...life is a joke...shit happens...

...pojma nemam, na koju sam foru (dok sam prošli tjedan prekopavao po potkrovlju), naletio na poveću kartonsku kutiju prepunu foto albuma i nekih starih fotografija (vjerojatno sasvim slučajno)...fotografija koje su već polako počele blijedjeti...fotografija koje su trajale još od one čuvene Josephove "pogled kroz prozor na le gras" iz davne 1826. pa sve do početka 90-ih godina prošlog stoljeća kada je Kodak izbacio prve komercijalne digitalne kamere što je ujedno bio i prvi čavao kojeg su time zatukli u lijes klasične fotografije...nekoliko godina kasnije, masovno smo počeli kupovati digitalne foto aparate, a ove klasične, njih smo zajedno s dragim nam uspomenama pohranjivali u podrume i na tavane, među već otprije spremljene vinilne longplejke, ne računajući pritom da bi u slučaju kvara hard diska, najvjerojatnije izgubili sve one digitalne wow slikice oko kojih smo se toliko trudili, kao što smo ono jednom ostali i bez svi onih mp3 albuma koje smo godinama marljivo skupljali...no, ne zamarajte se, to za ovu priču ionako nije važno...

...pojma nemam, kako mi se u ruci našla fotografija iz prvog razreda osnovne...jebote, kakvi smo bili...razmišljao sam duboko zagledan u nas...interesantno je to, da se (ako čovjek malo bolje pogleda) čak i onda moglo vidjeti kako će ko završiti, tj. koju će mu ulogu život (ili već netko drugi) dodijeliti...gledam Igora, bezbrižno se smiješi, svjestan je činjenice da mu starci već sutra ostavljaju uhodani posao u ugostiteljstvu...Zjale, on je pak čisti zicer, na čelu mu velikim slovima piše...ipak ću jednog dana završiti s one strane, s one druge strane...Karmen, bucmasta, simpatična, vječito nasmijana, rođena da bude; teta prodavačica...kapetanov sin, jedino što je u životu trebao naučit, bili su maniri (na slici kopa nos) sve ostalo je ionako već imao...Dijana, posebna kao i instrument na kojem će nekoliko godina kasnije postati vrhunska glazbenica, jedna od najboljih u Hrvatskoj...Marija, hmm Marija...u nju sam bio zaljubljen...u nju smo svi bili zaljubljeni...gledam sliku...neki su još uvijek tu, a neki su, na žalost...otišli...

...pojma nemam, jeli zaista Zigmund u pravu kada kaže da je sex izvor svega...jeste li ikada razmišljali o tome kako ste ujebani, na koji način, u kakvom ambijentu, okruženju, u koje doba dana ili noći...znam, nitko od nas ne želi razmišljati o tome kako mu se starci karaju, a ponajmanje o tome s kim su sve i na koji način to radili, no možda nas je upravo jedan takav sex (o kojem mi ni ne želimo razmišljati) obilježio za cijeli život, možda smo baš ujebani u nekom totalno ludom i divljem sexu pa smo zato ovakvi kakvi jesmo...ili smo jednostavno, samo nuspojava osvetničkog sexa iliti sexa iz osvete...nekima od nas je najlakše vjerovati da smo ipak produkt sexa iz ljubavi, ali to je uvjerenje kratkog vijeka, traje samo dok se ne pogledamo u ogledalo...hm...možda je u pitanju bio šortajm ili sex za jednu noć...a možda samo prevara, ništa značajno...možda smo ujebani na brzaka, onako s nogu (kažu da se na brzinu samo djeca prave i to glupa djeca)...ili smo u vlastiti život krenuli iz niskog starta i to upravo s one klupice koja se još uvijek nalazi u obližnjem parku...možda su nam starci bili pijani, možda na dopu, možda napušeni, možda su se prasnuli na nekom pablik plejsu pa zbog toga često noću čujemo one čudne zvukove...ili su se pukli u liftu pa zbog toga patimo od vrtoglavice, akrofobije, klaustrofobije...a što ako naša draga mama taj put nije željela voditi ljubav, a otac to nije skužio ili ga jednostavno nije bilo briga za to, jeli to utjecalo na nas kao ovakve, jesmo li zbog toga tako često bezvoljni i neraspoloženi...a možda smo ipak ujebani u jednom od onih pomirbenih sexova...ups...pomirbeni...ali pomirbeni sex ne postoji, zar ne...jer ako je pomirbeni onda ga više ne možemo zvati sexom, ako je pomirbeni znači da je došlo do promjene odnosa i raspoloženja među samim akterima pa shodno tome dolazi i do promjene naziva za određenu vrstu radnje kao takve, tako da pomirbeni sex više ne spada u kategoriju sexova već kategoriju vođenja ljubavi...a mi vjerojatno (koliko god da se trudili), nikada nećemo saznati pravu istinu...e pa ako do sad niste o tome razmišljali, niti nemojte, jebo filozofiju...

