Wanda Car
29.03.2015., nedjelja
Šikara i livada
|
Pas je ne kontrolirano lajalo na nešto samo što on vidi. Djecu sam pustila da sama rješavaju svoje probleme. Sunce je imalo svoje uredovne erupcije ali zbog proljetnog položaja zemlje i oblaka nije do mene dopiralo željenom jačinom. Na prolaznu neugodnost prehlade nisam previše obraćala pozornost, vodeći se za onom klin se klinom izbija pa sam išla potražiti biljke koje će me izbaciti iz kreveta. Pustila sam vrtoglavicu zbog povišene temperature da djeluje kao slučajno lagano pijanstvo. Pa šta tu imamo, da vidimo što se nudi u Božjoj apoteci i dućanu; Mlada kopriva...malo za čaj, a ima je puno...podvalit ću je djeci umjesto umaka od špinata sa pire krumpirom i pohanim mesom za ručak. Pažljivo ću odrezati škaricama vrhove. Listovi trputca za razrijediti sluz u začepljenom nosu, a ovi zeleni listovi smrde na češnjak...medvjeđi luk. Gdje ste medvjedi? Sve ću pobrati...Medvjeđi luk u siru za namaz narezati... da mi se da brati više mogla bih napraviti i pesto, ma sutra... preksutra ću..malo mi je hladno... Jao kakvo lijepo cvijeće i bjele flekice po listićima...plućnjak taman da prodišem. Kaj je to izgleda ko mala mrkvica?...Stolisnik, može malo za začin, malo za čaj. Kiselica, jupi za salaticu...mogla bih nabrati i radić i cikorije. Pogle mišjakinja i ona će doći super u salatu malo da razblaži gorak okus radića. Tri, četri, pet, šest izdanaka bljušta...kaj sada na kajganu ili da skuham jaja i krumpire pa da napravim salatu? Mislim da imam maslinovog sa vrganjima...već sam gladna. Čoh-čoh po glavi, idem još malo prozujati okolo... Štavelj, kaj ću sada s njim??? Malo ću dodati u koprive za umak. Jupi sunce mi obasjalo razbacane tratinčice...i njih ću dodati u salaticu, par žutih jaglaca i pokoja ljubičica...a gle ima i bjelih, albino i one mirišu. Cica - mace za Cvjetnicu...maslinovu sam već nabavila. Začujem ptičji pjev, a i dječica odjednom sviraju na jaglace i rade vjenčiće od tratinčica. Nakon toga naizmjenično vise naopako na prvoj dostupnoj grani dok im se kosa vuče po podu. Smiju se jedni drugima, a nakon toga se sjete kako bi mogli i bez ruku. Svi već mogu bez ruku. Protrnem 29 puta bojeći se da ne padnu na glavu ali ipak ostajem sretna zbog njihovog veselja. Super da smo žedni jer tamo lijevo nalazi se izvor vode. ;) A uz izvor sjedi mala vila na još manjem plavom cvjetiću i popravlja svijet. Pozdrav i ugodan Vam dan, W. |
