dok još nekako balansiraš i sa podraživanjem testisa.


I zašto sada u potpunosti zanemariti prostatu i nikada ne pričati o tome osim kad imaš povećanu prostatu ili fak rak pa ideš doktoru na pipanje,
a znamo u kojem se postotku propagira usrana prevencija ovog i onog.
Daš se doktoru, a ženi ne.
Bulšit!

( digresija...moja frendica dobije živčani slom na upotrebu engle riječi u našem jeziku pa ako ovo ikad pročita želim je duplo uzrujati još i namjernim pogrešnim pisanjem na hrvatskom zbog sjećanja na filmove i knjige sa srpskim prevodom Džorđ :P )

Brod je na rektumu slike, a klitoris gdje je?


Pa iznad malih stidnih usana- Zašto ga je tako teško pronaći?
Najbolje mi je kada nježno kružno jezikom obuhvati cijeli klitoris,
ne volim ono brzinsko psećje lizanje oštrim jezikom jer mi stvara bol.
Dečki divljaju navlačeći kožicu, osim ako su obrezani onda je ne navlače, ali klitač pa to ima duplo više živčanih završetaka i zato treba duplo polako da se postigne onaj efekt pravilnog uzbuđenja i divljačke želje za primanjem njega u sebe, a ne da u jednom trenutku želiš pobjeći iz kreveta.
Muška stvar nije dobro ni da je prevelika ni da je premala.
Zbilja ne razumijem zašto su muškarci iskompleksirani veličinom kurca, a i žene veličinom sisa.
Velika kita ne znači mi ništa ako ti je zabija tako da te nakon toga tri dana sve boli. Neka malo manja sa znanjem vođenja ljubavi u kombinaciji sa masažom, klitoralnim podraživanjem i čarobnim prstima na obostrano zadovoljstvo mogu učiniti puno više. Iako nije dobro niti da je premala jer nema dobrog trenja ali i tada se može bez problema svršit no ne trese ti se cijelo tijelo nakon toga.
Ima i da penis naginje na lijevo, desno, da je jako prema gore i to je isto dobro jer vagina iznutra može imati retroponirani cerviks odnosno grlić maternice zabačen prema natrag i onda vrh penisa ne dolazi do samog grlića i ne pogađa točku srca,. Kužite me sve je bitno...bitno je ono očima nevidljivo...
Ima puno žena sa retroponiranim cerviksom ili drugim postraničnim namještajem zato podražaj srednjim prstom i kažiprstom zajedno, obavezno pritiskom na međicu jer ako digneš prema mokraćnoj cijevi i klitorisu nastat će bol i onda opet dolazi do neugodnjaka. Presječe napaljenost bar za jednu trećinu.

Jednom sam negdje pročitala i bilo je efektno.
Kod navlačenja prezervativa postoji onaj prekid i čekanje kod kojeg može doći do laganog neugodnog hlađenja pa ti opet treba vremena da se vratiš u točku u kojoj se počeo navlačiti.
Nakon igranja sa pišom jezikom i usnama, nastavila sam ga lagano podraživati rukom dok sam zubima otvarala foliju. Gornji dio stavila sam u usta malo pridržala zubima nježno i naravno treba paziti da nije naopako.
Usnama sam ga prevukla preko glansa penisa do nekog djela da se ne ugušim i ostalo navukla rukom. Vrlo je jednostavno i jako efektno, ide brzo i utopi se sa igrom činjenja prije penetracije.

lijepi pozdrav,
W.





