...life is a joke...shit happens...

...ne-vo-lem...nikog lutko takva mi je narav, kao odžak star i garav puno dima je kroz me-ne pro-šlo...ne-vo-lem...jebote, ovo kao da sam ja pisao, samo...kada bi ja sastavljao listu onoga što ne volim, malo bi mi bila pjesma...album, meni bi trebao album i to onaj dupli, bar jedan od mase onih dvostrukih eLPijeva kakve je nekoć za sinatru, dylana, floyde, casha, cohena ili springsteena izbacivala columbia records...ne, ne volim nedjelju, naročito nedjelju popodne, ne volim svadbe kao što ne volim ni sprovode, zapravo, manje ne volim sprovode...kako sad zašto ?!...pa zato što na sprovodu već unaprijed znaš tko je najebo (uostalom zato si tamo), a na svadbi to nemoš odmah znat, bar dok bat s gradskog kampanela ne otkuca ponoć po posljednji put, a ja ne volim iščekivati niti volim iznenađenja, iznenađenja bilo koje vrste... uostalom, zašto se ljudi uopće žene !?...ok, zašto umiru to uglavnom znamo, umiru da bi se spasili, da bi napokon, nakon burne plovidbe kroz tjesnac života uplovili u tišinu, u porat bez krikova, bez vriske i bez najmanjeg šuma jer smrt nije bol za onoga koji je preminuo, već za onoga koji je ostao živjeti...smrt nije bol, već prestanak boli, smrt nije galama niti urlik, smrt je apsolutna tišina (reče mi ona jednom prilikom)...ali zašto se žene, zašto kada ne moraju, zašto rade nešto što je već u samom startu osuđeno na...zašto kada i sami znaju da niti jedan brak ne završava happy endom i zašto se povodom tih i takvih događanja organiziraju sve te (kako reče isti onaj pjesnik) parade pijanstva i kiča...zašto !?...e vidiš, to tek ne volim...

...onda; ne volim kada mi se mesar obrati sa: izvoli prijatelju...istog trena znam, da će me po tko zna koji put pokušat zavalit, probati mi uz lošu priču varalicu uvaliti muda pod bubrege, ne volim ni kada me OPG baba na pijaci pokušava uvjeriti kao je sve što vidim na štandu domaće, tj. kako je sve što ona ima došlo na pijacu drito iz njenog vrtla, i kumpiri, i paprika, i kupus, i kapula, i banane...ne volim kada me diraju po kosi i nikako ne shvaćam tu patološku potrebu doticanja nečije kose, svojim prljavim rukama, a kada me diraju po licu, e to tek ne volim, za takvo što sam spreman čak i odrobijati...ne, ne volim ni ona "obavezna" obiteljska (nedjeljna i blagdanska) okupljanja, užas jedan, njih naročito ne volim, a o rođendanima neću ni govoriti, njih ne da ne volim, njih mrzim, ma zapravo ne volim rodbinska okupljanja bilo koje vrste...ne volim kada se psihički poremećeni "roditelji" nasred ulice istresaju na vlastitoj djeci pod krinkom odgojne metode koju su usvojili od svojih roditelja pod radnim nazivom "batina je mečku naučila da igra" ili prema saznanjima koja su skupili iz priručnika za odgoj djece kojeg su prošlog četvrtka pronašli u poštanskom sandučiću među mnoštvom reklamnih letaka...ne volim pijane i retardirane turiste koji dođu kod nas iz nekakve vukojebine u koju je struja došla još zimus i useru nam grad jer su im još retardiraniji od njih, koji su se nekim čudom ipak uspjeli (iskreno, ne znam na koju foru) vratiti u istu tu vukojebinu iz koje sveti ivan houghton zajedno s drugovima izvodi kornere, rekli; da se to može i da ćemo im mi, ako bude potrebno i popušit za only 15,99 tamo nečega...popušiti i progutati...

