Evanđelje po Luciferu

Biste li povjerovali, da i Luciferu može biti vruće? Bogami, ne bih ni ja! Ali ove klimatske promjene, koma!

Nego, dosadno mi je pisati sada nešto puno o onome što mene zanima, pa ću malo, onako sporta radi, pisati protiv sebe, odnosno u korist dobra, protiv nasilja.

Riječ je o onom hrvatskom selu , koje je nastradalo u ratu od Srba, dijelom od onih iz susjednog sela, pa su sada neki iz hrvatskog sela kamenovali neke srpske kuće u susjednom selu, pa je policija intervenirala i neke privela, pa došli Stipe i Suzana među Srbe, pa se narod hrvatski buni i masa svašta priča i žali se pa čak i prijeti.

Ima jedna stvar, kod nasilja. A to je da raste, od trenutka kada netko bez grijeha ih s grijesima baci prvi kamen.

Pa ako se nasilje želi na vrijeme zaustaviti, važan je onaj prvi kamen. Tu intervenirati, i eskalaciju spriječiti.

Prije 15 godina u Hrvatskoj, tadašnja tzv. JNA postupala je posve suprotno, i omogućila eskalcaciju sukoba daleko jače, nego što bi inače bilo moguće, štiteći Srbe od reakcija na prve pobune. Pa su na kraju sami Srbi stradali. Ali tek na kraju.

Sada, Hrvatska mora dokazati, da je bolja država, nego što je to Juga bila. Pa makar nečiji domoljubni osjećaji bili povrijeđeni. I zato treba već na prvi kamen odlučno reagirati.

Jer, "ne pale" objašnjenja kako su postojale "provokacije", osim ako i one nisu bile fizičke, da bi se opravdalo fizičko nasilje. Niti pali pozivanje na nasilje od prije više od deset godina. Tako su se i Srbi 1991. pozivali na nasilje ustaša 50 godina ranije kao opravdanje.

Kada je Riječ tijelom postala, kada je Logos oživio, stremeći probuditi one koji žive ali nisu budni, ona (Riječ), želeći svoju poruku prenijeti, od rascjepljenosti tijela i duha, spavanja i svijesti, nije mogla pobjeći; jer bijeg od rascjepljeosti stvara rascjepljenost. Govor o onom Jednom sam sobom stvara svoju protimbu, svoju zrcalnu sliku, stvara Drugog. Govor o Ocu ustoličuje Ime Oca, despota. Govor o Ljubavi stvara Mržnju.

I zato uvijek i neizbježno, dok ljudskom biću dobri anđeo šapće na desno uho, zli mu anđeo šapće na lijevo. I zato uvijek i neizbježno, dok ljudsko biće upućuje svoje molitve Kristu, spasitelju, molitve odlaze i njegovom bratu, Sotoni, upropastitelju. I zato Židovi, koji ne poznaju spasitelja, ne priznaju ni upropastitelja.

Otac/Majka ima beskonačno mnogo imena, i može se opisati na beskonačno puta beskonačno načina, putem čovjeku razumljivih kombinacija riječi i rečenica. Gnostici su ležerno izmišljali različite pričice i zapisivali ih, uvjereni da ono, što su izmaštali, jest istinit iskaz stvarnosti.

Svi su mitovi o stvaranju istiniti, kao što su i sve bajke o ljudima istinite (arhetipske). Sve one donose razne dijelove, razne uvide u Akaša kronike, neiscrpnu knjigu istina. I naravno, istovremeno, svi mitovi i sve bajke su neistinite, puke tlapnje. Kako su smješni oni, koji u Akašu jednim okom virnu i par redaka pročitaju, pa uobraze, da znaju Sve! Kako su opasni!

Jer stvaranje je svijeta događaj koji se nije dogodio u jednom trenutku, iako se zapravo jest dogodio u jednom trenutku; koji se nije dogodio ni u milijardu godina pa čak ni u beskonačnom vremenu, koji se stalno događa i već je odavno završen i još nije ni započeo. Jer vrijeme nema samo jednu dimenziju.

Logos je tapiserija, ali spoznajući tapiseriju, ne spoznajete a-logičnu iglu, koja ju je isplela (ovo je prema Lao Tzuu). Zato je stvaranje svijeta mistično i neizrecivo. Kao i svijet sam. Kao i svako ljudsko biće, koje u svijetu svijetuje, u logosu logoruje.