21.03.2015., subota

Zupko i kevin kostner

Ne mogu reći da patim od migrene ali povremeno me po dva dana boli tintara u razmacima od 1,5 mj.
Nisam si otišla po onu G dijagnozu jer ja znam šta je uzrok mojim glavoboljama i znam da mi dr. nemre niš.
Nekad je sama sjebem meditacijom tako da uđem u područje iza glavobolje pa se rasprši, nekad progutam knavon, nekad joj zaprjetim da mora nestat,
nekad mi jedna osoba sa sposobnošću pijenja glavobolje popije glavobolju.
Često se i pravim kao da je nema ali kljuca me sinoć 5 dan do te mjere da sam nazvala kiropraktičara da mi sredi vratnu kralješnicu.
I tako dođem ja njemu i velim da sam u nedostatku partnera
koji bi me izmasirao došla na rihtanje i da me poštedi filozofiranja.
Ali nije.
Rekel mi je da sam mu baš super i da mu je žao što nema kćer poput mene i da ne zna gdje bi mu tada bio kraj.
Ja sam njemu rekla da je meni žao što nemam takvog oca
koji bi me podupirao jer tada ne znam gdje bi mi bio kraj.
Ali da sam otvorena za biznis.
Onda mi je počeo uvaljivati svoga sina koji je nedavno dobio nogu,
ali rekla sam čovjeku kako nisam baš dobra opcija za njegovog sina jer sam opterećena djecom pa je želio znati jesam li varala muža
i zašto ne živimo već 7 godina zbog djece u braku i pitao me jel' ga volim.
Nije mi se dalo objašnjavati patologiju našeg odnosa.
Ja sam zbilja pokušala koješta da ta veza uspije
i nisam bila kučka koja ne da vidjet djecu.
Ali kad ne ide onda ne ide.
Pa jel ga voliš? - ponovio je pitanje
Malo sam se seratorski nasmijala pokušavajući
ostaviti pitanje da visi u zraku sa neugodnim
pa ne znam ali onda je reagirao točno kao i ja kada sam okrutna prema drugim ljudima.
-Šta ne znaš? DA ili NE. Je li? DA ili NE. Hoćeš crveni Ferari da ili ne? Jel hoćeš crveni ferari? DA ili NE? Nema nedlučnog možda ili je da ili je ne. Previše troši i kako ću ga tankat, ma daj...Emotivno nezrela.
-Tako sam i ja pametna kada se radi o tuđim životima.
Ne mogu ja tu u dve minute ispričat sve. - Rekla sam
-Možeš! To je sranje. Lezi dolje licem prema dolje na trbuh. Opusti se.
TRššššš jedna strana vrata, tršššššš druga strana. Pa noge pa zdjelica pa ruke pa još trševa pa lezi na bok pa na lađa pa trš.
Onda smo se još malo izvikali jedno na drugo pa je izašao samnom i pomogao mi obući jaknu.
Ni ja ne kužim. Ali ima tih raznih događaja. Hvala.

Nakon toga ispala sa van razmišljajući želim li ferarija i
željela sam pušit pa sam zaštekla nekog lika da mi da vatre...
nemam ali imam u autu, jel ti daleko auto...nije... idem s tobom, bila sam sad na sređivanju tu nutra...ma da...
Auto ko' za vraga sparkan prek puta birca..
kava na 15 minuta na suncu...može.
Izjadali se o poslu i državi i djeci i otišli svak' svojim putem.
Odšetala sam do auta ali tako sam jako morala ići piškiti pa sam stala kod svog zubara...Tam dobim ključ od posebnog toaleta.
Daj mi sredi to groblje i iščupaj mi sve srebrne plombe truju mi organizam... -pristojno sam kroz nekoliko rečenica izrekla ovo htjenje.
A moj zaljubljeni Doc...ma naravno, prvo pikica pa mi mazi obraz pa mi tepa pa me odmah za idući tjedan naruči još tri puta...bijele će ti biti na moj račun...i šalje mi puse kad se sestra okrene i malo me po ruci još gladi, ne boli me ništa ali dok brusi kaže kako mu je teško imati mirne ruke u mojoj blizini.
Samo polako Doc, danas imam vremena, daj i sebi nešto da se smiriš i molim Boga da mi ne izbrusi gingivu.
Danas je pomrčina i međunarodni dan sreće. Baš si mi usrećila dan. - veli
I ti meni, šta samo hoćeš za te bijele plombe za uzvrat? Ha Doc?
I sada smišljam šta da mu dam. A on se smješka.
Misla sam se preselit od njega kod drugog stomatologa, a šta sad. Nije me dirao za cice jer sam mu rekla da mi je to bio bad i da me zato nema već tri godine. Sad mu mislim nacrtati neku super dobru sliku.

Eto, ne znam što će biti dalje.
Meni je svaki dan zanimljiv.
E da kevin kostner je mamin doktor za kosti. :)

Pozz W.


18.03.2015., srijeda

Dva pokusa

Mogu.
Volim sebe i svoje tijelo.
Imam para ko' dreka.
Naprosto živim u zemaljskom raju.
Okružena sam ljudima koji mi poklanjaju mnoštvo ljubavi i prihvaćanja.
Obožavam svoj posao.

