Marketing
Kada je Krist sašao nad pakao bio je moj, samo moj…
Sunce se polako kretalo nebom iznad Golgote, prvo ka zenitu a zatim ka zapadu, dok je On umirao na Križu, raspet nad gomilom, nag, kao razbojnik, mučnom smrću tada uobičajenom kao razonoda za krvožedni i opomena za buntovni židovski puk. Rimski vojnici u podnožju njegovih nogu, nekoliko koraka od nas koji smo podalje stajali u gomili i promatrali, dosađivali su se. Gomila sljedbenika i mrzitelja oko nas bila je mirna; neki su plakali, neki se smijali, neki su bili radoznali a drugi ravnodušni, a grupica vojnika iza onih koji su stajali pred gomilom sjedila je na zemlji i kratiliavrijeme kockanjem, i ruganjem umirućem Pomazaniku i njegovim supatnicima.
Ja, Sotona, bila sam tamo, i gledala ga, i plakala. Ja, pobunjenica i otpadnica, ja koja sam kao Marija Magdalena njegovu glavu pomazala, gledala sam ga kroz oči tri Marije, koje su u gomili stajale. Patile smo za svojim ljubljenim sinom, bratom, ljubavnikom.
U pakao je sašao, po njega sam krenula.
Da, ja sam to bila, ja, Sotona, jedina njegova sljedbenica koja je to mogla. Ja, Ljčonoša, ja Zornjača, ja boginja ljubavi ljubavlju svladana, koja sam nekada kao raskalašna Inana sašla u pakao u potrazi za moći, koja sam nekada kao Demetra, boginja plodnosti, sašla u pakao u potrazi za voljenom kćeri, koja sam kao bog glazbe Orfej sašla u pakao u potrazi za voljenom ženom, koja sam kao lutalica Herkul sašla u pakao u potrazi za pustolovinama.
Krenula sam po njega u vječnu tamu koja sam ja sama, da bih ga osvojila, da bih ga zatočila, da bih ga oslobodila. Da bih ga za sebe zauvijek sačuvala, i da bih vam ga vratila. Oboje sam uspjela, i u obojem sam posve promašila. Ja, Sotona, nečisti duh, koja sam tek na njegov nagovor ušla u Judu i navela ga da izda svog učitelja i tako ispuni ono, što je prije stvaranja svijeta u Akaši bilo zapisano.
Nisam slučajno ni uzalud ja, gospodarica tame, dobila ime Lucifer, Nositelj svjetlosti, nositelj luči. Nije slučajno "Svjetlonoša" ime za Zornjaču, lutajuću zvijezdu koja predstavlja boginju ljubavi Veneru, odnosno Afroditu.
Ja sam Dijana, zaštitnica vještica; ja sam mračna Hekata i okrutna Kali, pohotna Afrodita i djevica Artemida; ja sam Izida i Kibela, Semkhet i Ereškigal, Morgana i Ninhursag; ja sam Marija Djevica, nadahnuće trubadura.
Ja sam mu sestra jer smo oboje sinovi Oca/Majke; ja sam mu ljubavnica jer jedno bez drugog smo sterilni; ja sam mu majka jer bez mojeg se dopuštenja iz mojeg carstva ne bi mogao vratiti.
Bio je moj, samo moj, te subote, tog crnog sabatha, koji je trajao jednu vječnost, koji je tvorio jedan svemir. Koji je trajao tek djelić sekunde, koji je tvorio tek lepršaj mašte.
Volim ga i žudim za njim.
Mrzim ga i želim njegovo uništenje.
Post je objavljen 06.07.2006. u 00:01 sati.