andrea, volio bih znati što vam se u sonetu sviđa. Hvala. d-a-m-a, život je smjenjvanja veselosti i neraspoloženja. Valcer, jesam, raspoložen sam unatoč sparini. Ovaj sonet nastao je davno (početkom sedamdesetih). Poznate su te godine u hrvatskoj povijesti.
02.08.2012. (20:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesma loza – vrli mi prijatelju i još vrliji pjesniče Ivane Vidoviću, uzalud sam pokušavao doznati zašto se u predgovoru tvojoj vrijednoj i značajnoj knjizi soneta „Uzlazak“, izišloj 2010. godine, nisam osvrnuo i na ovaj tvoj sonet s naslovom „Silazak“. No, posebno me to kopka, s obzirom na činjenicu da sam, taj put, bio sebi dao u zadatak kako ću o svakom tvom sonetu ponešto napisati, i to bez obzira na razinu njegove literarne vrijednosti. Znao sam već od ranije da si uspješni sonetopisac – još od daleke 1985. kada su ti zagrebačke „Školske novine“ bile objavile zbirku pjesama „Kameno podneblje“, u kojoj je bilo objavljeno i desetak tvojih izvrsnih soneta, a o kojoj sam, također, bio napisao osvrt, objavivši ga, ponajprije, u tjedniku „Zadarski Regional“, a potom u svojoj knjizi „Epistole“. Kažem, tim čudnije je s ovim sonetom, kojega je prva verzija napisana 1974. godine i objavljena u pjesničkoj ti zbirci „Osmijesi i suze“, budući da je bilo itekakva razloga da se o njemu što, ovakvom, relevantno i pohvalno napiše.
Elem, u stihovima prvog katrena ovog slojevita soneta poetski subjekt, poput kakva psihoanalitičara, Freuda ili Junga, silazi u našu nutrinu, u podsvijest, mračnu i tajnovitu, ukazujući nam na prisuće prevrtljivosti i podvojenosti, jer smo, ustvari, homo duplexi – sa sklonošću nauditi bližnjemu svomu i samom smrtnom prijetnjom. Dešavalo nam se, tako, tijekom mutne i zakukuljene povijesti da smo, jednostavno, silazili, preciznije, padali (dakle, mi, dvonošci, koje se naziva ljudi!), kao sve elementarne nepogode, u „slatku znanu dol“, i to poput halapljivih i nezasitnih skakavaca, iza kojih nije mogla ni vlat nedužne travke zaživjeti.
O drugom katrenu ukratko: prozirni smo i lako nas je otkriti; bezosjećajni smo i neosjetljivi, a otuđeni do sljepila, nismo se kadri osvrnuti na umiruće, niti se zapitati: otkuda i zašto „lokve krvi“? Dok su dva zadnja stiha ovog katrena kristalno jasna da bi se o njima i slova više napisalo!
Skoro ni tercine, kako primjećujem, ne bismo, isto tako, trebali posebno objašnjavati, pošto ih je naš pjesnik i sintaktički i semantički do izvrsnosti uspio posložiti … Uglavnom, protječe vrijeme, a nikakva traga čovjekova od razuma i srca nije ostalo, jer je sve, i nebo, i zemlja, mada u vrtnji, u prašini …
Ali, ipak, eno, sunce roni „za obzorja draga“, iako „netko se belji u poznatoj slutnji“! A što će pak reći da je:izraz „za obzorja draga“ ezopovska zamjena „za Domovinu nam Hrvatsku“, jer se, u ona siva, olovna vremena, nije moglo drukčije. Stoga bih zaključio:
Sunce je vječno i ono je obećanje i u ovom kao grom blistavom sonetu nadahnutog pjesnika Ivana Vidovića da će njegova i naša Hrvatska, kad-tat, slobodna i svoja, koračati podno nebeskih ustreptalih zvijezda!
03.08.2012. (17:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Divan sonet, da ga čitam i ne znam autora, pomislila bih na Ujevića. Smrtna smo prijetnja svakom živom biću i mi sami, i u tome je naša mračna tajna, i kad gubimo svako dostojanstvo, i kad krvarimo ili umiremo, i kada mislimo kako smo strahovito razumni i pravedni, svatko od nas u nečijem životu može napraviti pravi kaos..... Drhtaj na kraju pjesme odista je blistav, uvijek tako blistaju i čežnja i slutnja.