Ako ste negativno pomislili dok ste čitali...pljusnuli ste se.
A sada brzinski trening.

1. PRENOŠENJE UNUTARNJEG SAMOZLOSTAVLJANJA NA FIZIČKU RAZINU
Jednostavno ako si ponavljate neke nerazumne misli tipa da niste dovoljno dobri ili glupi ili sve one druge kreativne limitirajuće ( zapao sam, debela sam , ubit ću se, ne mogu ništa promjeniti, sjebani smo ili nešto što se uporno nametnuto ponavlja i čega se ne možete riješiti...)ili nadodajte si omiljene...
Zamislimo da je neka samopljuvajuća misao zapravo kamenčić u cipeli.
A sada otiđite i pronađite pravi kamenčić koji ćete si svjesno staviti u cipelu.
Dakle kamen označava samopljuvajuće misli.
Ako nema kamenja jer ste na asfaltu stavite si one male žute metke koji su opasni za plastične dječje pištolje u kineskom dućanu za 10 kn ima i manje pakiranje za 5.
Ako ni to nije dobra ideja za vas pronađite nešto drugo, ubacite si to u cipelu i prošetajte do dućana. Stavite si boli koliko mislite da zaslužujete srazmjerno vašim mislima. Mjerite metke i misli unutarnjom vagom. Ne zaslužujete naravno bol i ja sam jebena luđakinja. Tek kad se vratite iz dućana skinite cipele...zaboravit ćete na sve kretenske misli i bolit će vas dupe i za vladu i politiku i šogoricu i bivšeg i sadašnjeg.
Željet ćete samo izvaditi kamen iz cipele i ono olakšanje koje osjetite nakon toga kada bosom nogom stanete na pod neka vam se ureže kao osobna sposobnost za uklanjanje svega što vas žulja u životu. Prema potrebi ponovite vježbu. onoliko puta koliko mislite da treba.
Hvala kamen što si izašao iz moje cipele.


2. STANIČNA SREĆA

Biti ću slobodna podijeliti sa vama i još jednu vježbu koja strelovito pomaže. Došla je iz Znanja kroz meditaciju. Pomogla mi je da se odlučim i budem sretna kao djete - djeca su sretna bez razloga, padnu plaču, dignu se smiju se i to traje časak. Razmišljala sam zašto ja nisam sretna bez razloga nego su mi misli većinom opet bez razloga usmjereni na destrukciju i brigu kada je ionako unatoč ko fol problemima koji mi nisu tada bili mali imam sve što mi po Božanskom zakonu i pripada. To je vezalo spoznaju da je sreća odnosno radost naše egzistencijalno pravo ali i odluka.
Vježba:
Moje stanice su sretne. sve mi se stanice u tijelu smiju. Počet ću sa rukama...na ruci mi je koža, stanice kože pločastog su oblika. Pločice jedna do druge svaka ima oči i usta u osmjehu...taj naš organ koža...najveći organ u tijelu pločasti epitel jedna stanica do druge, svaka se smije i radosna je. Moji eritrociti okruglasti i crveni putuju po čitavom tjelu...svaki razigrano pleše po krvnim žilama i smješka se,a na svakom uočavam male oči i veliki osmjeh, pogle i trombociti su tu i leukociti... Vizualiziram živčane stanice koje imaju korjenčiće gdje se spajaju sa sinapsama, a na svakoj jezgri po jedan osmjeh...stanice jezika mi se smiju, stanice jetre mi se smiju, sada i cijela jetra ima jedan veliki osmjeh, želudac mi se smije, srce mi se smije...Sretna sam što postojim. Hvala ti, hvala ti, hvala ti. Naravno može se još tu nabrajati ali znam da ste shvatili poantu.

Hvala na pažnji i ugodan dan,
W.

