Zubi služe da zmijski jezik ne izleti iz usta. Nekad mi se čini da bi mi guja iz Šume Striborove bila zavidila kad se polakomila na svračiće... sjetim se žutila na licima protivnika, sjetim se skvrčenog pogleda nakon izgovorene riječi pa i onog uplašenog aaaaaaaaah dok sklanjaju potomke.
I tako već dugo štitim ljude od svoga zmijskog jezika, štitim ljude i djecu ali ne i zmije, pogotovo zmije koje napadaju i sikću bez adekvatnog razloga.
Skoro sam ga amputirala par puta i čim na to pomislim nekako mi zatreba pa se prisjetim krvnih veza, stanica i sudova, zmajskih krila, srca i jazbina i kaubojki koje sam napravila od svoje kože.
Ali u zadnje vrijeme bojim se za svoje zube jer već tri godine nisam na stomatološkoj stolici bila, a nešto me probada kad li ih onako stisnem da škripe.
Moj zubar joooj, je zbilja teški šarmer i zadnji puta u pola plombe dok se sestra okrenula da izmješa glet za zube me primio za cicu dok mi je ko' fol namještao papirnati slinček, a ja razvaljenih usta sa reflektorom u očima ne smijem se pomaknuti jer i onu lampu za brzo sušenje ima u ruci, a i budući da mi je to netko poznat nisam htjela da se uvrijedi što sam se odselila u drugu ordinaciju.
Mislim da mi se barem sviđa pa još ajde dobro ali ovak...nema ni onu masku s plinom za smijanje i onesvještavanje i škilji kroz veliku okruglu lupu.
Vidim mu šmrkljicu veličine mačke i nosnice dva hodnička tunela obrasla dlakama ko' kad povećaš pčelu i samo gledam gdje će me ubost... a svako malo pogodi mi zubni živac. Joj, joj.
Naručila sam se za slijedeći tjedan i kako vrijeme curi, raste mi grč u želucu.
Ako ima tko dobrog stomatologa... Molim za preporuku.
Post je objavljen 13.03.2015. u 07:54 sati.