03.08.2012. (23:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona,Ovo tvoje javljanje, dragi prijatelju, probudi u meni dane davne 1971. g. kad smo se upoznali i kad sam te pozvao na osnivanje MH Stankovci (čiji sam predsjednik bio). Imadoh tada 28 godina. Ti 41. Nikada prije (24. 10. 1971.), a ni poslije, ne osjetismo tako dubok zanos i snagu Hrvata i Hrvatica, okupljenih na jednom mjestu s nadom u cvjetanje HRVATSKOG PROLJEĆA!
Da je MH u Stankovcima trajala, da nije bilo zloslutnog Karađorđeva, gdje je onaj ludi hohštapler, silovatelj, ubojica, genocidac, tamanitelj nenaoružanih Hrvata...udario kamom po stolu...mi bismo održali tisuče i tisuće književnih večeri, književnih susreta, promovirali tisuće mladih Hrvata i Hrvatica, pjesnika i pjesnikinja.
Rekao sam, poslije udara i proganjanja, Bogu u sebi: "Bože, ako me spasiš od zatvora, od Golog otoka, tražit ću u pjesmi svakog hrvatskog pjesnika ljepotu trenutka i dana velikoga života koji si nam darovao."
Evo me, tu sam! Tu smo, prijatelju mi vrli!
Uznese me ti do Parnasa! Otkri bistrinom svoga oštroga oka, uma i srca i misli i osjećaje moga soneta "Silazak" ! Nitko to do sada nije učinio! Snaga tvoje misaono-osjećajne analize, prosudbe i psihološko-moralnog raščlanjivanja i poniranja u bit moje zamisli i poruke, jest u tvojoj sposobnosti pjesničko-analitičarskoj te iskrenosti i nesebičnosti ljudskoj. Po istom trnju smo trčali za zvijezdama!
Hvala ti! Putujemo dalje osunčanim podnebljem najljepše nam Hrvatske.
vidrin smijeh, u mom sonetu vi otkrivate općeljudsku misao o nama ljudima. Može i tako. Ali, ipak, "Silszak" je vezan uz određeni povijesni trenutak i događaj u Hrvatskoj
04.08.2012. (19:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona, lijepo mi je na ovim stranicama susresti divljenje pjesnika prema pjesniku, pjesnikinji... "Na blog joj sjajni ne dođoh se kesit, u meni još se vidrin smijeh trsi, da bilo kakvu nelagodu smrsi, osim laudom zvijezda je uresit."
Sjajni Orione, veliki čovječe i pjesniče, tvoje plemenito srce i topla stvaralačka duša "laudom zvijezda" ukrašava svaku ljepotu koju susretneš u životu i u ovoj virtuali. Svugdje ima ljudi! I ti ih daruješ svojim srcem! Svaka ti čast, prijatelju mi ROKO!!!
05.08.2012. (11:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesma loza - Dobri čovječe i biseru od poete, Ivane Vidoviću, ne možeš omanuti kad mi komentiraš pjesme, bile slobodnog ili pak vezanog stiha, kao što je ovaj moj sonet, pošto im prilaziš iskrenošću srca i blistavošću svog duha. Stog ti se do radosti, prijatelju, zahvaljujem i srcem te pozdravljam!
06.08.2012. (17:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Barba Ive izvrstan osvrt na sadašnju zbilju , koja mrvi nas i tare.... Netko je jednom napisao :: Lako je iz kamena isklesat čovijeka ali teško je iz čovijeka učinit to isto...
Dovidova
08.08.2012. (17:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dična Nečmenjanko, zlatne su vam riječi, duboke i snažne. Čovjek je čovjek! I DOBRO i ZLO! Pozdravljam vas iz Stankovaca koji odolijevaju vrućini i zlu vremenu!
09.08.2012. (18:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prolijeću dani bez ikakvog traga na nebu, zemlji, u prašini, vrtnji. Tope se oči na razumu praga.
Čežnja koraka u prejakoj drhtnji. Dok sunce roni za obzorja draga, netko se belji u poznatoj slutnji.
Onoga dana kad odbaciš intelekt (razum) kao kočnicu uzdizanja i prihvatiš intuiciju svoje duše i spoznaš sebe u svojoj biti nitko ti se neće beljiti nego ćeš ti njemu pokazati svoju veličinu i nedosežnost u vječnosti postojanja tvojih misli...
23.08.2012. (13:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duliba, hvala vam na pozdravima. Svaki je pjesnik zadovoljan kad čitatelj nađe u njegovoj poeziji nešto za svoju dušu. Sretno!
analiza, e, kad bi se mogao razum odvojiti od duše! Želio bih reći i to da pjesnik, pjevajući u prvom licu jednine (ja-pjevanje, pisanje), ne izriče isključivo svoje osjećaje i misli, već se poistovjećuje s čovjekom uopće. Hvala ti na javljanju i razmišljanju.
