Tome sam posvetio svoj prvi post na ovom blogu, čestitajući vrlim građanima Sumpetra, koji su u pravednom bijesu napali kuću optuženog sa pedofiliju, i usput isprepadali turiste. Evo se nedavno dogodilo nešto slično, kada je grupa vigilanata pretukla jednog nizozemskog turista s fotoaparatom, sumnjajući da slika golu djecu; a nije, p pa mu se ministar ispričava.
A na komentarima uz taj članak u Jutarnjem, aj, još jedan divni i tipični proljev tisućljetne hrvatske uljudbe:
Ali i debilni pripadnici TVOG naroda su krivi za smrt 8000 ljudi u Srebrenici. Samo još Nizozemci trebaju ovdje moralizirati!
Napisah u jednom kasnijem tekstu. Pedofilija je danas posljednje seksualno ponašanje koje se u uobičajenom govoru još uvijek nedvoumno svrstava u "perverziju", a UVIJEK mora postojati nešto, što ćete vi ljudi monoteističkih misaonih struktura etiketirati kao perverzno da biste sami sebe uvjerili da ste "straight", ispravni, i da ćete ići u raj. da je početkom ovoga stoljeća pojam "pedofilija" imao pozitivno konotacije: ljubav prema djeci, bez ikakvih primisli (no, tada je bilo na raspolaganju puno drugih perverzija). U razdoblju prije drugog svjetskog rata priređivane su izložbe pedofilskih fotografija poluodjevene i nage dječice, i sve se to smatralo čistom umjetnošću, nećim uzvišenim, bez zlih primisli!
Pa pogledajte uostalom uobičajene prikaze madone s malim Isusekom (kojem se često vidi dražesna mala piša) i prikaze slatkih bucmastih i rumenih anđelčića s krilima, na slikama religioznih motiva puritanskog XIX stoljeća, prije nego što su došli impresionisti pa je slikarstvo kao umjetnost otišlo dođavola, tj. domene! Golom djetetu doslikaju krila, i onda je to kao okej. Te slike i danas s uvažavanjem gledate u muzejima; a danas da netko tako nešto naslika, nema šanse da ga ne nazovu pedofilom!