...pojma nemam, odakle se odjednom ispred mene stvorila slikica sedmog...ili...ili je ovo već bio osmi razred, ma ne mogu vjerovati, ne mogu vjerovati da sam to ja...ooooo jeboteeeeee solo brkovi...pa zar sam već tad imao tolike brčine...pa kad sam ja to počeo brijati...a zipa mi zurke...hm...svi smo tu, nekako smo drugačiji, ali prepoznatljivi, a onda je spazih...razrednica Horvat...ha razrednica Horvat...nisam joj bio simpatičan, njoj definitivno nisam...ili jesam, samo što je ona to tada pakazivala na jedan pomalo čudan način, meni neshvatljiv...

...osjetio sam da me neko gura nogom ispod klupe, bio je to Sumba...ajde prozvala te, diž' se ...kurca nisam kužio, bio sam (kao i obično) u nekom od svojih filmova...a onda me Danijela ubola olovkom u leđa...eeeej prozvala te, šta ne čuješ...skočio sam na noge i zbunjeno pogledao u smjeru nje...nje koja je sjedila za svojim masivnim Biedermeierom...nje koja me kao i obično, odmjeravala preko ruba svojih socijalnih naočala, onim tipično njenim, frigo pogledom...pokušao sam ubrati, jesam li na satu zemljopisa ili biologije, jer ona je predavala i jedno i drugo...no prekinula me u pokušaju...izađi pred kartu...procijedila je napola kroz zube, a napola kroz nos, jedva se suzdržavajući da ne prasne...aha, dobro je, zemljopis je...rekoh u sebi dok sam se sasvim polako, onim kratkim i nesigurnim koracima šuljao kroz razred i promatrao nju kako nježno i sa puno osjećaja dlanom desne ruke prelazi po glatkoj i ulaštenoj površini samo njenog Louisa XIV...obliven hladnim znojem i leđa orošenih onim sitnim kristalnim kapljicama koje su me škakljale i neopisivo se sporo spuštale prema, jelte...stajao sam ispred karte i...čekao...nisam se htio pomaknuti, nisam smio, da je ne uznemirim, da joj ne poremetim kontracepciju, a ona...ona je bila zadubljena u dnevnik, ona nije govorila ništa, ona je šutjela, ona je pogledom prelazila preko moje stranice, ona je gledala moje ocjene i igrala se, da, ona se igrala, olovkom, otvori-zatvori, otvori-zatvori, otvori-zatvori, otvori-zatvori...nikakve emocije se nisu mogle iščitati s njenog kamenog lica...ajde...zastala je na trenutak...reci ti nama, koji je naš najveći otok...jebote otok...mumljao sam u sebi dok mi je pogled grozničavo letio kartom...Hvar, Brač, Mljet, Korčula, Dugi otok...hmmm, ovaj dugi je vjerojatno najduži, a ne najveći...Pag, Rab, Lošinj...a onda ugledah Cres...aha, evo ga, Cres... Cres je sigurno naš najveći otok...ček, ček, jebote, a vidi Krka koooooliki je, bogami je i on velik...hm...ma ipak je Cres, mora da je Cres, Cres je meni veći otok od Krka...Cres...rekoh sa zadovoljstvom u glasu...u razredu je nastao muk, svi su gledali u mene i ja sam gledao u sve, a onda se začu njen glas...Cres...a-haaa...Cres veliš...e pa dobro, upravo si sam sebi osigurao popravni iz zemljopisa, pooojma ti nemaš, možeš na mjesto...sjedi, jedan...sjeo sam, ništa manje zbunjen, tj. jednako zbunjen kao i kad sam ustao...Danijela dušo, hoćeš li nam ti reći, koji je to naš najveći otok...kao kroz najgušću maglu su se do četvrtog reda probijale riječi profesorice Horvat, dok je upitnik zastao još tamo negdje u drugom...naš najveći otok je Krk...začuo sam samouvjeren Danijelin glas...Krk ?!...ma šta Krk, kako Krk, zar nije Cres veći ili...ili se to samo meni činilo...vrlo dobro dušo, možeš sjesti...prekine moju zbunjozu topao i milozvučan razredničin glas...a onda je zvonilo...