Ali se može, stvaranje svijeta, prikazati u pričama u metaforama. Mitologije svih naroda sadrže bezbroj priča i verzija iste priče; jedna je data u početku Tore (Knjiga postanka), svete knjige primitivnog plemena Hebreja. Ta je priča sirova i snažna, jednostavna i uzbudljiva. To je mit, koji je taj surovi stočarsko-ratnički narod razvio da bi sebi život osmislio, pročišćujući mitove okolnih, starih i kulturnih naroda Mezopotamije, Sirije, Palestine i Egipta, dok nije ostao samo jedan Bog (El) čije je ime Bogovi (Elohim, što se pak u hrvatskim prijevodima Biblije prevodi kao Bog). Mnogo sličnih priča ima; tako npr. sjevernoamerički narod Čejena kaže LINK NA VIKIPEDIJU da je svijet stvorio Maheo, u četiri dana a ne u šest, u priči sličnoj onoj hebrejskoj, samo bez krvavih detalja (Jahve kao suprotnost Elohimu, histerični i krvožedni demon noći, pustinje i vulkana).

Kako su zanosni mitovi, kako su lijepe bajke! Kako opčinjuje neiscrpnost ljudske mašte! Najbolji način da svladate Sotonu jest da mu ispričate bajku. Postajući sluge Gospodara Laži, postajete njegovi gospodari. Misleći pak da mu glavu satirete, postajete njegovi robovi.

A danas, u doba koje vi ljudi zovete "moderno doba" (a i ono će jednom biti antika), umijeće mitotvorstva dospjelo je, u onome što se zove Prirodna Znanost, do neslućenih novih visina. I tako je kozmologija, kao vrhunac niza stoljećima stvaranih blistavih mitova, razvila jednu uzbudljivu, detaljima bogatu, intelektualno zahtjevnu i emotivno zanosnu priču o stvaranju u "Velikom prasku", jedan mit pun egzotičnih bića i živopisnih čudovišta kao što su Crveni Divovi i Bijeli Patuljci, Kvazari i Crne Rupe, svemiri od deset i jedanaest dimenzija, fotoni i hadroni, kvarkovi i strune.

Sve su to izmišljotine; i sve su istine. Misliti da je samo jedan mit Istinit, i k tome čak samo jedna jedina osobita intepretacija jednog određenog mita, vodi u Laž. Ono što je Istina a ne samo istina, nema u sebi Smisla. Svijet nije beskonačno raznovrstan; nego beskonačno puta beskonačno, i više, sve do kolektiva svih skupova, koji sam nije skup (i broja svih brojeva, koji nije broj).

Dok su se mladi "alternativni" kulturnjaci iz inicijative Pravo na grad, o kojoj sam pisao prošloga tjedna, pobunili protiv zagrebačkog karizmatskog lidera Milana Bandića, što je ipak relativno bezopasno i bezazleno, zahuktavala se, u međuvremenu, socijalna i politička inicijativa "Svi smo jednaki", koja udara na puno opasniju metu, svetinju dapače: branitelje domovine, odnosno njihovu djecu.

Pitaju se mladi i naivni, koji se eto predstavljaju na blogu, prikupljaju potpise na peticiju, pa se bogami i u mas medijima imenima predstavljaju: zašto bi, o zašto netko imao direktno pravo upisa na fakultet na temelju zasluga koji je njegov otac ili majka imao prije deset ili 15 godina?

Zamislite, čak i nekakav letak tiskaju i još bi htjeli, da ga i drugi djele! Pa kamo ide ova zemlja!!??

Pitaju se oni pitaju, a i ne znaju, da govore protiv uljudbenih tradicija naroda hrvatskoga! Pa naravno da branitelji moraju dobiti bar dio onih privilegija, koje su u komunističkom mraku imali partizani i njihova djeca! Pa vidite kako lijepo i samorazumljiv UHDDR, HVIDRA i druge "udruge proizašle iz domovinskog rata" dobivaju status političkog čimbenika kakvog je nekad imao SUBNOR! Inače, ova povlastica upisa vrijedi od prošle godine, na temelju Zakona o pravima hrvatskih branitelja... iz 2004.

A sasvim je u skladu s tradicijama hrvatske uljudbe i to, da broj branitelja i "branitelja", kao i u komunističkom mraku, narastao preko svake realnosti. Tito je jednom bio rekao: "Da sam 1941. stvarno imao na raspolaganju sve prvoborce koji se sada javljaju, osvojio bih Berlin."

