Suze brišu sve tragove

četvrtak , 21.10.2021.



Njih dvoje ne broje dane i noći.
Zajedno leže na zvijezdama i pokrivaju se oblacima.
Dodiruju sunce i plešu nebom u kapljici kiše.

Oni nemaju sat.
Ionako vrijeme trči brže od njih.
Još uvijek je djevojka koju prima oko struka i baca u zrak ispod prigušenog svjetla ulične lampe.

Drže se za ruke i hodaju polako.
Tko je prvi pronašao kartu do skrivenog blaga?
Prvi je tražio svoje srce.
Drugi je ranjen klečao i proklinjao sebe.
Krvavi prsti su iščupali pulsirajuću polovicu iz jecajućeg mesa.

Kako nitko nije vidio dječaka s rupom umjesto srca?
Kako nitko nije vidio ozlijeđenu djevojčicu?
Utisnula je u njegova prsa svoj dlan i pokrpala prazninu, a on je podignuo njeno krhko tijelo i odnio ga daleko.
Svaki je zgrabio svoju planetu.

Izvadili su metke iz tijela i previli rane.
Duboko su zakopali stare skelete.
Nitko ne mora znati.
Obukao je crni smoking i zatražio jedan jedini ples.
Poželjela je vatreni tango bez kraja.

Dugo su gradili kameni paviljon jer je trebalo pronaći prave sastojke za čvrsto vezivo.
Ružin grm je iz pukotina niknuo i zaštitnički omotao zdanje.
Mast od dodira, pogleda i šapata je prekrila zašivene rubove.
Njene suze su isprale tragove.
Zalijepili su ruke i lebde poput balona.








Oznake: ljubav, pjesma, život, misli, vrijeme

Ogledalo, ogledalce

petak , 08.10.2021.


Klarine plave oči su bile pune suza, a smeđe pjegice utopljene u crvenilu obraza. Gledala je svoj odraz u malenom okruglom ogledalu i prekrižila ono što vidi crvenim ružem. Podignula je poklopac kante za smeće i bacila ogledalo. Počela se smijati, istovremeno tiho plakati, pustila je vodu i zalila obraze hladnom vodom. Lice joj se iskrivilo od bola. Spustila se pokraj vrata, naslonila na njih, sklupčala svoje tijelo i jecala.



(Crtež M.P.)


- Klara, požuri se, zakasnit' ćeš na fakultet! – dobacila je mama iz kuhinje.

Slušala je radio i pripremala grah koji se borio u zraku s Klarinim parfemom.

- Ja stvarno ne razumijem o čemu misli ta današnja mladež. – mrmljala je sebi u bradu.

Klara je pripremila kozmetičku torbicu i uredila se. Nacrtala je obrve, stavila sjenilo i maskaru, napravila konturu lica i nanijela tamnosmeđi ruž.

Mama je kucala i otvarala vrata. Jedva je disala od radosti i brzine kojom priča.

- Jesi li platila upisninu za pravo? Ne mogu vjerovati da ideš na upis prve godine! Tako smo sretni! Tata će ti platiti sve što treba, srećo moja. Samo ti uči! Kasnije ćeš nam ispričati kako je bilo. - Klara nije slušala što govori.

- Bože, kakvo ti je to lice? Ne misliš da imaš malo previše šminke? Operi to s lica jer izgledaš plastično. Što će ti tata reći kad te vidi takvu? - dodala je još jednu uputu nakon što joj je uočila lice.

Klara se odijevala te istovremeno tražila novčanik. U torbu je spremila popis stvari koje će kupiti poslije obavljenog upisa.



•••

Moram kupiti:

set olovaka za crtanje,

dasku za crtanje,

papire dimenzija A3,

pak papir,

sredstvo za fiksiranje crteža,

ugljen,

akrilne boje,

drvene bojice i flomasteri,

šiljilo i gumica.

•••



- Mama, moram ići. Ide mi bus za deset minuta. – navlačila je na stopala glomazne smeđe gležnjače.

- Pazi na sebe! Kad se vraćaš doma? - viknula je iz susjedne prostorije.

Klara nije uzvratila odgovor. Stavila je slušalice u oba uha i pustila Nirvanu. Imala je dovoljno vremena i odlučila je pješačiti do fakulteta. Promatrala je boje jeseni te usput fotografirala igru vjetra i lepršavog lišća. Zadovoljno je promatrala fotografiju koju će večeras stvoriti na papiru. Bila je fascinirana prizorom i potaknuta da promisli o novoj tetovaži. Prošle godine je počela u tajnosti učiti i vježbati tetoviranje.



Toliko je požrtvovno čekala ovaj dan. Stajala je ispred natpisa “Tekstilno - tehnološki fakultet” i glasno se smijala. Kapljice kiše su počele skidati stare boje. Večeras će im napokon priznati upis modnog dizajna, pokazati dvije tetovaže koje posjeduje, a zatim je komotno mogu izbaciti iz kuće. Tako im višemjesečno urlanje neće biti uzalud bačeno u vjetar. Usuđuje se skočiti s mola i plivati bez prestanka. Plan će proplivati.



Ona i njeni snovi počinju jedinstveno disati. Tuđi nisu više dolazili u obzir. Predugo su joj bili teret. Došlo je vrijeme da počne živjeti isključivo svoje. Duboko je udahnula, raširila ruke, otvorila oči i potrčala prema širom otvorenim vratima fakulteta.











Oznake: story time, jesen, melankolija, freedom, snovi, planovi, Crtež

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.