15.03.2015., nedjelja

U srce mi je stao svemir

Nekad mi se davno sviđao njegov opaljeni osmjeh sa krivim zubima i djelovi nestašnih čuperaka koji su stršali iza uha ali nekako razlilazili smo se u prolazu.
Mene privlačili stariji likovi, a njega radodajke.
Seljačina je hračkala po cesti i glasno psovala u društvu.
Pravila pizdarije i tukla se okolo.
Šprehe kako sam je okrenuo i gdje sam joj ga gurao i po koliko puta pa sa frendom i kurac, pička, dinamo!
Ja sam bila fina i pristojna i uvijek sam morala doma do 11.
Zato sam često markirala školu kako bih mogla
nadoknaditi istraživanje pubertetskog života i stići do 23h uvijek uz zajamčenu diskreciju.
Nakon toga usljedile su selidbe pa brakovi i
nevjenčani suživoti pa djeca pa strgani brak pa suđenja
I tako... Sjedim i liječim se i prizivam kvalitetnu ljubav u svoj život.
Mantram ja u zenu.
Onu pravu zamišljenu ljubav bez obzira na sve,
ljubav iz filmskih romana, ljubav do groba,
ljubav koja liječi.
Bezuvjetnu ljubav, sveprisutnu, pravu i stvarnu.
Valjanje u sjenu i nezasitno noćno buljenje u zvjezde na livadi...
Odlučujem voljeti novoga muškarca i od istog biti voljena.
Odbijam sve divne prolaznike koji malo žele pomoći majci da joj ga piknu.
Zanima me samo ono trajno i pravo jer nemam snage više biti okrhnuta.

U to vrijeme već se učestalo vrtilo ono glupo pitanje: Pa kaj ti nemaš fejs???
I tako odvažim se otvoriti fejs i udri odma po farmi i virtualnom sađenju povrća kad za tri dana on me nađe.
Veli da je doma i da živi solo sa djetetom i da nema ženu,
da je luđakinja u zatvorskoj bolnici.
Svašta smo pisali jedno drugome,
u svakoj dotaknutoj situaciji pronašli razumjevanje.
Depresija tunela dobila je svjetlost na kraju, paranoja koktel za smirenje, a nada je kurva postala samo nada za bolje sutra.
Držali smo se za riječi dopisivanja kao dva utopljenika nakon preživljena brodoloma u plićaku i plakali od sreće što smo se našli i smijali se kako smo prije bili glupi. Otkrila sam da je pažljiv, divan i drag, a ono kakvim sam ga pamtila od ranije je ostalo kao mjestimično žutilo na povremneno viđenim starim uokvirenim fotografijama sa police na kojima se više ne prepoznaješ.

Nakon nekih dana napisao je u chatu:

-Wanda, ne znam kako da ti to kažem, ne mogu se naći s tobom, imam problema sa sramom i ne želim da me vidiš sada ovakvog, iako te već jako volim i najviše od svega htio bih te vidjeti.
Nešto mi je počelo smrdit na kuhana jaja, a nisam imala problema sa probavom ni djetetova pelena nije bila upitna. Ne možeš se kunuti u vječnu ljubav baš toliko i onda ........da sam toliko naivno popušila.....ma neee. Ne dolazi u obzir.
Navaljivala sam da se nađemo, htjela sam ga jako vidjeti i dotaknuti da se uvjerim je li stvaran. Ne znam više što sam tada pomislila ali se sjećam mraka tog otkrića.

- Nakon nesreće prije par mjeseci ostao sam u kolicima i oštećena mi je leđna moždina. Ja sam pola čovjeka. -rekel je
- __________ - mučala sam
- Jesi tu?
- Jesi siguran?!#* - upitah
- Da, doktor je rekao da više nikada neću hodati.
- Dolazim sutra kod tebe. Baš me briga, ne vjerujem ti ja doktorima, seronje, ne smiju to govorit pacjentima. - odlučno odvratih ne pokazujući ni trunke zbunjenosti ali iznutra, samo što se nisam onesvjestila

Znate onaj tik-tik-tik u glavi, momenat u kojem ste svjesni da će odluka okretanja stranice vašeg života negdje promjeniti tok i upravo ta stranica je ključna poput raskršća.
E to je bio taj momenat.
Brzo sam razmišljala...Jel' ljubav? Je! Jesi tražila ljubav bez obzira na sve. Jesi!
Jesi tražila davanje i primanje do kraja i natrag u paklu i raju. Jesi! Jesi željela ljubav?
Jesi! Jesi tražila razumjevanje u ljubavi? Jesi!
Eto ti sada na! Slušala sam vražji osmjeh gdje odzvanja dok leti prema visokoj vatri.
Ma prohodat će...šta ti dr-i znaju??? Mislila sam. Pa nije ni najvažnije na svijetu da hoda. Koliko budala okolo joj i gle hodaju, a budale.

