...life is a joke...shit happens...

...a priča zapravo ide ovako...

...na standardnom okupljanju ekipe...ekipe mužjaka koja onako uz večeru, u gostionici "kod veselog mrtvaca" slavi svoju prvu i jedinu desetogodišnjicu mature, moš čut svašta, al' baš svašta, no uglavnom su to spike o sexu...ko je koga jebo...ko koga nije jebo, al' će jebat...ko može više puta, ko može duže, ko može čitavu noć i naravno, ko kara najbolji komad...(treba li uopće napominjati da se žene iz ozbiljnijih veza tu ne ubrajaju)...a Mirko (jedan moj bivši prijatelj) pohvalio se okupljenoj ekipi kako je sinoć guzio...kako je guzio cijelu noć i kako su mu trebala puna tri sata da bi (prvi od onih pet puta) svršio i kako je ta cura, koju je on, jelte...nekakav foto model i kako se često slikava tamo negdje po Njemačkoj, Francuskoj, Italiji i boktepitaj gdje sve ne...zatim je još ponosno podvukao, kako je mala nekih desetak godina mlađa od njega, ali da je u glavi puno starija...i dok je ekipa, koja je pratila njegov monolog doslovno slinila po parketu, Mirko je mrtav-hladan zaokružio priču...dečki, mala je stroj, ta mala je tvrdaaaa, tvrda u pičku materinu, tvrda ko kamen i što je najvažnije...e tu sad Mirko na tren zastane pa se značajno zamisli, ne bi li u priču unio još malo dramaturgije, a onda se polagano nagne prema ekipi i snizi glas za dvije oktave...duboko grlo...mala je duboko grlo, najdublje u kojem sam ikada bio...slavodobitno završi Mirko, te onako šeretski namignu...a ekipa, ekipa je samo zurila u njega razjapljenih čvalja, što je zapravo bilo i za očekivat jer kad Mirko nešto ovakvo ispriča, e onda to zaista ima težinu, uostalom, Mirko je tip koji je prepun iskustva i to ne bilo kakvog, već onog dugogodišnjeg iskustva, a uz to ga prati i reputacija jednog od vodećih kvartovskih fakera...e sad...znam, sve znam, sad bi netko ovo mogao prokomentirati u stilu...neš ti meni kvartovskog jebača...i vjerojatno bi taj netko bio u pravu, a pogotovo ako izuzmemo činjenicu da isti taj nema pojma što je to ustvari pirova pobjeda...za neupućene, pirova pobjeda je kada ti vlastita cura/zaručnica/žena kaže, da imaš najveći kurac u kvartu...

...deset godina kasnije, na dvadesetogodišnjici mature "kod veselog mrtvaca" naravno, uz određeni broj izostanaka (što opravdanih, što neopravdanih) okupi se više-manje ista ekipa...i gle čuda, glavna tema više nije sex...sexsanje je definitivno palo u drugi plan, a glavna tema je postala, klopa...u trenu se kod prisutnih razvila priča, koja je (zajedno s godinama) krenula u nekom sasvim drugom smjeru, a sex...on više nije tako napet, on više nije IN pa je prijelaz s njega na hranu postao, tako reći neizbježan, a sve u stilu...gdje se u gradu jede najbolja janjetina, a gdje su najbolji ćevapi...da li je bolji brudet od škarpine ili fish paprikaš...pivac ispod peke ili purica s mlincima...pršut ili kulen...ima li išta bolje od vruće lešo junetine na koju, još onako sa vrata, baciš šaku one krupne soli (one s kojom se u siječnju posipaju ceste po lici i gorskom kotaru)...ko mota bolje sarme...ko priprema bolji roštilj...ma ko to nebi dao guzice za porciju bakalara...hm...dobro sad, bilo je tu i onih za koje vjerujem da nebi dali guze jer su pobornici čuvene...jebeš ti ribu koja nema uši...no nije samo hrana preskočila sex na životno-hedonističkoj ljestvici, preskočilo ga je i piće, što se sasvim jasno da iščitati iz one prastare grčko-rimske poslovice u kojoj mudrac kaže: sretan je onaj čovjek koji pije vino starije od žene koju jebe...a onda uleti Mirko (jedan moj bivši prijatelj) s jednom od onih svojih slikovitih pričica i anegdotica, te nadasve mudrim i hvale vrijednim prijedlogom... momci, evo baš san sinoć bija vanka i od šuba satra kil pečenog, sam dakako...ma vraća san se iz Zagreba, bija san gori poslovno, jeli...i oni friški zdrak mi je otvorija apetit, tako da san sta u Macole jušto kad su ga skidali s ražnja i što ću drugo nego sist i naručit kil pečenog, a i kad malo razmisliš, što je to meni samon poist kil - kil ipo janjet'ne i to nako vruće, ma samo za gušt, iz zajebancije...veći dio ekipe ga je kao i obično pozorno slušao i u znak odobravanja samo su kimali glavama dok je Mirko nastavio gurmansku priču, usput iznoseći i svoj prijedlog...ajmo se mi lipo drugu nedilju svi skupa, vako ki danas, nać pa ćemo nešto okrenit, odemo negdi ušumu, ponesemo vina, oladimo nešto pive, bacimo zeru na gradele pa zavrtimo janjčića, a...što kažete na to ?...naravno da se svi odmah složiše, ali se nikad ne nađoše... barem ne u istoj šumi...

