Wanda Car
14.03.2015., subota
Faun
|
Dok sam bila mala i veselo trčkarala šikarom, neugledne vrbe bili su kipovi, hrastova kora ukamenjena lica, isprepletena debla prokletstvom pogođeni ljubavnici. Tu i tamo čudna čistina sa sinoćnjim kružnim tragovima rasplesanih vila. Bunkeri u žbunju neobično zavodljivih isprepletenih grana, bezimenih puzavaca i bljušta. I jedenje crvenih trpkih bobica sa tvrdim košticama - drena. Mirišala sam ljubičice, svirala na jaglac žuti, cuclala male šarene cvjetiće gaveza i plućnjaka. Radila vijence od tratinčica i žutih maslačaka. Poskakivala po visokoj travi većoj od mene koja me škakljala do kratkih hlačica. Trčala sam radosno na toplini prvih proljetnih sunčanih zraka po još neosušenoj traktorskoj brazdi, ni previše blatnjavoj noseći majci neuredno nabrane visibabe i šafrane . Tada nisam znala nazive svih ovih biljaka i jela sam ih spontano. Sjećam se meškoljenja ptičica koje bi pobjegle kada bih se približila. Ova kopriva peče, ova ne peče :) Kiseli usta kiselica, nokti crni od zemlje pa malo i nju probaš. Miris ljetne kiše koja pada dok sunce sja, a nisi ni mokar niti ti je zima. I navečer nakon kupanja ogrebotine te bole, brojiš i ožiljke nove, hvališ se njima okolo. Oh radosti kako da te imam sada? Jednom ću i sadnicu duda pronaći. Čujem da ga sve manje ima. U nekom trenutku bezvremenosti života dok ti se kičma savija od tereta godina i sistema, trpiš namete odraslih ljudi, daješ svoj danak u mislima i energiji za materijalno stjecanje tuđem bogatstvu. U porobljavanju nema sreće, osjećaj ko' u kazni, a ne znaš zašto su te osudili i onda novo vrijeme skidanja ljušture... Zato što su te programirali, pa reprogramacija pa nakon toga ne možeš se više uklopiti... nema mjesta gdje se možeš povući osim u samoj sebi tražiti Boga. Zatim osuda zbog odcjepljenja od normalne okoline i suze radosnice nakon opraštanja. U tim danima tmurnim, magnetno me privukla zdrava čežnja postojanja. Najprije Isus pa onda i Faun hitno su me dozivali zemlji i radosti. Vile su zaplesale meni u čast. Labirint volje za mene je napravio slavni Petar Pan. Osjetih se voljenom od svemira. Prisjetih se zašto plešem na mjesečini...poznam da ono nije bio san već izlazak iz tjela i sjetim se postojanja drugih svjetova. Svrha je pročišćenje materije. Moj kompas nema kvara. Kartu znam jer sam je sama nacrtala. I onda više ništa nije teško mojoj duši. Svaki dan je planski smišljen. Sudbina kao riječ izgubila je značenje. Sve je dogovor i 100 postotna odgovornost. Bdijem nad događajima koji bi se promatraču mogli prikazati slučajnima. FAUN - UNDA - klikni ako želiš glazbu A sada zašto faun? Prije tri godine kraj jedne stare kuće počela sam sakupljati bazgu ili zovu... Od cvjeta napravila sam dobro poznati sok, ali i od bobica vino. Ušla sam u neki međusvjet koji sam počela poštovati zahvalom za sve što raste iz zemlje. Bobice su odavno proglasili otrovnima ali zrele bobice one potpuno tamno crvene nisu otrovne. Prošle godine kada sam prvi puta čula fauna, zamolio me da ga napravim od gline. Želio me pa sam ga lizala umjesto da sam špricala vodom glinu. Ispočetka sam se zamarala je li to normalno no nakon nekog vremena postalo mi je svejedno, spustila sam malo vibraciju i tako smo faun i ja ušli u zajednički svijet svih bića i on mi je govorio kako izgleda. Do tada upio je popriličnu količinu moje DNK kako bi me za slučaj da treba našli po njemu. Potpuno me napaljeno opsjedao dva do tri mjeseca tako da mi je pomahnitao libido do nimfomanije. Želio mi je biti u krevetu za vrijeme seksa sa partnerom pa sam ga pustila i doživljavala nemoguće snošajne vrhunce. To je trajalo dok nisam definirala bistu. Osvanula je, a budući da nemam peć samo sam ga prešpricala sprejem, tražio je zlatnu boju...Nakon toga susretala sam ga u šumskim šetnjama, pokazivao mi je mjesta gdje odmara ali nije me više napastvovao. U to vrijeme zanimalo me sve u vezi fauna tako sam pronašla i pjesmu kao poveznicu prema svemu što ću naknadno otkriti. Isto kao što postoje i patuljci i zmajevi i portali i veliki divovi na kraju svijeta postoji i faun. Postoji i kao satir na Kranjčevićevoj slici " Vi ljudi pušete i na hladno i na vruće." Pozdrav, Wanda |
