SILAZAK

30.07.2012.

Svatko od nas je mračna i tajna bol,

al' smrtna prijetnja za sva druga bića.
Padamo s neba u slatku znanu dol
u znaku lovca i novih otkrića.

Ništa nema moć našega tajanstva
k'o suho oko pred lokvama krvi,
k'o slijepo čelo mrtvog dostojanstva,
k'o gnjilo lice gdje caruju  crvi.

Prolijeću dani bez ikakvog traga
na nebu, zemlji, u prašini, vrtnji.
Tope se oči na razumu praga.

Čežnja koraka u prejakoj drhtnji.
Dok sunce roni za obzorja draga,
netko se belji u poznatoj slutnji.

ZADNJA JURINA PISMA

22.07.2012.





evo mi starost a da nisan oćutija
dođe prid vrata i uđe tiho u kuću
preskočivši prag ka i ja nekada mlad
starost ah starost pa to je ona bola

šta mi odavna već šeta puteljcima žila
okolo oka pa doli do peta
ulazi jaka silazi drska
sivne li naglo u mozgu i živcu

skoro bi reka nema više ni šipka ni loze
u dubini sna ni u pojilištu nade
mrače se misli i oblaci gusti
kišeći kišu sporo se miču iz dolina

mogu vam reć jedva čekan susret sa smrću
kako je zovu a spasonosna žena sigurno jest

Jure Gospodinov

UZLAZAK







Ti se uspinješ stepeništem mašte
i vidiš jasno zvijezde što smiješe se
sretno i krasno dok mnogima tašte
zlobe u krvi zriju i krijese se.

Svi oni su ti, svi u tebi buče,
djelićak tebe svi nose u sebi
i tvoja snaga sveđ u njima tuče.
Al' ruku nitko pružio ti ne bi.

U iskri tame tako se vrtenje
svud slično stvara. I sve je slinavo.
I svi pljujemo na tuđe letenje.

Skriveno. Javno. Zorno. Sladunjavo.
Ojačaj jedra za novo letenje!
Zrnje, Dedale, speri blatunjavo!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.