...ljudi su smislili milijun načina da vrijeme brže prođe, ali ni jedan da se ono zaustavi...tako je stigla i tridesetogodišnjica mature...ekipa se prorijedila...i dok su neki od njih stajali za šankom "kod veselog mrtvaca" i lagano pijuckali svoja kratka, "slaveći" tridesetogodišnjicu mature, odjednom uleti (jedan moj bivši prijatelj) Mirko, vidno uzrujan, rekao bi čak i pomalo ljut, a takav ponekad i ja znam biti, naročito dok ližem...ono, ližem ja tako kadli uleti tip s nekakvom glupom spikom, eeeeej onda popizdim, baš popizdim, jer ako me vidiš da ližem, ma ne diraj me brate, pusti me, ni za živu glavu me ne pitaj ništa jer sam tada najopasniji, najopasniji sam dok ližem, Snjeguljicu...dakle, uleti Mirko uz pregršt psovki...majku li im jebem lopovsku da im jebem, oni će mene jebat, aaaaaa ne znaju oni još s kim imaju posla, vidit će oni ko je Mirko pička li im materina bezobrazna...a ti mala, šta me gledaš, nalij mi jednog duplog...obrati se konobarici koja šutke odradi narudžbu...zavladao je muk, svi su utihnuli, napeto iščekivajući daljnji razvoj situacije, a onda neko dobaci...pa što je bilo Mirko, ko te to toliko raspizdio...ma ono govno od načelnika općine, mater mu jebem šugavu, od kada su ovi njegovi došli na vlast, stalno neki kurac mudruje, sad mi za inat ne želi potpisati papire o suglasnosti pa da mogu dignuti još jedan kat ili bar visoko potkrovlje na onoj maloj vikendici, onoj na otoku, a to sve zbog toga jer nisam sredio stipendiju za njegovu stariju kćer, onu koja se povlačila s onim muzičarem, a sad studira u Americi...kaže, obećao sam mu...pa šta ako sam mu obećao, zar se ne može strpiti malo, smećeee jedno...istresao je Mirko Jack Daniel's pa nastavio...a da stvar bude bolja, onda me još jebe i onaj bosanac, onaj zidar, ma kuži tipa...kao, nisam mu još od lani platio neke radove na ženinoj vikendici u Lici, e pa jebat ću im ja majku svima, samo da se opet dočepamo vlasti, vidjet će oni ko je Mirko... jebote, prije je to sve bilo normalno, prije si točno znao kome moraš gurnut lovu da bi se sve sredilo, a sad, sad svako neki kurac traži, svako bi htio svoj dio kolača i tu nema kraja, lešinara ko u priči, e jeben ti vaku državu...a ja već pomislio da te raspizio onaj naš kreten koji odmah na početku drugog nije ubacio Olića, a Srnu gurnuo više prema naprijed, prema njihovom golu i time ubrzao našu igru, uvjeren sam da bi im do kraja utrpali najmanje dva komada pa to su sinoć svi vidjeli, čak i moja baba, ma kreten...dobaci neko sa šanka....i onda je krenula priča, naravno priča koja je u skladu s godinama zamijenila sex i klopu, priča o nogometu i politici...tko nas je uopće doveo u ovakvu bezizlaznu situaciju, za koga je trebalo glasovati, tko bi bio najbolji izbornik (kad već ne može biti niko od prisutnih), koja je vlast više namagarčila narod, tko će nas to uvesti u Europu, kad smo već u Europi i da li mi uopće trebamo Europu kad ta Europa ne treba nas nego naše prirodne i turističke resurse, ko će nas odvest na europsko prvenstvo, ko manje krade (jer zaključak je da baš svi kradu), jesmo li mi zapravo pravna država i hoćemo li uopće doživjeti narednu godišnjicu, tj. četrdesetogodišnjicu mature...nda, to je to, čisti klimaks, klimaks koji se javlja pretežito kod muške populacije, a započinje onda kad se mozak počne kurčit, a kurac počne pametovat...i tada se ponovo sjetih njega, Balaševića, tj. one njegove knjige "tri posleratna druga" u kojoj je napisao još i ovo...politikom se bave oni koji više ne mogu da prcaju, a još nisu naučili da igraju šah...