25.08.2012. (09:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kakvu to poeziju, zaboga, zagovara gosp. “analiza” kad reče: “kad odbaciš intelekt (razum) kao kočnicu”?! Vidim, zagovara intuiciju koja je, po njemu, alfa i omega jedino vrijedne i kvalitetne poezije. Jer, odbacili pjesnik intelekt, odnosno razum, nitko ga neće moći ičim podcjeniti (“beljiti” mu se), budući da će, tim odbacivanjem intelektualnog, racionalnog, “pokazati svoju veličinu i nedosežnost u vječnosti postojanja svojih misli”.
Evo, zapravo, u čemu je “kvaka”?
Ovom i ovakvom tvrdnjom ovog svog “analitičkog” umovanja da će pjesnik zamjenom intelekta, dakle, razuma – intuicijom, tek dospjeti doseći, to jest, ostvariti svoju pravu poeziju, a s obzirom na ono što je dopisano na kraju – kako će, time, pjesnik “pokazati svoju veličinu i nedosežnost u vječnosti postojanja tvojih misli...”, zapravo, naš vrli “analiza” upada u proturječnost iliti u kontradikciju.
Jer, misli su kojima će pjesnik pokazati svoju vrijednost, ustvari, antinomija, odnosno suprotnost samoj – intuiciji! A intuicija je “sposobnost predviđanja i shvaćanja prije naknadnih saznanja i procesa mišljenja” (Veliki Anić). A ovdje se, u isto vrijeme, zagovara intuicija, ali i misli, mišljenje, što će reći – intelekt, odnosno razum, odnosno um, odnosno cerebralnost, a koja je, kako smo vidjeli, sušta suprotnost intuiciji!
Još bi na kraju bilo zgodno citirati velikog francuskog pjesnika Paula Valeryja: “Pjesma ima biti svečanost intelekta”!
25.08.2012. (16:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Andrea-Pisma
dopada mi se
30.07.2012. (20:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
d-a-m-a
malo je mračna, ali mi se sviđa... malo i podsjeća na neke zatomljene osjećaje...
02.08.2012. (18:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valcer
Nisi mi danas najbolje raspoložen (
02.08.2012. (19:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
andrea, volio bih znati što vam se u sonetu sviđa. Hvala.
d-a-m-a, život je smjenjvanja veselosti i neraspoloženja.
Valcer, jesam, raspoložen sam unatoč sparini. Ovaj sonet nastao je davno (početkom sedamdesetih). Poznate su te godine u hrvatskoj povijesti.
02.08.2012. (20:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
prolijeću dani ...
:))
03.08.2012. (13:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
maslinapjesma loza – vrli mi prijatelju i još vrliji
pjesniče Ivane Vidoviću, uzalud sam pokušavao doznati
zašto se u predgovoru tvojoj vrijednoj i značajnoj knjizi
soneta „Uzlazak“, izišloj 2010. godine, nisam osvrnuo
i na ovaj tvoj sonet s naslovom „Silazak“. No, posebno
me to kopka, s obzirom na činjenicu da sam, taj put,
bio sebi dao u zadatak kako ću o svakom tvom sonetu
ponešto napisati, i to bez obzira na razinu njegove
literarne vrijednosti. Znao sam već od ranije da si
uspješni sonetopisac – još od daleke 1985. kada
su ti zagrebačke „Školske novine“ bile objavile zbirku
pjesama „Kameno podneblje“, u kojoj je bilo objavljeno
i desetak tvojih izvrsnih soneta, a o kojoj sam, također,
bio napisao osvrt, objavivši ga, ponajprije, u tjedniku
„Zadarski Regional“, a potom u svojoj knjizi „Epistole“.
Kažem, tim čudnije je s ovim sonetom, kojega je
prva verzija napisana 1974. godine i objavljena u
pjesničkoj ti zbirci „Osmijesi i suze“, budući da je
bilo itekakva razloga da se o njemu što, ovakvom,
relevantno i pohvalno napiše.