Slijedeća pomisao bila mi je da mu se ne može dići i to mi je bilo super.
Mogla sam nastaviti živjeti u celibatu do danjeg, a voljeti se s nekim.
U tom trenutku pronašla sam sreću u nesreći.

Ali kao i uvjek mi ljudi fokusiramo svoju želju i dobijemo točno ono što nam treba kad nam treba. Prema našem odašiljanju skupljamo valove vibracija za unaprijed neku situaciju u nama koju moramo proć. I tada nam se ostvari želja, mi počnemo rezonirati u skaldu s njom i počnemo raditi scenarij nekog novog filma u svome životu na materijalnoj razini potpuno nevjerovatnog i zabavnog ali prije svega novog, dobivajući nove mogućnosti u kojima imamo priliku promjeniti sebe na bolje.

Vidjela sam da neke žene koje više ne žive sa očevima svoje djece.
Bez bada ostave djecu kod oca i odu po par dana gdje ih volja.
Ja nisam baš bila u takvoj poziciji emotivnoj ni očinskoj,
a i nisam niti jedan dio svoga života želja djeliti od njih pa mi je bilo logično da ih povedem sa sobom.
Čim sam došla na vrata od dvorišta ugledala sam neko novo lice,
zaljubljeno me gledalo i sa nevjericom.
Prišla sam i dala mu pusu, ustvari razmaknuo je usne
pa mi je spontano ukliznuo jezik,
a nakon toga krajičkom oka vidjela sam kako se pomaknuo jedan dio na trenirci zbog slučajne erekcije i tada sam shvatila kako vjerovatno ništa od daljnjeg celibata i da je došlo vrijeme konzumiranja neke neobične ljubavi.
Ušla sam unutra, a na stolu me čekali špageti bolonjez.

-Zbog djece sam...nisam htio stavljati vegete previše....
možda će ti faliti soli :) -rekel je

Kako sam se prodala za hranu.
A uopće ne volim baš taj bolonjez ali u tom trenu najfiniji na svjetu.
Gledali smo se isprepletenih prstiju napokon sretni što smo jedno drugom unjeli tračak ili komadić ljubavi u život.
Zadržala sam se predugo, kreveljeći se i blebetajuć...djeca su poljegala jedni preko drugih po krevetu umazanih obraza od čokolade i zaspala u cipelama.
Više nije bilo smisla da idem doma.
Krevet je bio veliki, a djeca mala tako da smo svi stali na njega.
Tada sam prvi puta u životu spavala nekome na ramenu
i to još zatvorenih kapaka i otvorenih očiju.
Bio je sv. Nikola. Mala je htjela cicu.
Pitao je može li samo malo probati mlijeko. Imao je osmjeh do iza ušiju.
Sv. Nikola te donio.
Što ako je krampus?
Jel ti utrnula ruka?
Nije.
Ahahahahaa...
Mislim da lažeš.
Da ali ne želim je nikada pomaknuti.- šapnuo je, malo se nagnuo i dao mi pusu u sljepoočnicu.
U srce mi je stao svemir.


pozz,
W.

14.03.2015., subota

Faun

Dok sam bila mala i veselo trčkarala šikarom,
neugledne vrbe bili su kipovi, hrastova kora ukamenjena lica, isprepletena debla prokletstvom pogođeni ljubavnici.
Tu i tamo čudna čistina sa sinoćnjim kružnim tragovima rasplesanih vila.
Bunkeri u žbunju neobično zavodljivih isprepletenih grana,
bezimenih puzavaca i bljušta.
I jedenje crvenih trpkih bobica sa tvrdim košticama - drena.
Mirišala sam ljubičice, svirala na jaglac žuti, cuclala male šarene cvjetiće gaveza i plućnjaka.
Radila vijence od tratinčica i žutih maslačaka.
Poskakivala po visokoj travi većoj od mene koja me škakljala do kratkih hlačica.

