Ti se uspinješ stepeništem mašte
i vidiš jasno zvijezde što smiješe se
sretno i krasno dok mnogima tašte
zlobe u krvi zriju i krijese se.

Svi oni su ti, svi u tebi buče,
djelićak tebe svi nose u sebi
i tvoja snaga sveđ u njima tuče.
Al' ruku nitko pružio ti ne bi.

U iskri tame tako se vrtenje
svud slično stvara. I sve je slinavo.
I svi pljujemo na tuđe letenje.

Skriveno. Javno. Zorno. Sladunjavo.
Ojačaj jedra za novo letenje!
Zrnje, Dedale, speri blatunjavo!