Wanda Car
31.05.2015., nedjelja
Toliko te već dugo čekam da sam zaboravila kako dobro izgledam
Ljubav nije posesivna već oslobađa one koje volimo. Posesivan nikome ne možeš pomoći, jer sve duše moraju biti slobodne kako bi otkrile sebe i živjele svoj vlastiti život. Kad posjeduješ neku dušu, zadržavaš njezin duhovni napredak, a to nikad ne smiješ činiti jer time preuzimaš vrlo tešku odgovornost. izvor: bglavac https://www.youtube.com/watch?v=Mp9lbM6Hf_k&ab_channel=DaliborCosic |
22.05.2015., petak
Zadržavam dah da te bolje mogu slušati kako dišeš. Najbolji su dani. Dobar dan ne ovisi o tome je li kiša il je sunašce. Ne ovisi o tome jesi se digao na livu ili desnu nogu. Dobar dan ovisi o tome koja si iskustva stekao i koliko si ljubavi pružio. Ujednačeni tonalitet tvoga glasa prolazi mi zvukovodom i dolazi do mozga. Do srca dolazi vibracija i ono se smije. Presavršen da bi bio istinit. Izmaštanu stvarnost u pauzama prekidaju snopovi pamćenja povrijeđenosti i sjećanja. Pomješani strahom u žudnji za istinom. Bolje odlazi. Spržit ću te. Onaj kojeg spržim postaje neupotrebljiv. Ne želiš prženje ali nije te briga. Sve ti je svejedno, ionako boli, valjda će sada boljeti manje ili će ekvivalent sreći biti prženje na tavi. Vadim ljubav prema njima, rezerve kako ih zoveš. Nisu svi rezerve već najobičnija komunikacija. Ranjen čovjek ranjava druge. Ne možeš čekati da prođe proces, želiš odmah. Znaš da kada se leptir počne vaditi iz čahure treba potisnuti tekućinu u završne djelove svojih krila. Ako kojim slučajem pomisliš jadan leptir pa mu prerežeš čahuricu, nikada neće poletjeti debeo i tust. Potrebno je pustiti da se dovrši proces rađanja. Tek je započelo, ne možeš sada prestati. Za nastavak odluke potrebno je iskustvo događaja i nadilaženje. Znaš sve oholo. Ne znaš. Probada. Neka. I to je dio odrastanja. Uspjet ćemo. Hodam po pijesku plićaka proizvodeći valove koracima. Svaki energetski treptaj pomicanja noge čini koncentrične krugove mora žućkasto svijetlim. Obilježje kretnje unutarnjeg vala na morsku površinu. Smisleno dišem dok ponavljam; Udišem mir i ljubav u sadašnjem trenutku, izdišem mir i ljubav u sadašnjem trenutku. Udišem mir i ljubav u sadašnjem trenutku, izdišem mir i ljubav u sadašnjem trenutku. Sa svakim korakom udišem mir i ljubav u sadašnjem trenutku, izdišem mir i ljubav u sadašnjem trenutku. U sadašnjem trenutku, u sadašnjem trenutku, u sadašnjem trenutku... U svakoj vezi Adam je i Eva. Najprije žive u raju, potom se nešto desi, neka zmija, neki đavo i nakon toga protjeruju sebe u loš suživot. Adame, potrudit' ću se ostati s tobom u raju. Lp, W. |
07.05.2015., četvrtak
Sik
Srdačno te očekujem dok ti se znoj skita po leđima. Zbog dugo željene vrućine cmizdrim jer mi je sada zbilja vruće. Ipak dok mi zbog propuha puše po ramenima ovlaš namaknem tvoju majicu preko njih. https://www.youtube.com/watch?v=f4izWydINP8&ab_channel=Derek&BrandonFiechter Majica ti miriše bezveze. Znam da si negdje već promjenio tri radnička znoja. Šaljem ti pulsirajuće srce u poruci. Potrudit ću se nježno voditi ljubav s tobom. Ali to je tako teško zato što samo