...zatim; ne volim one debilne radijske reklame tipa:...kao grom iz vedra neba, namještaj intermod ima sve što vam treba...doduše možda bi i zavolio spomenutu reklamu, samo kada bi mi netko objasnio; što je autor tim sloganom želio reći...da njihovom namještaju ne smeta udar groma iz susjednog sela, da njihov namještaj ima vrhunsku zaštitu od sunca i štetnog uv zračenja (no to vrijedi samo za kupce koji će namještaj bar neko vrijeme držati ispred kuće), da njihov namještaj, ne samo da je otporan na grmljavinske oborine bilo koje vrste, već da je otporan...otporan na sve...i da se ne lažemo, evo priznajem da mi je oduvijek bila veeeeelika želja naletjeti na taj mozak, ma samo da upitam autora/tvorca/kreatora/idejnog pokretača: oprostite, možete li mi molim vas reći, kad i gdje ste tako genijalno osmislili tu nenadjebivu reklamu...ne volim ni sponzorske radio emisije lokalnih radio postaja u kojima iz čista mira moram pogoditi pjevača kojeg su oni; evo upravo sad zamislili...pa ako ga na neku ludu foru slučajno i pogodim, dobivam nagradu u iznosu (da ne kažem vrijednosti) od 80 kuna, eeeeej čitavih 80 jebenih kuna, nagradu zbog koje bi trebao sjesti u auto, odvesti se van grada u nekakav omanji seoski dučanćić u kojeg inače nebi ušoooooooo...nikad, ni u najluđem ludilu, jer sve ono što se u toj neuglednoj i zabačenoj trgovinici prodaje, nije zanimljivo nikome pa samim tim ni meni samom, ali je zato zanimljivo da bi od tih 80 "nagradnih" kuna, najmanje 70 spičkao na gorivo pošto je putovanje (nadam se) tour-retour...e pa onda, nakon takve nagrade, slobodno mogu reći; da više ne volim niti tog nepoznatog pjevača, kojeg sam (ničim izazvan) upravo pogodio...ne volim ni "voditelje" radijskih, a pogotovo "voditelje" televizijskih emisija koji ravno sa šanka na kojem su btw. proveli većinu jutra, a bogami i većinu svojeg bivšeg života, ulete drito pred mikrofon ili kameru pa im onda još ona ekipa iz studija i režije brže-bolje natakari dioptrijske dizajnerske naočale, naočale kojima okviri pod obavezno moraju biti u najmanje nekoliko od onih 107 duginih boja, jerbo s njima na glavi (glavi oko koje i dalje u niskom letu prelijeću tuste i urokane vinske mušice), izgledaju ful profinjeno i faking intelektualno bez obzira što su im džozle legle ko prst u oko...pa još ako se isti taj "voditelj" onako nonšalantno razmaše s komadom nekakvog šarenog kartončića, kojeg čvrsto steže u žuljevitoj, trudbeničkoj ruci i kojeg (vjerojatno kontajući da drži čašu) ni za živu glavu ne bi ispustio, slobodno može voditi "kviz" u kojem će šerecki prosipati svoj neprikosnoven šarm, a publiku u studiju i pred malim ekranima obasipati vedrim šalama i pošalicama te vrhunskim dosjetkama koje će u konačnici sve prisutne, uključujući i same sudionike "kviza" dovesti do potpunog delirija...ili pak može voditi nekakvu domoljubnu kontakt emisiju pod radnim nazivom: gdje si pio 91. u kojoj bi mu gostovali: marijan, alen i mladen...aha, upravo taj mladen za kojeg kažu da je autor čuvene izreke koja glasi: svi me vide kad sam pijan, a nitko kad sam žedan...