...promijenit će se vrijeme...ma sve me nešto probada kroz ovu desnu nogu, a i kuk pomalo ćutim, bit će da me baš dohvatio onaj sjeverac dok smo jučer u parku igrali šah...mrmljao je sebi u bradu Mirko (onaj moj bivši prijatelj) grijući za to vrijeme ruke na mlakoj šalici zelenog čaja, čaja kojeg najviše voli, radi probave, naravno...a gdje su ostali...upitao je osvrćući se prostorijom, no nitko mu ne odgovori pošto ga vjerojatno nitko nije niti čuo, svatko je bio zaokupljen nekim svojim mislima...znači, samo nas sedmorica, sedmorica veličanstvenih koji su došli na proslavu četrdesetogodišnjice mature, sedam samuraja, sedam sekretara skoja...e jest brzo prošlo, bogami je, a nismo se takoreć ni okrenuli...sutra mi počinju terapije... napokon netko progovori...doktor mi je prepisao vježbe i parafin, kaže da ću se već nakon par tjedana terapija moći sam obut...bravo za doktora...sa šanka dobaci konobar i onda ponovo "kod veselog mrtvaca" zavlada tišina...Mirko je i dalje po rukama vrtio šalicu razmišljajući, da li da naruči još jedan čaj ili...a i mogao bi, probave radi, neće biti na odmet...ej starci, opet počinje kiša...ponovo se začuo glas konobara koji je s vremena na vrijeme pokušavao razbiti sumornu atmosferu...aha, opet kiša...ovakvo vrijeme je bilo i lani, negdje u ovo doba, dok samo sahranjivali Šimuna...dobar je čovjek bio Šimun, pravo dobar...zamišljeno će Mirko, duboko zagledan u kišnu kapljicu koja je tiho klizila niz prozorsko staklo, učinivši mu se u jednom trenu drugačijom od ostalih, ova je bila poput života, poput njegovog života, jer što je bila bliže rubu prozora bivala je sve sitnija, sve sporije se spuštala, ostavljajući iza sebe krivudavi trag, trag kojeg je rijetko tko mogao pratiti...a onda, s odrazom kapljice u oku, Mirko zatrese glavom kao da želi odagnati crne misli pa poviče...starci ovo morate čuti, ovo nikako ne smijete propustiti...prošli tjedan sam bio kod onog mog doktora, onog sa kojim sam nekada igrao tenis, ma znate ga sigurno, onaj visoki rošasti, onaj što je pjevao: "imam ženu i svastiku, obe rade gimnastiku"...no dobro, nema veze, uglavnom čovjek mi dade nekakve male crvene tabletice, e jebi ga, ne znam sad točno kako se zovu, a nije niti važno...ma jel to onaj koji je guzio onu sisatu svastiku...dobaci neko...je, to je taj i nemoj me više prekidat, zaboravit ću što sam htio reći, dakle...di sam sad ono stao...e da, i reče ti on meni...uzmi ti Mirko svako večer po jednu prije spavanja...i mogu vam reći, da od kad sam ih počeo uzimati, nemam više nikakvih problema sa stolicom, da samo znate kako sad lijepo serem, serem 'ko grlica, ma morate to probati, svakako morate, a ti mali...reče Mirko konobaru...zatvori već jednom ta jebena vrata, ubit će nas propuh...

