ZADNJA JURINA PISMA

22.07.2012.





evo mi starost a da nisan oćutija
dođe prid vrata i uđe tiho u kuću
preskočivši prag ka i ja nekada mlad
starost ah starost pa to je ona bola

šta mi odavna već šeta puteljcima žila
okolo oka pa doli do peta
ulazi jaka silazi drska
sivne li naglo u mozgu i živcu

skoro bi reka nema više ni šipka ni loze
u dubini sna ni u pojilištu nade
mrače se misli i oblaci gusti
kišeći kišu sporo se miču iz dolina

mogu vam reć jedva čekan susret sa smrću
kako je zovu a spasonosna žena sigurno jest

Jure Gospodinov

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.