Trčala sam radosno na toplini prvih proljetnih sunčanih zraka po još neosušenoj traktorskoj brazdi, ni previše blatnjavoj noseći majci neuredno nabrane visibabe i šafrane .
Tada nisam znala nazive svih ovih biljaka i jela sam ih spontano.
Sjećam se meškoljenja ptičica koje bi pobjegle kada bih se približila.
Ova kopriva peče, ova ne peče :)
Kiseli usta kiselica, nokti crni od zemlje pa malo i nju probaš.
Miris ljetne kiše koja pada dok sunce sja, a nisi ni mokar niti ti je zima.
I navečer nakon kupanja ogrebotine te bole, brojiš i ožiljke nove,
hvališ se njima okolo.
Oh radosti kako da te imam sada?
Jednom ću i sadnicu duda pronaći. Čujem da ga sve manje ima.

U nekom trenutku bezvremenosti života dok ti se kičma savija od tereta godina i sistema, trpiš namete odraslih ljudi,
daješ svoj danak u mislima i energiji za materijalno stjecanje tuđem bogatstvu.
U porobljavanju nema sreće, osjećaj ko' u kazni,
a ne znaš zašto su te osudili i onda novo vrijeme skidanja ljušture...
Zato što su te programirali, pa reprogramacija pa nakon toga ne možeš se više uklopiti... nema mjesta gdje se možeš povući osim u samoj sebi tražiti Boga.
Zatim osuda zbog odcjepljenja od normalne okoline i suze radosnice nakon opraštanja.

U tim danima tmurnim, magnetno me privukla zdrava čežnja postojanja.
Najprije Isus pa onda i Faun hitno su me dozivali zemlji i radosti.
Vile su zaplesale meni u čast.
Labirint volje za mene je napravio slavni Petar Pan.
Osjetih se voljenom od svemira.
Prisjetih se zašto plešem na mjesečini...poznam da ono nije bio san već izlazak iz tjela i sjetim se postojanja drugih svjetova.
Svrha je pročišćenje materije.
Moj kompas nema kvara.
Kartu znam jer sam je sama nacrtala.
I onda više ništa nije teško mojoj duši.
Svaki dan je planski smišljen.
Sudbina kao riječ izgubila je značenje.
Sve je dogovor i 100 postotna odgovornost.
Bdijem nad događajima koji bi se promatraču mogli prikazati slučajnima.

FAUN - UNDA - klikni ako želiš glazbu

A sada zašto faun?

Prije tri godine kraj jedne stare kuće počela sam sakupljati bazgu ili zovu...
Od cvjeta napravila sam dobro poznati sok, ali i od bobica vino. Ušla sam u neki međusvjet koji sam počela poštovati zahvalom za sve što raste iz zemlje.
Bobice su odavno proglasili otrovnima ali zrele bobice one potpuno tamno crvene nisu otrovne.
Prošle godine kada sam prvi puta čula fauna, zamolio me da ga napravim od gline.
Želio me pa sam ga lizala umjesto da sam špricala vodom glinu.
Ispočetka sam se zamarala je li to normalno no nakon nekog vremena postalo mi je svejedno, spustila sam malo vibraciju i tako smo faun i ja ušli u zajednički svijet svih bića i on mi je govorio kako izgleda.
Do tada upio je popriličnu količinu moje DNK kako bi me za slučaj da treba našli po njemu.
Potpuno me napaljeno opsjedao dva do tri mjeseca tako da mi je pomahnitao libido do nimfomanije.
Želio mi je biti u krevetu za vrijeme seksa sa partnerom pa sam ga pustila i doživljavala nemoguće snošajne vrhunce.
To je trajalo dok nisam definirala bistu. Osvanula je, a budući da nemam peć samo sam ga prešpricala sprejem, tražio je zlatnu boju...Nakon toga susretala sam ga u šumskim šetnjama, pokazivao mi je mjesta gdje odmara ali nije me više napastvovao.
U to vrijeme zanimalo me sve u vezi fauna tako sam pronašla i pjesmu kao poveznicu prema svemu što ću naknadno otkriti.

Isto kao što postoje i patuljci i zmajevi i portali i veliki divovi na kraju svijeta postoji i faun.
Postoji i kao satir na Kranjčevićevoj slici " Vi ljudi pušete i na hladno i na vruće."

