...life is a joke...shit happens...

...e pa finila je i ova, vaja nam poć leć...nego javio bi vam se ja vama i prije, ali nisam mogao pisati odmah nakon blagdana, morao sam sačekati da prođe bar neko vrijeme, sačekati da mi se malo slegnu, jelte dojmovi, a bogami i sarme...neki će sigurno reći da smo na kraju, sad nakon svega, ipak malo pametniji, mudriji, da smo izvukli bar neke pouke, nekakva korisna iskustva koja će nam zasigurno u budućnosti itekako biti od pomoći...nda, a jesu li ti neki u pravu, jer ako je suditi po viđenome, s kolikim smo veseljem dočekali kraj minule godine, peglali kartice, potpisivali čekove, trošili kešovinu i to na enormne količine hrane, pića, odjeće i obuće (jer bože moj, ne možemo sad novu dočekati gladni i neprikladno obučeni) na uplate glamuroznih dočeka po skupim hotelima i još skupljim fensi restoranima, ali zato s jeftinom i siromašnom ponudom hrane, čak i s velikim brojem uplata inozemnih aranžmana, trošilo se sve u šesnaest, a bogami i u sedamnaest pa čak i u osamnaest, kao da više nikada neće biti Božića niti Nove godine, kao da su nam ovo posljednji blagdani u životu, kao da...ma zapravo kad malo razmislim, možda je ipak većina u pravu jer je onaj jedan...ma onaj jedan nam je već ove godine pokušao ukrasti Božić, ali srećom, to mu nije uspjelo...hm, a što ako on to pokuša ponovo, ako i slijedeće godine pokuša ukrasti Božić, što nije nemoguće, jer ne vjerujem ja da će taj odustati, ne odustaje taj majci tako lako...i što ako mu zaista pođe za rukom pa nam ukrade Božić...e pa onda, onda će nam ziher ukrasti i Novu godinu jer neće se taj samo zadovoljiti...ili je možda pristojnije reći, zadovoljiti samo s Božićem...i što ćemo mi onda, što? pitam ja vas pošto pojma nemam, mada mi sada puno prihvatljivije zvuči ideja svekolikog pučanstva da spičkamo pare dok nam je vrijeme, dok se može, dok još uvijek ima Božića i Novih godina...

...navikli smo mi da nas kradu, da nam otimaju, da prisvajaju, da određuju čega će biti, a čega neće (doduše oni to drugačije nazivaju, ako se ne varam, oni to zovu demokracija)...evo npr. u Bosni kažu; nema Djeda Mraza...ravnateljica sarajevska (ni manje ni više nego 24) dječja vrtića je s lakoćom koja zapanjuje raskrinkala famu oko Djeda Mraza, konstatirala je da Djeda Mraza ustvari nema, da ne postoji i da je to jedna najobičnija komunistička izmišljotina (tek tad sam skužio zašto mu je onaj kaputić crvene boje, kao što sam skužio da bi Djed Mraz možda danas i postojao u Sarajevu, samo da je nosio kaputić neke druge boje, recimo zelene, no ajd ti to sad objasni djeci)...sarajlije su se na to nešto malo bunile, malo su pizdile, a onda se desila gotovo identična stvar negdje u sjevernoj Italiji...tamo je jedan svećenik izjavio da Djed Mraz (gle sad čuda) uopće ne postoji...doduše, tim područjem je inače ordinirao jedan drugi živahni starčić po imenu Babbo Natale, a za pretpostaviti je da je to samo još jedan u nizu rođaka ovog našeg Djeda Božićnjaka, tj. Djeda Mraza, našeg Santa Clausa...jebote pa u kojoj smo mi zabludi godinama živjeli, a kakav je to tek šok morao biti za Baku Mraz jer s pravom se sad može zapitati...jebote, s kim sam ja to zapravo spavala svih ovih godina...

...sada bi se već mogla očekivati i ponuda pojedinih kladionica...postoji li Djed Mraz ili ne postoji...baš bi me interesirali koeficijenti za tu okladu, osobno bi se kladio da postoji, stavio bi sto kuna da postoji pa ko jebe...zapravo, takvo nešto se već desilo kod nas prije nekih 17-18 godina...odjednom je Djed Mraz, sasvim iznenada i ničim izazvan, jednostavno nestao, ispario, doduše pojavio se neki novi djed, sličan njemu, samo što se ovaj djed zvao...Djed Božićnjak...i tako je Božićnjak neko vrijeme valjda mjenjao Mraza dok je ovaj bio na godišnjem ili bolovanju ili slobodnim danima ili neplaćenom ili šta ti ja znam gdje je bio i na čemu je bio, a možda je bio i na kakvom odvikavanju i to upravo od onoga nečeg na čemu je bio...no ja, kada me već pitate, ne vjerujem baš previše u teorije zavjere, ali sam nekako uvjeren da je to jedna te ista osoba i stoga, ne bojte se bosanci, ne bojte se talijani jer Babbo Natale je tu negdje, ma garant je tu i promatra sve nas svojim budnim okom, čeka pogodan trenutak pa da ponovo preuzme kontrolu, da preuzme stvar u svoje ruke...zato budite dobri i zaželite nešto lijepo jer Djed Mraz je među nama...

