Wanda Car
05.05.2015., utorak
|
Režem svojoj biljci djelove sasušenih listova. Boli je ali mi je i zahvalna jer će sada neopterećenija stvarati nove. Plastična roza ruža stajala je zapiknuta u teglici kraj korijenja posađena jednom prigodom za dan žena. Žena je bila moja kćer, a ružu je dobila od oca. I dalje stoji podsjećajući na jednu očevu ljubav prema kćeri. Neka očevi ne zaborave govoriti djeci da ih vole. Neka majke koje žive sa djecom, a ne žive sa očevima svoje djece dozvole ljubav između djece i očeva i obratno. Neka ne stvaraju dodatni jaz u djetetu. Neka ga ne sile da biraju. Djeca su pola njegovog genskog materijala. Pola staničnog sjećanja. Pola. Ostavite ono što se dogodilo po strani i izvucite čistu ljubav u kojoj nitko nije kriv i nitko nije obilježen i nitko nije oštećen. https://www.youtube.com/watch?v=ybtW2VrmwJs Sačuvajte ono u djetetu što se spasiti da za budućnost u kojima će se sprječti dodatna oštećenja. Ne pričaj ružno o ocu ili o majci pred djetetom. Ma da znam da je kučka i znam da je kreten ali zar moraš pred njihovim ušima? Niti u blizini dok spavaju. Ne. <=========> Volim što si ovdje. https://www.youtube.com/watch?v=qDxtsPseia8 Tvoj isprekidan duboki udah pulsirajući stvara moj krvotok. Poput navale vode kod rastrgnuća više riječnih brana slijevaš se u moju bit. Štipaš me do masnica užitaka, a vrela ekstenzija daha sa vrata niz leđa polako mi se spušta kraj bedara sve do nožnih prstiju . Drhtim kao najobičnija vlat trave usred livade na povjetarcu. Znam da me nikada ljuljanjem nećeš slomiti. Otac i muškarac i dječak. Plešem pod naponom unutarnjeg sagorjevanja bezobrazno sretna. Ratopljenu me popij. Sve tvoje poljupce čuvam u svojoj novoj kantici za poljupce. Samo bi misao o tebi bila dovoljna da me drži ostatak života na pješčanom žalu dok se igram kulama. LP, W. |