...ne volim reality showowe, ne volim big brother, ne volim farmu niti volim X factor, ne volim supertalent, ne volim hrvatski idol niti hrvatska traži zvijezdu, ne volim ples sa zvijezdama, ne volim ni zvijezde pjevaju, a pogotovo ne volim onaj "zabavni" show pod nazivom: ja to mogu (eeeeeeej užas živi !!!), ne volim the voice - najljepši glas hrvatske u kojem je (uostalom kao i u većini gore navedenih showowa) glavni cilj promičba i isticanje već ugaslih "zvijezda" koje su zahvaljujući tko zna kome i tko zna čemu, ponovo u sedlu, ali ovaj put pojedini od njih u ulogama voditelja ili još bolje "mentora" pa onda poput onih retardiranih amera (kada se nađu u kadru) zaglume iznenađenje, čuđenje, nevjericu, oduševljenje, a potom i neopisivu euforiju pa se onda hvataju za glavu, krive, čupaju kosu, urliču, penju po stolicama, bacaju po podu, rade kretenske grimase jer oni su kao ufurani, šatro proživljavaju pjesmu na jednak način kao i sam izvođač, sve u svemu degutantno do boli...ma ne, ne da ja to ne volim, nego mi se od toga sere i btw. ne, ne volim retardirane amere...ne volim one akcijske filmove B, a pogotovo C ili D produkcije u kojima gotovo nitko ne izlazi kroz vrata...u tim se filmovima uglavnom naglavačke izlazi kroz prozor, kroz dimnjak ili se jednostavno zajedno s kućom odleti, tamo negdje...ne volim filmove u kojima lete čak i oni koji pojma nisu imali da se to može, ne volim filmove u kojima nabildani heroji spašavaju svijet pobjeđujući svakojake nemani, a ako se kojim slučajem na vlastite oči niste uvjerili, teško da uopće možete i zamisliti o kakvim se tu sve nemanima radi...napad dvoglave psine, mega shark protiv crocosaurusa, piranaconda, megaconda, mega piton protiv gatoroida, dinoshark, napad divovskih radioaktivnih mrava, napad divovskih zečeva, anakonda 1, 2, 3, 4 (nakon što je prvi film polučio ogroman uspjeh, producenti su odlučili snimiti još tri nastavka ovog fantastičnog akcijskog horora) i umalo zaboravih: Titanik 2...eeeeeeeeeej pa tko normalan može snimiti film pod nazivom Titanik 2, tko !??...nastavak titanika, tj. titanik drugi dio ???...pa ima li išta gore od toga, naravno da ima; KT 2 (krim tim dva) - pravda na zadatku, koja je pretpostavljam trebala biti svojevrsna inačica američke kriminalističke serije; zakon i red...yeah right...jednom sam, čisto onako iz znatiželje, u prolazu, bacio oko na "akcijsku" scenu koja se odvijala u jednoj od strava napetih epizoda i nakon nepunih 8 sekundi sam iz nekog meni potpuno nepoznatog razloga počeo osjećati nelagodu, nakon 14 sam se već počeo polagano sramiti, a nakon 19 me preplavio onaj jebeni osjećaj vrućine, a potom i napad rumenila lica mi neobrijanog, aha to je upravo onaj osjećaj kada se crvenimo zbog nekog drugog, nekog nepoznatog i nekog nama potpuno nebitnog, kada se zacrvenimo zbog nečega s čim nemamo apsolutno nikakve veze...ne volim tu seriju, ne volim je skroz..."seriju" koju prati samo najuža rodbina glumaca, "seriju" u kojoj zaista ne znaš što je katastrofalnije: ideja, priča, realizacija, produkcija ili gluma, no nakon što malo razmisliš, dođeš do zaključka, da je scenarij definitivno na posljednjem mjestu, a odmah iza njega je "gluma", tako da nakon svega viđenog...ni glumu ne volim više...