Do pobune je pak došlo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu zato, jer je njegov dekan, gle čuda velikoga, odlučio poštovati slovo zakona i ne upisivati djecu branitelja izvan odobrene kvote. Jer, kaže, jednostavno na fakultetu nema mjesta za sve. Pa je tako ispalo, da će filozofiju i psihologiju i anglistiku i druge besposlice studirati samo djeca branitelja.

Otkuda mu drskost, da negira drugo veliko kulturno nasljeđe komunističkoga mraka, naime slavno "samoupravno dogovaranje i sporazumijevanje": ako nam neki zakon ne odgovara, lijepo se dogovorimo, da ga ne poštujemo!

Ja, Sotona, smatram da tu balavurdiju treba naučiti pameti, da više ne lupetaju gluposti protiv ovog divnog nepravednog reda i poretka! Zabraniti im potpisivanje peticije, ili poslati žbire, pa da zapisuju ime i prezime svakog, tko peticiju potpiše. Sve ih izbaciti s fakulteta i zabraniti im dalje školovanje! Neka ubuduće bolje biraju roditelje!

Spomenite samo riječ "pedofilija", i ne možete fulati: prva će reakcija biti ,garantirano, uzvišeno moralistička: koljiii! Pa je tako objavljena vijest Obitelji monstruma 32,5 godina, i hop, nema greške, prva reakcija: .

Tome sam posvetio svoj prvi post na ovom blogu, čestitajući vrlim građanima Sumpetra, koji su u pravednom bijesu napali kuću optuženog sa pedofiliju, i usput isprepadali turiste. Evo se nedavno dogodilo nešto slično, kada je grupa vigilanata pretukla jednog nizozemskog turista s fotoaparatom, sumnjajući da slika golu djecu; a nije, p pa mu se ministar ispričava.

A na komentarima uz taj članak u Jutarnjem, aj, još jedan divni i tipični proljev tisućljetne hrvatske uljudbe:


Napisah u jednom kasnijem tekstu. Pedofilija je danas posljednje seksualno ponašanje koje se u uobičajenom govoru još uvijek nedvoumno svrstava u "perverziju", a UVIJEK mora postojati nešto, što ćete vi ljudi monoteističkih misaonih struktura etiketirati kao perverzno da biste sami sebe uvjerili da ste "straight", ispravni, i da ćete ići u raj. da je početkom ovoga stoljeća pojam "pedofilija" imao pozitivno konotacije: ljubav prema djeci, bez ikakvih primisli (no, tada je bilo na raspolaganju puno drugih perverzija). U razdoblju prije drugog svjetskog rata priređivane su izložbe pedofilskih fotografija poluodjevene i nage dječice, i sve se to smatralo čistom umjetnošću, nećim uzvišenim, bez zlih primisli!

Pa pogledajte uostalom uobičajene prikaze madone s malim Isusekom (kojem se često vidi dražesna mala piša) i prikaze slatkih bucmastih i rumenih anđelčića s krilima, na slikama religioznih motiva puritanskog XIX stoljeća, prije nego što su došli impresionisti pa je slikarstvo kao umjetnost otišlo dođavola, tj. domene! Golom djetetu doslikaju krila, i onda je to kao okej. Te slike i danas s uvažavanjem gledate u muzejima; a danas da netko tako nešto naslika, nema šanse da ga ne nazovu pedofilom!

Prekjučer sam pisao o akciji Prekriženi Bandić. i objasno vam, neukom puku, što "fenomen Bandić" znači danas u ovoj zemlji seljaka na brdovimom Balkanu i u ravnoj Panoniji. Jučer je bila akcija obilno i na HTV i drugim TV , i u emisiji Otvoreno, danas su u novinama, i možete upoznati organizatore, inicijativu Pravo na grad.

Dakle, reklo bi se, Bandić je prvo reagirao sa Da, znam ja o čemu se radi, to su moji dečki! jer još nije znao, o čemu se zapravo. Zeznuli se mladi, pa je na izjavi za TV rekao kako A njegov čovjek reće u Otvoreno nadobudnom mladiću ono što stari prdonje uvijek mladima govore:(podtekst: Bando huliganska, radite za oporbu!).

