...life is a joke...shit happens...

...u ne baš tako davnoj košarkaškoj sezoni (sezoni 06-07) u finalu doigravanju za prvaka Hrvatske, u kojem su se po deveti put od osamostaljenja Hrvatske sastali Cibona i Zadar, u vrijeme treće utakmice pri rezultatu 1:1 hrvatska televizija se ničim izazvana odlučila za izravni (live) prijenos spektakularnog meča, ali meča odbojke na pijesku...naravno da je to u ono vrijeme bilo od velike važnosti i interesa jer ipak smo mi jebena velesila u istoj toj odbojci na pijesku...i tako, dok je u Draženovom domu u tijeku bila treća utakmica finala doigravanja nacionalnog prvenstva Hrvatske u košarci, svekoliko hrvatsko pučanstvo (među kojem i brojni televizijski pretplatnici, porezni obveznici i sportski djelatnici) je imalo neizmjernu čast da ovaj put izravno preko malih ekrana (što će reć, direktno iz svojih domova) prati, kako se dvojica potpuno anonimnih Estonca zajedno s dva umorna i do jaja znojna Rusa, valjaju u pijesku...u pijesku Jaruna naravno, zar ste sumnjali...ne treba niti napominjati koliki je samo bio interes hrvatske javnosti za taj el clasico...ogroman...rekao bi "naš" dugogodišnji sportski urednik: Mićo Milorad Dušanović-Ivanišević...

...i već tada je bilo kristalno jasno, koliko visoko kotira košarka na ljestvici hrvatske televizije i njenih vrlih sportskih urednika, urednika od koji neki, jedva da premašuju visinu od 160 centimetara pa im valjda košarkaši nabijaju još i taj dodatni kompleks, jer što veseli malog čovjeka...pa veseli ga kad vidi manjeg od sebe...ako se dobro sjećam, u ono je vrijeme glavni urednik sportskog programa bio stanoviti Željko, koji kao da je operiran od sporta, za njega postoji samo nogomet i ništa drugo osim nogometa, Željko je tip koji je počeo, a vjerojatno će i završiti (nadam se čim prije) karijeru na i s nogometom, no možda nije on kriv, možda je to stvarno njegov (visinski) limit...no limit ili ne, nama će zauvijek ostati nepoznanica, zašto mu netko od nadređenih nije došapnuo da postoje i drugi sportovi osim nogometa...nogometa i odbojke na pijesku...

...nedugo nakon već spomenute blamaže, u praskozorje europskog prvenstva u Španjolskoj i neodazivanja nekolicine igrača i stavljanja na raspolaganje "izborniku" Repeši, odjednom se oglasila i nacionalna dalekovidnica i to u liku izvjesnog Brune Kovačavića-Kostelića...vrlog nam Brune koji je sam sebi dodijelio ulogu Poncija Pilata te u središnjem dnevniku, bez imalo milosti, popljuvao i izgadio Vujčića, Giričeka, Bagarića i Žižića, prelazeći pritom svaku granicu dobrog ukusa...toliko ih je lik izgadio, da je čak i meni bilo neugodno slušati sve te njegove osude, prvenstveno na nacionalnoj razini uz spominjanje poginulih u Domovinskom ratu koje je (u tom kontekstu) i više nego degutantno, a između ostalog, nazvao ih je i sportskim izdajnicima, prozivajući ih za neodazivanje izborniku i nenastupanje pod zastavom pod kojom je nemali broj njihovih vršnjaka položio život...ako mene pitate, to je bio klasični i otvoreni poziv na linč...a onda mi je palo napamet...pa gdje je bio taj košarkaški zanesenjak Bruno prije par mjeseci kada je ista ta "njegova" televizija, umjesto finala nacionalnog košarkaškog prvenstva prenosila odbojku na pijesku, kako to da onda nije reagirao, kako to da se tada nije oglasio, kako to da se jedan takav košarkaški zaljubljenik, kakav je Bruno, niti jednom jedinom riječju nije osvrnuo na kardinalni propust nacionalne dalekovidnice...e sad, ili je morao bit cito, ili je u to vrijeme bio duboko uvučen nekome, pa mu je sve to promaklo, ili su mu jelte, bila puna usta pa nije uspio ništa reći...ili mu je jednostavno glava bila u pijesku, onom odbojkaškom, naravno...