Pozdrav,
Wanda






13.03.2015., petak

Zubi

Zubi služe da zmijski jezik ne izleti iz usta. Nekad mi se čini da bi mi guja iz Šume Striborove bila zavidila kad se polakomila na svračiće... sjetim se žutila na licima protivnika, sjetim se skvrčenog pogleda nakon izgovorene riječi pa i onog uplašenog aaaaaaaaah dok sklanjaju potomke.
I tako već dugo štitim ljude od svoga zmijskog jezika, štitim ljude i djecu ali ne i zmije, pogotovo zmije koje napadaju i sikću bez adekvatnog razloga.
Skoro sam ga amputirala par puta i čim na to pomislim nekako mi zatreba pa se prisjetim krvnih veza, stanica i sudova, zmajskih krila, srca i jazbina i kaubojki koje sam napravila od svoje kože.
Ali u zadnje vrijeme bojim se za svoje zube jer već tri godine nisam na stomatološkoj stolici bila, a nešto me probada kad li ih onako stisnem da škripe.

Moj zubar joooj, je zbilja teški šarmer i zadnji puta u pola plombe dok se sestra okrenula da izmješa glet za zube me primio za cicu dok mi je ko' fol namještao papirnati slinček, a ja razvaljenih usta sa reflektorom u očima ne smijem se pomaknuti jer i onu lampu za brzo sušenje ima u ruci, a i budući da mi je to netko poznat nisam htjela da se uvrijedi što sam se odselila u drugu ordinaciju.
Mislim da mi se barem sviđa pa još ajde dobro ali ovak...nema ni onu masku s plinom za smijanje i onesvještavanje i škilji kroz veliku okruglu lupu.
Vidim mu šmrkljicu veličine mačke i nosnice dva hodnička tunela obrasla dlakama ko' kad povećaš pčelu i samo gledam gdje će me ubost... a svako malo pogodi mi zubni živac. Joj, joj.
Naručila sam se za slijedeći tjedan i kako vrijeme curi, raste mi grč u želucu.

Ako ima tko dobrog stomatologa... Molim za preporuku.

12.03.2015., četvrtak

Rezime za majstora

Gordijski čvor moje pećnice pokušali su već nekoliko puta odmrsiti.
Tri zapečena šarafa ni wd ni domestos ni ona tekućina da ti se ne sledi šajba nisu pomogle...prereži brusilicom govorim...ali neće jer treba zavarit, onda to komplicirano.
I četvorica su prošla sa osam ruku, mogla je i hobotnica doći...
Jebeni grijač za 25 kuna... i ne pečem već tako 6 mj.
Majke mi onog ko' mi popravi pećnicu ću po.....'.

I tako sve je krenulo prije tri mjeseca sa pećnicom, onda je usisavač izgubio svoju usisnu snagu.
Radi ali ne usisava više dobro. Koji šarafi - zvjezdasti na Rowenti, pa traži zvjezdaste ključeve...10 šarafa neki unutra na 5 cm, pa traži nastavak koji ide na šaraf... Sada imam samo 9, čekaju nekog tko ima grifa izvaliti motor.
Trojica na usisavaču.

E sada perilica za suđe...također radi i pere 3-4h ali ne svršava.
Rastopi svu plastiku sa strane i ja je plačući ugasim.
Zovem nekog lika iz oglasa, veli 300 kuna.
Pa onda ću je donirati reto centru i uzet od njih popravljenu.

Veš mašina pizda joj materina - stara dve godine, pukla joj guma i sada curi dok pere veš.
Ispod držim zdjelicu plastičnu.

Sitnsajzer - odlemio se dio na punjaču unutra, jedina je glazba kuknjava žene pokvarenih aparata.

Vrata ulazna nova hrastova - raspukla se na spoju, jebeš takvog majstora.

Jednom od udvarača velim: trebam izvalit kadu...da gusana...da pet stepenica...
Sad me zanima hoće li doći.
Nema više davanja okolo, a sve mi doma strgano.
Možda će trebati više majstora dok ne dođe pravi, a možda skužim da trebam željeti nove stvari.