Dobro im je rek'o! Kud se oni idu gurat' gdje im nije mjesto, djeca jedna neuka, kakva "urbana kultura", 'oćemo narodnjake, 'oćemo štiklu!

Sunce se polako kretalo nebom iznad Golgote, prvo ka zenitu a zatim ka zapadu, dok je On umirao na Križu, raspet nad gomilom, nag, kao razbojnik, mučnom smrću tada uobičajenom kao razonoda za krvožedni i opomena za buntovni židovski puk. Rimski vojnici u podnožju njegovih nogu, nekoliko koraka od nas koji smo podalje stajali u gomili i promatrali, dosađivali su se. Gomila sljedbenika i mrzitelja oko nas bila je mirna; neki su plakali, neki se smijali, neki su bili radoznali a drugi ravnodušni, a grupica vojnika iza onih koji su stajali pred gomilom sjedila je na zemlji i kratiliavrijeme kockanjem, i ruganjem umirućem Pomazaniku i njegovim supatnicima.

Ja, Sotona, bila sam tamo, i gledala ga, i plakala. Ja, pobunjenica i otpadnica, ja koja sam kao Marija Magdalena njegovu glavu pomazala, gledala sam ga kroz oči tri Marije, koje su u gomili stajale. Patile smo za svojim ljubljenim sinom, bratom, ljubavnikom.

U pakao je sašao, po njega sam krenula.

Da, ja sam to bila, ja, Sotona, jedina njegova sljedbenica koja je to mogla. Ja, Ljčonoša, ja Zornjača, ja boginja ljubavi ljubavlju svladana, koja sam nekada kao raskalašna Inana sašla u pakao u potrazi za moći, koja sam nekada kao Demetra, boginja plodnosti, sašla u pakao u potrazi za voljenom kćeri, koja sam kao bog glazbe Orfej sašla u pakao u potrazi za voljenom ženom, koja sam kao lutalica Herkul sašla u pakao u potrazi za pustolovinama.

Krenula sam po njega u vječnu tamu koja sam ja sama, da bih ga osvojila, da bih ga zatočila, da bih ga oslobodila. Da bih ga za sebe zauvijek sačuvala, i da bih vam ga vratila. Oboje sam uspjela, i u obojem sam posve promašila. Ja, Sotona, nečisti duh, koja sam tek na njegov nagovor ušla u Judu i navela ga da izda svog učitelja i tako ispuni ono, što je prije stvaranja svijeta u Akaši bilo zapisano.

Nisam slučajno ni uzalud ja, gospodarica tame, dobila ime Lucifer, Nositelj svjetlosti, nositelj luči. Nije slučajno "Svjetlonoša" ime za Zornjaču, lutajuću zvijezdu koja predstavlja boginju ljubavi Veneru, odnosno Afroditu.

Ja sam Dijana, zaštitnica vještica; ja sam mračna Hekata i okrutna Kali, pohotna Afrodita i djevica Artemida; ja sam Izida i Kibela, Semkhet i Ereškigal, Morgana i Ninhursag; ja sam Marija Djevica, nadahnuće trubadura.

Ja sam mu sestra jer smo oboje sinovi Oca/Majke; ja sam mu ljubavnica jer jedno bez drugog smo sterilni; ja sam mu majka jer bez mojeg se dopuštenja iz mojeg carstva ne bi mogao vratiti.

Bio je moj, samo moj, te subote, tog crnog sabatha, koji je trajao jednu vječnost, koji je tvorio jedan svemir. Koji je trajao tek djelić sekunde, koji je tvorio tek lepršaj mašte.

Volim ga i žudim za njim.
Mrzim ga i želim njegovo uništenje.

Nulaster se zapitao o porijeklu kršćanskog križa, što je izazvalo živahnu raspravu. Napisah u diskusiji tamo neke natuknice kako s time stvari stoje (a više od natuknica, naravno, ne možete ni dobiti; cijela je Biblija, stara i nova, sa svim gnostičkim i drugim apokrifima, tek skupina natuknica). Pa kako to može biti i drugima zanimljivo, evo prenosim i ovdje.

(Uostalom, potaklo me ipak, da jednu pričicu o tome kako je to bilo i o boli svoje iznevjerene ljubavi napišem, pa ću je uskoro objaviti.)