...a ja sam Novu Godinu namjeravo dočekati u Arsenalu, gdje su prisutne zabavljali Gustafi i to uz (nekima) sasvim prihvatljivu cijenu...dva dana prije spektakularnog dočeka sam odlučio rezervirati ulaznice pa otiđoh vidjeti ima li još mjesta i što sve kuća nudi...cura koja je primala rezervacije mi je ljubazno izrecitirala novogodišnju ponudu (koja, ruku na srce, nikada nebi prošla da nije Nova Godina) i objasnila da ako uzmem ulaznice za parter, po cijeni od 350 kuna, nemam rezervirano mjesto nego tko prvi dođe, njegova djevojka...odmah mi je palo na pamet da bi bilo dobro sa sobom ponijeti onu stolicu za plažu, onu na rasklapanje, staviš je gdje god poželiš, a kasnije je možeš i premještati, no vrlo brzo sam odbacio tu ideju...balkon se prodavao po cijeni od 500 kuna, a u tu cijenu je bila uračunata čak i rezervacija stola... rekoh...super, molim vas rezervirajte mi stol za dvoje...cura samo zavrti glavom pa kaže...žao mi je, imamo samo stolove za šest osoba, ali to nebi trebao biti problem jer vas uvijek s nekim možemo smjestiti...gledam, slušam i ne vjerujem...ja bi sad kao trebao pljunuti tisuću kuna, da bi sjedio za stolom sa nekim nepoznatim facama, a kakve sam ja sreće, vjerojatno bi mi te face bile sve, samo ne simpatične...pokušao sam se na brzinu prisjetiti četvero ljudi koji bi vrlo rado dočekali Novu Godinu u Arsenalu uz Gustafe, ali...ali se niti uz najbolju volju nisam mogao sjetiti nikoga ko ima love...jedan je u minusu, drugi u kreditu, treći u dugu, četvrti nije dobio božićnicu, peti...hm...zar stvarno ljudi nemaju love ili sam ja tako grozno biće da se sa mnom nitko ne želi družiti, čak niti sjediti za istim stolom...

...dakle, Arsenal je propao, ostalo je kućno druženje kojeg mi je već pun penis, a napunili su mi ga svi oni kojima se iznenada (baš nekako u ovo vrijeme) popravi raspoloženje, oni koji mi uz širok osmijeh ulete sa već poslovičnom čestitkom...sve najbolje želim, tebi i tvojima...e pa baš zbog toga sam ove godine odlučio biti bilo gdje, samo ne u kući...oko deset sam se spustio do grada, na trgu je pjevao Belan, nisam ga ni vidio, šetao sam gradom i gledao ljude koji su onako euforični, uzbuđeni, sređeni, ušminkani, veseli i svaštaneštojoš, žurili na odabrano mjesto dočeka...ma sve sam ja to kužio, jedino nisam kužio zbog čega su svi tako veseli...e sad ili sam ja u krucu ili su oni, a bit će ipak da sam ja jer mene u ove blagdanske dane puca nekakvo sjetno raspoloženje, a nikako da dokučim zbog čega je to tako, no pretpostavljam da je zbog toga što Novu Godinu ne mogu dočekati u društvu svih onih s kojima bi u tom trenutku želio biti...možda baš zbog toga...možda...

...malo prije ponoći smo ona i ja došetali do m.orgulja i onoga nadaleko poznatog pozdrava suncu, kojeg ja od milja zovem...pozdrav kurcu...sačekali smo ponoć, čestitali jedno drugom, malo gledali vatromet, a onda sam ja iz skafandera izvukao bocu cole u koju sam (još dok smo bili doma), ulio dobru mjeru crnog vina...i nakon što sam nazdravio sebi, njoj i svima ostalima, tek tada smo mogli lagano krenuti u smjeru Arsenala, ispred kojeg sam namjeravao sjesti na zidić i slušat Gustafe...ma nije bilo baš tako hladno, a uostalom na glavi sam imao kapicu, onu crvenu, djedmrazovsku, računam, bolje da je nosim ja nego on, a i šta će njemu, kad on ionako ne postoji...usput smo prolaznicima (kako to obično u tu uru biva) čestitali novu, a onda se sjetih jednog mog drugara iz vojničkih dana, sarajlije...da, upravo iz onog Sarajeva u kojem se Djedu Mrazu gubi svaki trag...e pa taj moj drugar bi svima redom čestitao, svima bi poželio sve najbolje u novoj godini i uz onako srdačno rukovanje veselo bi promrmljao...sretna ti nova, jebem ti staru...a kada je došao do mene i pružio mi ruku te sa smiješkom ponovio "čestitku"...ja sam također, onako razdragano uzvratio...sretna i tebi nova jebem ti staru, a i starog također...e od tada smo postali nerazdvojni...