E sada budući da ja znam kako je sve na čarobne načine moguće riješiti i da svako događanje kao i ovi moji kvarovi nisu tu bez razloga. Vidite sve radi ali ne radi dobro.
Fali onaj centimetar nečega. Kao da nije ušlo u šinu, kao da je proklizilo na tračnicama, kao da treba očistit i podmazat...a tako se i ja osjećam.
I krenulo je sve. Problemčić se pretvori u nepodnošljivo zato što ja predugo razvlačim.
Ima vremena, pusti...pa sve mi neugodno i bad kada mi netko hoće nešto riješit
do te mjere da se više ni ne nude.
Ali sada sam prekipjela samoj sebi. Popravaljam i svoju glupoću.

Rezime za majstora:
Usisavač usisava ali ne vuče.
Veš mašina pere ali curi.
Perilica posuđa pere ali ne završava.
Šporet plin radi, pećnica ne radi.
Izgoreni štekeri, spotičem se za kablove po stanu, ima jedan dovoljno dugačak u obliku vješala iz plafona...i provodi struju na krajevima.
Wc daska ostala mi u ruci neki dan.
Podnica od kreveta pukla.
Vrata od ormara ostala u ruci.
Vješalica na jednoj strani odvaljena iz zida i sada samo kad prođem kraj nje gurnem šaraf u zid.
Staklo na vratima razbijeno, više ih ne otvaramo nego samo prekoračimo u drugu sobu.
Ima još ali ovo mi je fakat upalo u oko.

Jedino što sam napravila da sam pokrpala rupu u vratima drvenim kitom, popravila
zaštopani sudoper i umivaonik, bacila na hodnik neko sranje koje je glumilo sjedište u boravku i kupila kutnu.
U petak mi dolazi majstor...možda će trebati dvojica, trojica... no ne odustajem... a onaj koji mi popravi prvi kvar ...pećnicu ću...

10.03.2015., utorak

Jutanja kava

Ubrzano čistim po sebi smeće iz davne i nedavne prošlosti.
Bura mi je sa kosom otpuhala i sve kontraproduktivne misli.
Koncentrirana na uspjeh i prosperitet neću više gubiti vrijeme.
Isusove godine.
Vrijeme je da ovog Uskrsa i proljetnog solsticija umrem i da se rodim.
Pohranim radost trajno.
Da se kupam u veselju.

Ne ne želim biti dobra.
Želim biti vrhunska super žena.
Opraštam sebi i drugima.
Zahvalna sam na suncu i cvijeću, na moru, proljeću i izvorskoj vodi, na veš mašini i mjestu gdje živim.
Okružuju me samo duše sa akcijom tendencije rasta.
Stvari rješavam brzo i efikasno.
Ne interesiraju me mašinerije ropskog sistema, društveni posluh i prijevare.
Dajem od srca.
Znanje je svima dostupno.
Sloboda je nezamjenjiva.
Moć ne mari kod koga je.
Snaga je rušilačka ili stvaralačka. Koristit ću je stvaralački.
Sve što je ikada zamišljeno postoji, zaboravljeno nama nestaje.
Ono čemu daješ pozornost raste.
Pobjeđujem samu sebe.
Lebdim na obroncima nadrastanja punine i ulazim u središte vrtnje.
U središtu tajfuna pronalazim mir.
Vrijeme je sada u jednoj točki. Vrijeme ne postoji.

Obilja pun šešir, čarobni štapić u ruci. Stvaralačka moć umjetnosti života.
Zaljubljena u život sam. Sve je to luk i voda.

09.03.2015., ponedjeljak

Neću

Nemoj dušo igrati se sa mnom.
Ofrljit ćeš se na naplam i spržit ću te.
Pusti plesanje da se igra tvojim tijelom.
Slušaj moje misli.
Uskladi pokrete...
Popij me na naglo
Guštaj moj švedski stol...

Hoćeš li me tući po guzi? - pitaš
I bičevat ću te ako to želiš. - velim
A gdje ćeš me bičevati?
Gdje god mi se prohtje.

Ali nećeš doći zato jer se bojiš izgoriti u proždirućoj ljubavi i ostati gol i zarobljen, podastirući se.
Hodam po tebi kao po tepihu.
U noći se slike bude.
Dahćem ti na vrat vrući dah ljubavi ljute.
Sve krikove ovoga svijeta ugušila sam u tvojim ustima mojim nošenim gaćama i sa malo selotejpa.
Razapet i ogoljen uspravno tražiš još.
A ja te neću.
Krepaj!
Zvat ću te kad ću htjet'.
Marš sad!
Gubi se imam posla.


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.