...life is a joke...shit happens...

...pokušavao sam ga pronaći i izvući na svijetlo zahodskog neona...jebote, baš mi je mali... razmišljao sam, gledajući ga tužno sa visine od 76 centimetara (šta kako znam da ima točno 76 centimetara, a nikad nisam mjerio...pa eto znam)...pravi muškarci to sami sebi vrlo rijetko priznaju i gotovo uvijek pronađu odgovarajući izgovor, skužu za to njihovo, tj. njegovo stanje (koje se sve rjeđe i rjeđe može nazvati agregatnim), ono nešto kao...umoran sam danas utripičkemilematere, baš jesam, ne ćutim se nešto, izgleda da sam opet sinoć popio, previše popio, a obećao sam sam sebi da to više neću činiti, fakat sam pod stresom, naročito u ovo zadnje vrijeme, ovih zadnjih par mjeseci, hladno li je večeras pas te jebo, hladno za popizdit, hladno ko u kurvinom srcu, prava crkavica je vani, toliko je hladno da su i pingvini počeli piti antifriz pa kako onda da mi...i sve tako redom, cijeli taj jebeni lutkarski igrokaz umjesto da se jednostavno zapitamo (gledajući ga sa visine od tih 76 centimetara)...jebote pa koji je ovo kurac večeras ???...

...a tko zna, možda je to i zbog toga što se naše mjerne jedinice (osobito one za vrijeme i dužinu) nisu nikad podudarale s njihovim mjernim jedinicama, ženskim mjernim jedinicama, jer žene definitivno imaju drugačiji pogled tj. pogled iz onog drugog kuta, kuta iz kojeg se minute mjere u sekundama, kuta iz kojeg baš sve izgleda (dužinski i volumenski) puno puno manje nego što uistinu je, a poznato je da parametri tako često znaju buniti ljude, tj. biti zajebana stvar, skroz...uglavnom, da se razumijemo, postoje dvije vrste žena: a) žene koje baš vole velikog i..b) žene koje to kriju, tj. glume da im veličina uopće nije bitna...a do te spoznaje smo došli nakon bezbrojnih studija, analiza, anketa, znanstvenih istraživanja, a bogami i napornih terenskih istraživanja, čime samo možemo potvrditi činjenicu prema kojoj je ženama veličina ipak...i nemojte da vas ikad zavara ono: dušo bio si mmmmmrak, bio si fenomenalan, ovo je bilo nešto nevjerojatno, ovo je bio najbolji sex ikad, vođenje ljubavi s tobom je naprosto savršeno, oduvijek sam maštala o ovome, nitko me nikad nije izjebao ovako kao ti...ma laže kuja, laže...jedino što je vjerodostojno je njezina šunja, jer ako žena, nakon što si ti dao sve od sebe, sva zamantana, nepomična leži pored tebe i hvata zrak, e onda joj je stvarno bilo ic okej što prevedeno na naš, mužjački macho jezik znači...well done, good job man, gut gemacht, bardzo dobrze, complimenti, fatto bene, dušo ovo je baš-baš bilo woooooooow...no ne morate sad osluškivati, ne morate naprezati eustahijevu cijev, niti se truditi čuti bilo koje slovo, a kamo li riječ od upravo navedenog, pošto vam žena to nikada neće reći, a znate li zašto, ne znate, jelda...ipak, nije ni to najveća ženska laž, najveća ženska laž je definitivno ona davno izrečena, a glasi: Ti si mi drugi...e to je definitivno najveća laž na svijetu, odmah nakon one: Nikad ga nisam mjerio...