Elem, u stihovima prvog katrena ovog slojevita
soneta poetski subjekt, poput kakva psihoanalitičara,
Freuda ili Junga, silazi u našu nutrinu, u podsvijest,
mračnu i tajnovitu, ukazujući nam na prisuće prevrtljivosti
i podvojenosti, jer smo, ustvari, homo duplexi – sa
sklonošću nauditi bližnjemu svomu i samom
smrtnom prijetnjom. Dešavalo nam se, tako, tijekom
mutne i zakukuljene povijesti da smo, jednostavno,
silazili, preciznije, padali (dakle, mi, dvonošci, koje se
naziva ljudi!), kao sve elementarne nepogode, u „slatku
znanu dol“, i to poput halapljivih i nezasitnih skakavaca,
iza kojih nije mogla ni vlat nedužne travke zaživjeti.
O drugom katrenu ukratko: prozirni smo i lako nas je
otkriti; bezosjećajni smo i neosjetljivi, a otuđeni do
sljepila, nismo se kadri osvrnuti na umiruće, niti se
zapitati: otkuda i zašto „lokve krvi“? Dok su dva zadnja
stiha ovog katrena kristalno jasna da bi se o njima
i slova više napisalo!
Skoro ni tercine, kako primjećujem, ne bismo, isto tako,
trebali posebno objašnjavati, pošto ih je naš pjesnik i
sintaktički i semantički do izvrsnosti uspio posložiti …
Uglavnom, protječe vrijeme, a nikakva traga čovjekova
od razuma i srca nije ostalo, jer je sve, i nebo, i zemlja,
mada u vrtnji, u prašini …
Ali, ipak, eno, sunce roni „za obzorja draga“, iako „netko
se belji u poznatoj slutnji“! A što će pak reći da je:izraz
„za obzorja draga“ ezopovska zamjena „za Domovinu
nam Hrvatsku“, jer se, u ona siva, olovna vremena,
nije moglo drukčije. Stoga bih zaključio:
Sunce je vječno i ono je obećanje i u ovom kao grom
blistavom sonetu nadahnutog pjesnika Ivana Vidovića
da će njegova i naša Hrvatska, kad-tat, slobodna
i svoja, koračati podno nebeskih ustreptalih zvijezda!
03.08.2012. (17:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah Bernardht
Divan sonet, da ga čitam i ne znam autora, pomislila bih na Ujevića.
Smrtna smo prijetnja svakom živom biću i mi sami,
i u tome je naša mračna tajna, i kad gubimo svako dostojanstvo, i kad krvarimo ili umiremo, i kada mislimo kako smo strahovito razumni i pravedni, svatko od nas u nečijem životu može napraviti pravi kaos.....
Drhtaj na kraju pjesme odista je blistav, uvijek tako blistaju i čežnja i slutnja.
03.08.2012. (23:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
Vitae, hvala na javljanju!
Sjaj Oriona,Ovo tvoje javljanje, dragi prijatelju, probudi u meni dane davne 1971. g. kad smo se upoznali i kad sam te pozvao na osnivanje MH Stankovci (čiji sam predsjednik bio).
Imadoh tada 28 godina. Ti 41.
Nikada prije (24. 10. 1971.), a ni poslije, ne osjetismo tako dubok zanos i snagu Hrvata i Hrvatica, okupljenih na jednom mjestu s nadom u cvjetanje HRVATSKOG PROLJEĆA!
Da je MH u Stankovcima trajala, da nije bilo zloslutnog Karađorđeva, gdje je onaj ludi hohštapler, silovatelj, ubojica, genocidac, tamanitelj nenaoružanih Hrvata...udario kamom po stolu...mi bismo održali tisuče i tisuće književnih večeri, književnih susreta, promovirali tisuće mladih Hrvata i Hrvatica, pjesnika i pjesnikinja.
Rekao sam, poslije udara i proganjanja, Bogu u sebi: "Bože, ako me spasiš od zatvora, od Golog otoka, tražit ću u pjesmi svakog hrvatskog pjesnika ljepotu trenutka i dana velikoga života koji si nam darovao."
Evo me, tu sam!
Tu smo, prijatelju mi vrli!
Uznese me ti do Parnasa!
Otkri bistrinom svoga oštroga oka, uma i srca i misli i osjećaje moga soneta "Silazak" ! Nitko to do sada nije učinio!
Snaga tvoje misaono-osjećajne analize, prosudbe i psihološko-moralnog raščlanjivanja i poniranja u bit moje zamisli i poruke, jest u tvojoj sposobnosti pjesničko-analitičarskoj te iskrenosti i nesebičnosti ljudskoj. Po istom trnju smo trčali za zvijezdama!
Hvala ti!