...pojma nemam, da li još uvijek onako intenzivno razmišljate o tome, kako ste i na koji način ujebani...ma pustite sad to, ma molim vas lijepo, izađite malo na zrak, vani je sunčano, prekokrasan je dan, pođite u šetnju, u lunapark, radite nešto što vas veseli, nešto što vas raduje, jer ništa se više ne može promijeniti, vi tu ionako niste mogli učiniti ništa, mi ionako nismo mogli utjecati na to, na taj sex, a uostalom...to je ionako bio samo sex...njihov sex...

...jutro je, a to je valjda jedino doba dana u kojem su mi misli koliko-toliko nevine, valjda zbog one jutarnje bonace u mojoj glavi...naravno, pod uvjetom da se prošlu noć nisam zgazio u jednoj od obližnjih rupa...jutro je doba dana u kojem vidim i ono što mi popodne ne uspijeva...pijem macchiato, listam nekakve dnevne novine, nije čak ni bitno jesu li friške, listam tek toliko da listam i da ne moram razgovarati s konobarom...brate, ne-da-mi-se...rano je...prerano...Hrvatska - zemlja tisuću otoka...baš to mi je to nekako upalo u oko...čitam dalje...Hrvatska ima 79 otoka, 525 otočića i 642 hridi što ukupno iznosi 1246, a najveći među njima je Cres...nastavih čitati...Cres je otok koji se rasprostire na 405,705293 km četvorna ...onda se vratih na kraj prethodne rečenice...a najveći među njima je otok Cres...hm... najveći je otok, otok Cres...Cres...i što ćemo sad...što-će-mo-sad, pitam ja vas, ko je kriv što sam ja spušio (još tamo neke godine) komad iz zemljopisa, molit ću vas lijepo, tko ?!...i tko će meni sad nadoknaditi tu štetu, tko će odgovarati za svu onu sramotu koju sam doživio i to samo zbog toga jer sam imao drugačije viđenje od ostalih, tko će mi platiti naknadu za duševne boli, tko će mi se sad javno (pred cijelim razredom) ispričati, mogu li ja sad tužiti profesoricu zemljopisa, osnovnu školu, Stipu Šuvara, Ljilju Vokić, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Ministarstvo poljoprivrede, ribarstava i ruralnog razvoja, Hrvatski geodetski institut, mogu li...zar sam ja kriv što se tog jutra pijani geodet ili nekoliko pijanih geodeta vratilo s momačke i pogrešno izmjerilo otok, zar sam je kriv što je Krk mjeren za vrijeme oseke, a Cres za vrijeme plime...i pustimo mi sad one teorije o globalnom zatopljenju i podizanju razine mora kojom se smanjuje površina kopna uz obrazloženje da je Cres strmiji od Krka pa je njemu more "pojelo" manje kopna...aha, kako si...i što sad...izgleda ništa... izgleda da nikog tužit ne mogu jer je vjerojatno već nastupila zastara, a u mom slučaju je nastupila apsolutna zastara i to zastara u svakom pogledu...Krk 405, 218994...Cres 405, 705293...to je moglo vidjeti samo oko sokolovo ili čovjek s jasnom vizijom, čovjek koji samo ujutro dobro vidi...e sad, da li je to prednost ili nedostatak...u mom slučaju je definitivno nedostatak, jer da sam išao u večernju školu, nju bi sigurno završio i nikad nebi popušio na tom pitanju i to iz jednostavnog razloga, navečer mi se vidljivost smanjuje pa bi na isto pitanje odgovorio Krk...upravo zato jer nebi dobro vidio, ali bi zato prošao...

...pojma nemam, kako sam se samo uspio...stvarno pojma nemam...