...dok je šetao parkom, Mirku (onom jednom mom bivšem prijatelju) se učini da ga neko zove ...eeeej starče, a što je sad zar nas više ni ne prepoznaješ...pa ti Mirko stvarno kurca više ne vidiš, pod hitno ćeš morat nabavit druge 'očale...približavajući se klupici, pokušavao je odgonetnuti ko su dva tajanstvena hranitelja golubova...jebale vas 'očale da vas jebale, a što vas dvojica tu radite...kako što radimo pa hranimo golubove, zar ne vidiš, nego jesi li ti donio kruha za golubove...upita ga onaj lijevi...nisam...odgovori Mirko...ja ih jedem bez kruha...a znaš li ti mrcino...ubaci se sad i desni, kojeg Mirko još uvijek nije uspio smjestiti u nijedan folder u svojoj glavi...da nam je idući tjedan proslava pedesetogodišnjice mature...ma nemoj me jebat, ja sam na to potpuno zaboravio, baš jesam, a di ćemo to proslavit...upita Mirko... kako di ? kakvo je to sad pitanje ? pa "kod veselog mrtvaca"...uglas povikaše oba starca... "kod veselog mrtvaca"...oduševi se Mirko...odlično tamo još nismo bili, a čuo sam da nije loše i da nema propuha, eeeee to te ja pitam...nego, što sam vam ono htio reći, eh da, vidimo se onda sljedeći tjedan...reče, pa nastavi svoju popodnevnu šetnju i razgovor koji je vodio sa sobom samim...s 2 godine je uspjeh imati suhe pelene...s 10 godina je uspjeh imati prijatelje svoje dobi...s 18 godina je uspjeh imati vozačku dozvolu...s 20 godina je uspjeh imati žensku i dobar sex...s 30 godina je uspjeh imati masu love...s 50 godina je uspjeh imati masu love ...s 60 godina je uspjeh imati žensku i dobar sex...s 70 godina je uspjeh imati vozačku dozvolu...s 80 godina je uspjeh imati prijatelje svoje dobi...s 90 godina je uspjeh imati suhe pelene...e šta ti je život...jebem ti život...

...svaka sljedeća večera, koja ide uz godišnjicu mature je za nekog od njezinih sudionika i posljednja...kada malo bolje razmislim, komotno bi se tako mogla i nazvati "posljednja večera"...ali da sad ne uletimo u nekakav crnjak pošto ipak ima ljudi koji su, kad se pojave na šezdesetogodišnjici mature baš-baš...hoću reći da su u top formi, što je vjerojatno posljedica dugogodišnjeg boravka u garaži i redovitog servisiranja (no sex, no drugs, no rock'n'roll)... ljudi koji izgledaju kao da su se cijeli svoj život čuvali baš za proslavu šezdesetogodišnjice mature i koji su potpuno fit...i fizički i psihički...dobro sad, jest da ih je malo, ali ih ipak ima ili kako bi to rekao (jedan moj bivši prijatelj) Mirko...malo nas je, al' smo u kurcu...dakako da ima i onih koji su spremni dočekati čak i sedamdesetu godišnjicu mature, a o onima koji čekaju osamdesetu, nemam pojma...patuljci pojma nemaju...ali znam da znaju reći kako u životu postoji faza u kojoj sve oko tebe jednostavno stane, a kada se to dogodi, kada se stvari oko tebe iznenada prestanu događati, e onda čovjek počinje živjeti od uspomena i zato bi bilo dobro sačuvati uspomene, naročito one lijepe...na kraju krajeva, život je za muškarce ionako samo maturalna zabava...i ne pitajte me sad kako je to na šezdesetogodišnjici mature, ma ne pitajte me niti kako je na desetogodišnjici mature, jer nemam pojma...ja nikada nisam imao maturalnu zabavu...