želim stenjati od jebačine. Volim kad me zapleteš i opleteš. Kad ti dopuštam da mi pokazuješ koliko si jači. Kad najnježnijim tonom glasa dok mi izdišeš poput žubora slapa na uho kažeš; Obožavamm teee. Nitko mi do sada nije rekao da me obožava. Nabavila sam škrinjicu i pažljivo premjestila sve poljupce iz prozirne kantice za poljupce... Nakupilo ih se šaljivih, strasnih, onih sa zubima, sisajućih, mirisnih, sklizavih, slinavih, zvučnih, dugih pa kratkih poljubaca, kružno liznih, zarazno neprestajućih... Još se nije niti prašina stigla skupiti po njima, a već oživljavaju uspomene. Škrinjicu sam dobile, a od Zavoda čarobnih šuma napravljenu od hrastovih izdanaka i presijavajućih puta, kristaloidnih zeleno - ljubičastih presjeka. Otvara se prema van unutarnjim upravljanjem. Iznutra svjetli zlatno - žuto, a kad se pogleda malo dublje izvire i bijela svjetlost. Ima još namjena ali upute za korištenje negdje sam ostavila pa su se pretvorile u nešto drugo. To mi inače stvari redovito rade. Tražim, a nema ih. Pretvore se u nešto drugo pa mi se smiju dok buljim povećalom okolo. Onda ih nadmudrujem tako da se pravim kao da ih više niti ne tražim ili samo pospremim i gle začas se se stvore. :)))) Joj te stvari, tko kaže da nisu žive. Idem majicu zveknuti na pranje. Pozz, W. |
05.05.2015., utorak
Režem svojoj biljci djelove sasušenih listova. Boli je ali mi je i zahvalna jer će sada neopterećenija stvarati nove. Plastična roza ruža stajala je zapiknuta u teglici kraj korijenja posađena jednom prigodom za dan žena. Žena je bila moja kćer, a ružu je dobila od oca. I dalje stoji podsjećajući na jednu očevu ljubav prema kćeri. Neka očevi ne zaborave govoriti djeci da ih vole. Neka majke koje žive sa djecom, a ne žive sa očevima svoje djece dozvole ljubav između djece i očeva i obratno. Neka ne stvaraju dodatni jaz u djetetu. Neka ga ne sile da biraju. Djeca su pola njegovog genskog materijala. Pola staničnog sjećanja. Pola. Ostavite ono što se dogodilo po strani i izvucite čistu ljubav u kojoj nitko nije kriv i nitko nije obilježen i nitko nije oštećen. https://www.youtube.com/watch?v=ybtW2VrmwJs Sačuvajte ono u djetetu što se spasiti da za budućnost u kojima će se sprječti dodatna oštećenja. Ne pričaj ružno o ocu ili o majci pred djetetom. Ma da znam da je kučka i znam da je kreten ali zar moraš pred njihovim ušima? Niti u blizini dok spavaju. Ne. <=========> Volim što si ovdje. https://www.youtube.com/watch?v=qDxtsPseia8 Tvoj isprekidan duboki udah pulsirajući stvara moj krvotok. Poput navale vode kod rastrgnuća više riječnih brana slijevaš se u moju bit. Štipaš me do masnica užitaka, a vrela ekstenzija daha sa vrata niz leđa polako mi se spušta kraj bedara sve do nožnih prstiju . Drhtim kao najobičnija vlat trave usred livade na povjetarcu. Znam da me nikada ljuljanjem nećeš slomiti. Otac i muškarac i dječak. Plešem pod naponom unutarnjeg sagorjevanja bezobrazno sretna. Ratopljenu me popij. Sve tvoje poljupce čuvam u svojoj novoj kantici za poljupce. Samo bi misao o tebi bila dovoljna da me drži ostatak života na pješčanom žalu dok se igram kulama. LP, W. |