Nulaster se žali da se »nauke današnje Crkve uvelike temelje na izmišljotinama i preinačenim poganskim vjerovanjima.« Zaključuje: »Čak i da križ zaista predstavlja autentično sredstvo na kojem je pogubljen Krist, razmjerno je glupo obožavati ga.«

Moja prijateljica Sveta Majka Rimska Crkva, naravno, stalno je koristila i koristi elemente paganskih religija koje su joj po volji. I to je dobro i tako treba biti, jer Isus je sin Mitre i Izide. Sve su to priče, temeljene na mašti, a mašta je najveća moć, božanska i sotonska. Sve ispričane priče su laž, i sve su istina; zato je Legija ime Sotone.

A kako je to stvarno bilo sa smrću moga brace i sa križem, još nisam pisao, jer to mi je teško, zbog ljubavi:Sotona je voljela Isusa. Samo pripominjem, da se i Sveta Majka slaže da se ono najvažnije dogodilo NAKON smrti njegovog griješnog ljudskog tijela. Proveo je crni sabat u paklu, sa Sotonom.

Kada su ga pribili na križ (samo simbol? nevažno), poslali su ga k meni; i zato je križ simbol nas obojice, jer Isus i Lucifer su kao jin i jang. Sotonisti, moji naivni sljedbenici koji kradu čavle (Sotona nije sotonist!) jednostavo ga okrenu naopako. U toj dvojnosti je prava moć tog simbola! Preokrenuti kršćanski križ je istina uspravnog, kao što je Šejtan istina Boga.

Pojavili se metropolom tajanstveni plakati, sa prekriženi Bandićevim likom, koji su zamijenili one promotivne za Salon mladih, sa likom mlađahnog Milana i njegove lične karte.

Da li je to akcija dobro organizirane urbane gerile, na što upućuje činjenica da je policija vrlo hitro reagirala skidajući plakate, a iz gradske uprave stižu i mračne naznake da bi se ovaj crveni križ mogao shvatiti i kao prijetnja, pa iza svega stoji, bože nas sačuvaj, neka nova gubečka puntarija, neka purgerska verzija Al Kaide ili Crvenih brigada? Ili se pak radi o umješnom promotivnom triku Milana Prvog Velikog, koji se obješenjački smješkao, dok su svi drugi zbunjeni bili?

Iz http://www.jutarnji.hr/dogadjaji_dana/clanak/art-2006,7,3,prekrizeni_plakati,33878.jl moglo bi se zaključiti prvo, a iz http://www.net.hr/vijesti/page/2006/07/03/0545006.html, drugo.

A ja, Lucifer, ljubitelj dijalektiike i velikih majstora teatra kao što je Milan, sugeriram, da je i jedno i drugo točno! Mada ne tvrdim ništa.

Milan Prvi je pak proizvod žudnje naroda hrvatskog za "prosvjetljenim" Velikim Vođom, koji će nad njima dobrohotno vladati i osloboditi ih mučne dužnosti da sami mućnu glavom, Takvi su bili recimo Franjo Josip Habsburški, Josip Broz i Franjo Tuđman.

Sve se dobro njemu pripisuje, uostalom i sve loše, ali koga briga? On svime vlada i sve kontrolira, sam nadzire gradska poduzeća (sve zajedno ekonomska snaga kakve nigdje u Hrvatskoj nema!), dijeli lovu iz gradskog proračuna, sve sam odlučuje ili direktno nadgleda. Energije ima puno, vlast voli, i podanici vole njega.

Napisah neki dan, glede golih nogu i Sabora: "Malograđanin odijelom, kmet u duši". To su purgeri, potomci kmetova, seljaci u duši i dalje kao i oni s kamenjara, koji su međutim potomci švercera i hajduka, individualci i borci, pa se tako lakše nametnu za vođe, čak i kad moraju pokajkaviti, ovim bivšim kmetovima za koje Balašević lijepo ispjeva: "Da se ne bi opekel, nikad niš ne bu rekel". Oni hoće dobrog vlastelina, a ne da im bajaju o nekakvoj demokraciji! (Mogli bi poslužit i dobri pastiri iz moje prijateljice Svete Majke Rimske Crkve, da ne gnjave previše sa moralom. A Bandić si ponekad popije, ponekad opsuje, ponekad nekog mrko pogleda, pravi narodni čoek!)