...jeste li se ikad zapitali, zašto promenadom, stradunom, rivom, kalelargom, korzom, špicom ili prašnjavim seoskim sokakom, rukom pod ruku najčešće španciraju po dvije curke (jedna veća, druga manja), a rijetko kad tri ili četiri...e pa upravo zbog toga što ona zgodnija (jebiga, kako god okreneš jedna mora biti zgodnija) misli da je još zgodnija dok gazi pored one manje zgodne (vjerujem da smo davno naučili onu lekciju o komparaciji pridjeva u kojoj se kaže da nema ružnih žena, ima samo lijepih, ljepših i lijepih u pizdu materinu), dok ona manje zgodna brije da je puno zgodnija ako se kreće u društvu ove, uvjetno rečeno više zgodne ili...ili takonekako...uglavnom, ameri su puno pazili na ta sranja o ljepoti, ljepoti kao takvoj, evo recimo kralj, Elvis dakako, uzmimo samo njegov primjer, Elvis pjeva onako zgodan, naočit, mlad i našmrkan, tj. našminkan, kosa mu se sjaji ko pasja muda, a oko njega prateći vokali svi redom ispod 180 cm. i facama iz horor filmova, japanskih, brate što si bio ružniji, to si imao više šanse "pjevati" s Elvisom...eto, u americi se oduvijek sve mjerilo ljepotom, na ovaj ili onaj način, ne shvaćajući pritom što je onaj Toma točno mislio kada je rekao da se ljepota zapravo nalazi u oku promatrača, ljepota i...veličina of course...

...eeeeeeee moj dobri amigo, stara kleptomančino, često te se sjetim, premda ne znam pravi razlog za to, a ruku na srce, i nisi baš bio neka veličina (moralna), srećom, s ovom tvojom drugom veličinom nikada nisam bio upoznat iako su o njoj kružile razno-razne priče i pričice...često te se, amigo moj dobri i deboto pošteni sjetim i nekako mi uvijek bilo teško reći ti istinu jer ponekad je lakše (nekome ko ti je iole drag) ne govoriti ništa, baš ništa i držati ga u zabludi, a pogotovo kad ubereš da je isti taj netko, sretan furajući svoj film, jer ako se na tren okrenemo oko sebe, vidjet ćemo da je danas malo sretnih ljudi, a amigo, amigo je bio sretan, nadam se da je i dalje...naime, amigo je vlastitu ženu (od milja) nazivao ovcom, a onu drugu (priležnicu) divljom ovcom, no možda mu je ipak trebalo reći da je u cijeloj priči ovca zapravo, muflon...da, sve je otišlo u tri pičke materine, sve je upside down, sve se izokrenulo, ovce više nemaju četiri, nego dvije noge i te dvije noge su muške noge, dvije noge muške ovce...i nitko nam nikad neće moći sa stopostotnom sigurnošću odgovoriti na par ključnih pitanja tipa: koliko je zapravo stara zabluda prema kojoj je ovca imenica ženskog roda?...i kada su to mužjaci postali ovce?...zapravo, nekako mi se čini da su mužjaci oduvijek to i bili (počevši još tamo od Adama koji je prvi ispao ovca), samo što se o tome nikada nije glasno govorilo, niti razmišljalo, a doduše nije ni smjelo...u prilog gore navedenim sumnjama, činjenicama, argumentima ili kako god ih mi danas nazvali, ide i ona prastara narodna koja kaže...evo ti kurac od ovce...

...oduvijek sam maštao o ženi koja sanja da jednoga dana naiđe na onoga koji ima malog i mlohavog pa da je razvalim...znao bi reći jedan moj jako dobar prijatelj, no nikad mi nije uspio ispričati pojedinosti razvaljivanja, kao ni do koje mjere je ta žena, žena iz mašte, bila zadovoljena...e sad, ili on još uvijek nije pronašao takvu ženu ili...ustvari, tek kada čovjek prihvati činjenicu i prizna sam sebi da u većini slučajeva nije jebao on nju, nego je ona jebala njega, tj. da je on taj koji je izjeban, e tek onda može stati uz bok ženi i bar donekle biti ravnopravan, a to znači; ravnopravno se nositi s njom u toj disciplini, iako sam uvjerenja da baš i nema puno takovih fakera, no čast iznimkama koje su tu da bi nam potvrdile pravilo...i sad sve nekako razmišljam, možda je u konačnici i bolje živjeti u zabludi, poput dobrog, starog amiga, a ne da jednoga dana moraš slaviti pirovu pobjedu, o kojoj smo btw. već sve naučili i to iz one davne priče o Mirku, onom mom bivšem prijatelju Mirku...za sve neupuće, pirova pobjeda je kada ti vlastita cura/zaručnica/žena kaže da imaš najveći kurac...u kvartu...