Komentari

ivido.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • Andrea-Pisma

    predivan cvijet
    ugodan ti vikend

    avatar

    06.07.2012. (19:44)    -   -   -   -  

  • nečmenjanka

    Barba Ive ne bi tila biti zloguki prorok
    ali i mene je strah za budućnost moje
    dice u okrilju ovakve maćehe Europe...
    Kako je počelo sve šta imalo ima
    predznak Hrvatskog zatire se i poništava...
    Ali dok ima nas koji budno motrimo --
    JOŠ NADE IMA...!!!

    Dovidova

    avatar

    08.07.2012. (09:44)    -   -   -   -  

  • Sjaj Oriona

    A evo kako pjeva o svojoj, odnosno mojoj i vašoj
    Hrvatskoj pjesnikinja, inače Šibenčanka podrijetlom,
    a liječnica i poetesa iz Zadra Ankica Kale Morinjka,
    za čiju zbirku pjesama, jednostavna naslova "Pjesme",
    upravo pišem predgovor::

    HRVASTKA MOJA

    Hrvatska moja, gorka moja suzo,
    ja kći sam tvoja tvoje zemlje grumen;
    pramajko moja, mučenice, muzo,
    ponovo pateć, ćutim bič i studen.

    Od one davne pedeset i neke
    sjećam se kao da je jučer bilo:
    oca su moga odveli od kuće,
    a ja sam htjela u njegovo krilo.

    I plakale smo cijele duge noći,
    grcajuć šutke, ja i moja mati;
    da su toj patnji prve suze bile –
    o, da je bar tad, Bože, bilo znati!

    Hrvatska moja, suzo moja kleta,
    zar sve što leti tobom samo puze?
    O, zemljo moja, prokleta i sveta,
    zar su ti ruke stvorene za uze?!

    (09. 02. 2001.)

    avatar

    08.07.2012. (23:19)    -   -   -   -  

  • ,

    naše je bogatstvo u nama
    i to nam nitko ne može oteti :)

    Zauzeti

    avatar

    09.07.2012. (09:28)    -   -   -   -  

  • Sjaj Oriona

    KRVATSKA MOJA KAD JE …

    bogatstvo naše u nama tek čuči
    kadšto skriveno zirka i namigne
    nikad se ne zna u kog prvog stigne
    i tko zapravo kog na netu uči

    bogatstvo naše u nama tek čuči
    no čeg tko pun je i što ga sve žigne
    glazba bijela kad prašinu digne
    il kad enigma nizbrdo se sruči

    bogatstvo naše ceri se, ne smije
    poput tišine što venama kola
    dok ono "naše" i bez britve brije

    bogatstvo list je praznoga papira
    pješčana pustoš i planina bola
    Hrvatska moja kad je bal vampira

    avatar

    09.07.2012. (22:58)    -   -   -   -  

  • sewen

    Sve nas manje ima tu i sve nam manje ima tu!

    avatar

    10.07.2012. (20:49)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Ako mi ostanemo sidit i mučat, neće ostat ništa, još ćemo i mi
    u antreše (nadam se da sam dobro napisala). Lipi pozdrav:)))

    avatar

    10.07.2012. (21:56)    -   -   -   -  

  • analiza

    Bože! Hoće li išta ostati našim hrvatskim potomcima?

    Ostat će bogatstvo naših Hrvatskih Duša brate Ivane....

    avatar

    15.07.2012. (10:38)    -   -   -   -  

  • Fancy

    Prekrasan cvijet, prekrasne boje......

    Hrvatska artičoka će uvijek (iznova) cvjetati!

    Pozdrav :))

    avatar

    15.07.2012. (14:23)    -   -   -   -  

  • plavozeleni

    Krasno slikano. Uvijek cvijetu, biljci, kukcu, kada ih stavljam na blog pripišem i pripadajuče ime. Zato me ova slika još više oduševila.
    Pozdrav

    avatar

    16.07.2012. (21:55)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    Na žalost, previše je toga već uništeno a u krizna vremena mnogo toga biti će prodano onima protiv kojih smo ratovali od stoljeća sedmog. I ne samo njima. Čekaj da navale kinezi, pa onda ovi što su "kao zalutali" jahtom u naše vode a mi ih objeručke primili. Da vidiš ta će biti kada jave svojima da je ovdije ljepše nego na Lampeduzi gdje se u izbjegličkim kampovima nemaju gdje ni posrati.

    avatar

    17.07.2012. (21:09)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    Malo sam te nakon plavozelenog navukao na ovaj blog. Garantiram da se ne budem javio i sa svog češkog bloga

    avatar

    18.07.2012. (21:06)    -   -   -   -  

  • crna kraljica

    Ostat će samo uspomene u našim srcima, srcima
    kaja još pamte, a njima će ostati naši zapisi, naše
    priče i pjesme.....Oni rastu na razvalinama ljudske
    zbilje....

    avatar

    20.07.2012. (10:13)    -   -   -   -  

  • maslinapjesmaloza

    HRVASTKA MOJA
    Ankica Kale Morinjka

    Hrvatska moja, gorka moja suzo,
    ja kći sam tvoja tvoje zemlje grumen;
    pramajko moja, mučenice, muzo,
    ponovo pateć, ćutim bič i studen.