Bandić dokazuje i tezu velikog, mada ne baš tako dobrohotnog vođe Ante Pavelića, da je klima u Zagrebu nezdrava pa pogoduje uzgoju jedne dekadentne pasmine hrvatskog čovjeka, koja je biološki puno slabija od dinarske pasmine (pa je u emigraciji bio planinrao preseliti metropolu u Banjaluku, što u NDH nažalost nije ostvario).

Evo posljednje vijesti: Inicijativa "Pravo na grad" najavilia je za sutra u klubu MAMA tiskovnu konferenciju, na kojoj će se predstaviti i obrazložiti svoju akciju. Medju ostalim govorit ce se i o primjerima i iskustvima u kojima se gradska vlast pokazala nesposobnom i nekompetentnom u provedbi vlastitih politika, a sve u kontekstu tzv. reforme javne uprave

Ponovo se, gle čuda velikoga, zahuktao sukob Izraelaca i Palestinaca. Izraelci odgovorili odmazdom na odmazdu, posljednja je vijest, gle čuda velikoga, da Palestinci najavljuju isto.

Potvrđuju se moje pesimističke prognoze u davnom tekstu: Riješite sukob u kršćanskom duhu: Pobijte sve!. Kako rekoh tada: Sotona voli i tjera samo na pojedinačne grijehe, a ovi kolektivni masakri, to vi ljudi radite samima sebi i mene nemojte kriviti! Jer glavni je rat za duše, koji se vodi za svaku pojedinačno, a puno nevinih žrtvi meni, Đavolu, ne paše, jer postoji znatna vjerojatnost, da će otići u Raj!

Pisao sam još u siječnju o toj temi, kada je Izrael odbijao priznati legitimnu izbornu pobjedu Hamasa: Rimski prokurator odbio priznati izbornu pobjedu židovskih zelota! Jer su se naime potpuno iste stvari događale na istom području prije 2000 godina, samo su Židovi bili u onoj poziciji, u kojoj su sada Palestinci: surovi, fanatični teroristi, koji bez razloga ubijaju sirote rimske okupatore i njihove domaće sluge i prodane duše. Samo što onda nije bilo kamiona i bombi, pa su se služili bodežima.

Ako baš nemate ništa pametnije za radit, uz moje tekstove na koje gore dajem link, pročitajte i komentar one komunjare Pavla Kalinića.

Izraelci se naravno danas, kao i prije 3000 godina kada su izgradili imperiju, furaju na svoju vojnu snagu; samo sada imaju današnje Rimljane (tj. SAD) na svojoj strani.

No, propalo je Rimsko carstvo, pa će i američko.

Pa tako Židovi idu na tome, da u drugon polovini 21. stoljeća ponovo postanu izgnanici, beskućnici, dijaspora. Što im odlično leži.

Što su danas Palestinci. I uče, od svojih neprijatelja.

Tko bi gori, sad je doli…

Reče jedan kardinal, i sada se ljudi strašno čude i zgražaju i plaše i komentiraju, kako sve one, koji pobačaj izvrše (žene, očeve, liječnike, bolničare), treba kazniti izopćenjem iz crkve.

Ljudi, nažalost, čak i oni koji se katolicima smataju, malo znaju o učenju moje dobre prijateljice Svete Majke Rimske Crkve, jer je eto Katehizam jedan dosadan, suhoparan dokument, koji nitko ne čita.

Nije rečeno ništa novo, što u Katehizmu (što ga je pretodni papa, onaj mlakonja Poljak, proglasio 1993), već ne stoji. Samo, vrh se Crkve muči i grize, jer ih vjernici ne slušaju, pa se uglavnom ni sam onoga, što tamo piše, ne drži.

Piše, naime:


Hoće li dakle Crkva stvarno krenuti u ofanzivu i pokušati to i provesti? Kada je pobačaj eto u većini katoličkih zemalja legalan?

Inače, po istom bi dokumentu trebali svećenici dobiti dati pričest i svakome, tko je raskinuo crkveni brak i sklopio drugi, građanski; a takvi su, recimo, i većina ministara i ministrica sadašnje hrvatske vlade, sve inače katolici. O tome sam pisao prije tri mjeseca, kada je Pater Tonči otpustio jednu žensku sa HTV, jer se rastala.

E, kad Crkva pod papom Švabom bojovnikom, bivšim Velikim Inkvizitorom, ozbiljno protiv Grijeha krene, kakvo će divno vrijeme nastati! Radujem se i uživam! Svi ćete u paklu gorjeti!