...a onda se odnekud zaorila ona stara, navijačka..."došo je i taj dan, bruno je moro van"...e znao sam ja da će nam se ponovo ukazat, da će odnekud provirit, ako nizbogčega drugog, onda bar da uzme zraka...jebiga, to su takvi tipovi...no ovoga puta je iznenadio mnoge, a ponajviše one neupućene, pogotovo kad je izvirio u liku urednika sportskog programa hrt-a umjesto stanovitog Željka, što ujedno i objašnjava razlog njegovog ondašnjeg uvlačenja, guranja glave u pijesak, onaj odbojkaški pijesak, jašta...Željkec je izgleda bio prekratak, vjerojatno nije imao traženu visinu za loptanje pod obručima pa je dobio pedalu, a ovaj drugi ...ovaj drugi ima sve; i visinu i širinu i dubinu, jednom rječju sve, pogotovo kad je košarka u pitanju, što je i za očekivat, jer ljubav prema košarci nikada ne prolazi, ona je vječna, kad jednom zavoliš košarku to je onda za sva vremena...radost loptanja pod obručima...rekao bi njegov kolega Slafko...no da sad nebi ispalo, kako ja stalno nešto serem kontra urednika, moram malo i pohvaliti neke njegove sposobnosti, a te neke sposbnosti samo rijetki imaju...u početku sam mislio da lik ima problem sa strabizmom, a to je ono kad jednim okom ribu frigaš, a drugim mačke tiraš ili što bi rekao moj prijatelj Seiko...kupus gledaš - meso jedeš... no ispostavilo se da to nije niti mana, niti profesionalna deformacija, već vrlina koju bi svaki sportski novinar, koji imalo drži do sebe, trebao imati...sjećam se da je Bruno znao iskoristiti tu svoju sposobnost kada bi iz studija pratio ligu pravaka...poštovani gledatelji, dok jednim okom budemo gledali prvo poluvrijeme između Barcelone i Lyona, drugim ćemo pratiti što se zbiva na ostalim terenima...uistinu facinantno...

...hrvatska košarkaška reprezentacija bi već slijedećeg tjedna trebala nastupiti u Ateni na kvalifikacijskom turniru za odlazak na Olimpijske igre i povratak na međunarodnu scenu, za povratak na stare staze, za izlazak iz košarkaške provincije, izlazak iz zaborava, izlazak iz košarkaških bespuća kojima reprezentacija već godinama luta, a hrvatska televizija...pa naravno da hrvatska televizija i onaj njen, nemaju volje, nemaju želje, a niti htijenja takvo što prenositi...nevoljko ću citirati urednika sportskog programa, poznatog nam i dokazanog, košarkaškog zaljubljenika Kovačevića:...“nažalost cijena koju su ponudili nositelji prava je prevelika tako da nismo u mogućnosti prenositi utakmice”...kratko i jasno poručio je urednik sportskog programa hrt-a, mada se nije izjasnio, bili televizija prenosila utakmice košarkaške odabrane vrste da za nju nastupaju: Vujčić, Giriček, Bagarić i Žižić, bili ?...i šta sad, opet ništa, novaca nema, nema košarke...ma ništa zato, navikli smo, bit će tu i pregršt ostalih atraktivnih događanja, bit će odbojke na pijesku, pretplatnici neće biti zakinuti, pretplatnici će moći s velikim zanimanjem i neskrivenim oduševljenjem pratiti čak i treninge formule 1... eeeeeej trening formule 1 i to još u live izdanju...koji ti je kurac, pa nije to mala stvar, bez obzira što tamo ne nastupa niti jedan jedini Hrvat, niti jedan hrvatski...ali čekaj malo pa tamo nastupa jedna Hrvatica...da-da, Hrvatica i ne u bilo kakvoj, već u jednoj od glavnih uloga, ako ne i najglavnijoj...ili je ona Srpkinja, ustvari Bosanka...e jebi me sad, sad više ni ja ne znam...

...e pa zbog svega ovoga gore, odoh iz ovih stopa ravno na susjedov balkon (pošto svojeg nemam), bacit oko da vidim s koje to strane vjetar puše jer tko zna, možda ipak uspijem dokučiti koji je to sljedeći šport kojeg će nacionalna dalekovidnica i njeni vrli urednici ugurat ispred košarke i dakako, hrvatske košarkaške reprezentacije kojom se nekoć (Barcelona '92) ponosila čitava nacija, reprezentacijom koja je bila dostojan protivnik jedinom pravom i neponovljivom Dream Team-u...ali prije toga, završio bi misao u stilu sadašnjeg urednika sportskog programa (da mu više ne spominjem ime) koji bi se u odjavi vjerojatno ovako izrazio...gospodo urednici, zastava je svetinja, a himna je život, nemali broj vaših vršnjaka nije doživio vaše godine jer su položili živote da bi ste vi mogli prenositi Hrvatsku...Hrvatsku, koju ne želite prenositi...ugodna večer...