...ne volim (premda ih još donekle i mogu razumjeti) patetične tuke, tete domaćice željne pažnje koju dobivaju u zamjenu za originalni sarma recept, aha govorim o onim debelim kuharicama koje su kuhaču zamijenile mišem, o kućanicama koje čeznu za ono malo pažnje, pažnje koja će im uljepšati sumornu životnu sliku dok čitaju "pozitivne" komentare ispod "svog" recepta za sarmu kojeg su besramno copy/pejstale...komentare kao: draga ovo ti je fantastično - hvala draga...ovo ti je super ljube - pusa draga... savršeno ti je ispalo ovo jelo - hvala ti draga od srca...ovo je predivno i tako ukusno !!! - joj baš ti hvala...slikice su ti odlične - hvala vam svima od sveg srca, predivni ste, sve vas volim, sve, sve, sve...itd, itd...ne, nema negativnih komentara ili ako ih ima, e onda ih je (izraženo u postotku) oko 2% što znači da ova naša zemlja baš obiluje vrhunskim piscima i vrsnim kulinarskim personama, zapravo je nevjerojatno koliko smo svi dobri u tome što radimo, tek onako, iz zajebancije....a onda, onda sasvim slučajno u jednom našem listu/tjedniku/magazinu/ naletim na isti taj, ali doslovno isti (svaki zarez i svaka točka je na svome mjestu), u potpunosti isti recept, a objavila ga je jedna naša eminentna...e sad, možda je dovoljno reći "javna osoba" pošto nije točno definirano čime se dotična teta zapravo bavi, ne znaš jeli poduzetnica, starleta, sponzoruša, nekakva hr. selebriti ili nešto peto, no zato znaš, da se ista ta teta vrlo dobro služi copy/paste operacijom i da je na osnovu te operacije postala "slavna" jer prema tom "njezinom" receptu, sarmu kuha pola hrvacke, a bogami i šire...ne, ne volim eminentne osobe...ne volim ni te selebriti plavuše koje ulete u teretanu, popnu se na prvu spravu na koju naiđu, na njoj naprave tri serije od po pet selfija i nestanu, nikada se više tamo ne pojave, a ako ih na neku ludu foru, u što je teško povjerovati, put ponovo nanese u džim, prvo što im padne na pamet je; popeti se na spravu i napraviti još nekoliko novih serija...novih serija selfija of course...

...ne volim južinu niti sve one nuspojave koje ona za sobom vuče, a kad već spominjem jugo, moram reći da ne volim ni one likove koji su uvjereni da sam jugonostalgičar kada na glas kažem kako je: Jugolinija bila dobra firma, da je Jugoplastika bila najbolja košarkaška ekipa koja se ikad loptala pod obručima starog kontinenta i da su u Jugoslaviji siromašni živjeli dostojanstvenije nego što "žive" danas...ne, ne volim shopping i jebene shopping trgovačke i trgovinske centre (arena centar, west gate, city center one, city galleria, tower centar, joker, supernova...) niti volim shoppingirat, e to pogotovo ne volim i tu sam poput većine hrvackih mužjaka koji kupuju samo ono što im je prijeko potrebno, ne obazirući se pritom na cijenu (ne baš previše), za razliku od većine hrvackih ženki koje će pazariti gotovo sve ono što je povoljno i na što je zalijepljeno ili okačeno; popust/sconto/discount, a onda će isti taj artikl gurnuti duboko u ormar ili u jednu od tisuću ladica i nikad ga ne upotrijebiti...ne volim ni samonikle gostioničare koji zabriju da su rođeni za uzet neku paru u elitnom ugostiteljstvu pa onda iznajme garažu od dvajs' kvadrata, u pevecu kupe neonsku reklamu "d bar is open" i tri kompleta plastičnih stolica koje su za indor/autdor uporabu te pet kila jupola s kojim opituraju istu tu garažu pa u njoj otvore ekskluzivni lokal ili noćni klub zvučnog imena, nešto kao: monte karlo ili don perinjon ili santo tropes ili doće gabbana...oprostite, tko će doći...?!