    Od one davne pedeset i neke
    sjećam se kao da je jučer bilo:
    oca su moga odveli od kuće,
    a ja sam htjela u njegovo krilo.

    I plakale smo cijele duge noći,
    grcajuć šutke, ja i moja mati;
    da su toj patnji prve suze bile –
    o, da je bar tad, Bože, bilo znati!

    Hrvatska moja, suzo moja kleta,
    zar sve što leti tobom samo puze?
    O, zemljo moja, prokleta i sveta,
    zar su ti ruke stvorene za uze?!

    Plač nad razorenim djetinjstvom i nad opustošenom Hrvatskom.
    Matoševska snaga 4. strofe.

    Sve hrvatske generacije, izravno ili neizravno, oćutjele su zub istočnih barbara.

    Plač, trpnja, upozorenje, opominjanje, bezizlaznost, ropstvo...

    Ako je Hrvatska "suza", pjesnikinjina ljubav prema Hrvatskoj je nepresušno jezero usred krša.

    Ako je Hrvatska "prokleta", pjesnikinja je svojim stihom uzvisuje do "svetosti".

    Pričalački ton jedanaesteraca daje pjesmi (vezanog stiha) pečat i ozračje Zoranićevih rodoljubivih stihova "Planina".

    Rima (u 1. i 4. strofi) je bogata i daje pjesmi melodioznost hrvatskog narodnog stiha. U 2. i 3. strofi pjesnikinja razbija obveznost i stalnost rime namjerno, ističući time promjenljivost i životnost i ritma i melodije.

    Bliskost, jednostavnost i toplina metaforike.

    Moje čestitke.

    avatar

    21.07.2012. (18:03)    -   -   -   -  

  • maslinapjesmaloza

    KRVATSKA MOJA KAD JE …
    Roko Dobra

    bogatstvo naše u nama tek čuči
    kadšto skriveno zirka i namigne
    nikad se ne zna u kog prvog stigne
    i tko zapravo kog na netu uči

    bogatstvo naše u nama tek čuči
    no čeg tko pun je i što ga sve žigne
    glazba bijela kad prašinu digne
    il kad enigma nizbrdo se sruči

    bogatstvo naše ceri se, ne smije
    poput tišine što venama kola
    dok ono "naše" i bez britve brije

    bogatstvo list je praznoga papira
    pješčana pustoš i planina bola
    Hrvatska moja kad je bal vampira

    Da nije četvrtog stiha prve strofe (posebice riječi "neta"), o ovom majstorskom sonetu govorili bismo posve drugačije.
    Ovako, reći ćemo:
    Pjesnik prekorava sve nas pjesnike koji na internetu pojemo, žalimo, ironiziramo i sl. i pita nas (ali i sebe) što smo za Hrvatsku učinili kad joj je bilo teško (a kad nije?), što činimo danas u njezinoj muci i pustošenju od vlastitih sinova i kćeri, ali i stranaca-potomaka krvoločnih kolonizatora i konkvistadora.

    Jedinstvena metaforika otkriva pjesnikovu poruku i misao o bogatstvu našem: ono je u nama, "čuči", "uči" nas, "žigne" nas, "smije se", "ceri"...
    Kakva će biti Hrvatska, ovisi, dakle, o nama.
    Pravo bogatstvo, kaže pjesnik, tek dolazi ("prazni papir"). Kakvo će ono biti, o nama ovisi, materijalno ili kulturno? Ili i jedno i drugo?
    Mi smo graditelji nakon razgraditeljskog čina lopova i kurava ("bal vampira")!

    Snažni i duboki rodoljubni osjećaji kazani ljutnjom, ironijom i poukom.

    Sklad misaono-osjećajnog tkiva i sonetnog oblika.

    Majstore Roko, svaka čast

    avatar

    21.07.2012. (18:20)    -   -   -   -  

  • maslinapjesmaloza

    Dragi prijatelju Roko,

    ove dvije pjesme koje si mi darovao (na mom blogu) uzbudile su me i uzradostile, i ovo je samo djelićak onog što bih trebao i mogao reći.

    Uhvatio sam malo vremena i ostvario svoje obećanje.

    Htio sam, dakako, ovom analizom potaknuti i druge blogere, koji slučajno ili namjerno (obvezno) svrate na tvoj ili moj blog, na razmišljanje, ali i na komentiranje.

    Tvoj Ivan

    avatar

    21.07.2012. (18:30)    -   -   -   -  

  • Ema

    Potomke smo toliko razmazili da im fali poleta, ideala i potrebe za promjenom.

    avatar

    07.09.2012. (22:10)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...