Putujemo dalje osunčanim podnebljem najljepše nam Hrvatske.
vidrin smijeh, u mom sonetu vi otkrivate općeljudsku misao o nama ljudima. Može i tako. Ali, ipak, "Silszak" je vezan uz određeni povijesni trenutak i događaj u Hrvatskoj
04.08.2012. (19:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
USPUTNI SONET
Blogerki Vidrin smijeh
Usput se svakom štošta može desit:
krenem ju zirnut, a zid se isprsi
preda mnom visok. Šuti, služeć svrsi,
tko nije prilaz umio podesit.
Na blog joj sjajni ne dođoh se kesit;
u meni još se vidrin smijeh trsi
da bilo kakvu nelagodu smrsi,
osim laudom zvijezda je uresit.
S vjetrom se hrvam i u sebe ronim,
gdje strašću lovim katrene i terce;
nebeskim zvonom neprekidno zvonim,
budeći Tvorca i Njegove redom,
već kad ne mogu zemni um i srce,
s mrvu gorčine i pokojom sijedom.
05.08.2012. (01:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
Sjaj Oriona, lijepo mi je na ovim stranicama susresti divljenje pjesnika prema pjesniku, pjesnikinji...
"Na blog joj sjajni ne dođoh se kesit,
u meni još se vidrin smijeh trsi,
da bilo kakvu nelagodu smrsi,
osim laudom zvijezda je uresit."
Sjajni Orione, veliki čovječe i pjesniče, tvoje plemenito srce i topla stvaralačka duša "laudom zvijezda" ukrašava svaku ljepotu koju susretneš u životu i u ovoj virtuali.
Svugdje ima ljudi! I ti ih daruješ svojim srcem!
Svaka ti čast, prijatelju mi ROKO!!!
05.08.2012. (11:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malo ti malo ja
Kroz životne stihove samo prolaznost osluškujem,
a kako još nije pronađen lijek protiv iste, pjevajmo
i radujmo se svakom novom danu. Lipi pozdrav:)))
06.08.2012. (11:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
maslinapjesma loza - Dobri čovječe i biseru od poete,
Ivane Vidoviću, ne možeš omanuti kad mi komentiraš
pjesme, bile slobodnog ili pak vezanog stiha, kao što
je ovaj moj sonet, pošto im prilaziš iskrenošću srca i
blistavošću svog duha. Stog ti se do radosti, prijatelju,
zahvaljujem i srcem te pozdravljam!
06.08.2012. (17:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
malo ti malo ja, lijepo ste sve rekli. U stvaralaštvu je lijek, u pjesmi radosti tijek..."pjevajmo i radujmo se!" Hvala!
06.08.2012. (19:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
Sjaj Oriona, Hvala ti, prijatelju mi vrli!
Tvoj stih, slobodni ili vezani, trajna je vrijednost i poji mi dušu!
Hvala ti! Bog!
06.08.2012. (19:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nečmenjanka
Barba Ive izvrstan osvrt na sadašnju
zbilju , koja mrvi nas i tare....
Netko je jednom napisao ::
Lako je iz kamena isklesat čovijeka
ali teško je iz čovijeka učinit to isto...
Dovidova
08.08.2012. (17:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
Dična Nečmenjanko, zlatne su vam riječi, duboke i snažne.
Čovjek je čovjek! I DOBRO i ZLO!
Pozdravljam vas iz Stankovaca koji odolijevaju vrućini i zlu vremenu!
09.08.2012. (18:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
More ljubavi
Ove teške misli su valjda proizvod ove suše i topline bezgranične
12.08.2012. (13:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
kao alkemijsko vjenčanje...anđeli i demoni...dobro i zlo...tihovanje iza zrcala stvarnosti...ljepota izričaja...:-))
13.08.2012. (05:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
More ljubavi, točno.
odmor za umorna srca, zahvaljujem na lijepom komentaru.
18.08.2012. (11:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
lijep pozdrav, želim ti ugodan dan uz ovu čarobnu glazbu
20.08.2012. (17:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
shadow-of-soul,hvala!
21.08.2012. (07:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duliba
Treća strofa mi je zakon.
Pozdravljam Vas pjesniče !
23.08.2012. (00:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
analiza
Prolijeću dani bez ikakvog traga
na nebu, zemlji, u prašini, vrtnji.
Tope se oči na razumu praga.
Čežnja koraka u prejakoj drhtnji.
Dok sunce roni za obzorja draga,
netko se belji u poznatoj slutnji.
Onoga dana kad odbaciš intelekt (razum) kao kočnicu
uzdizanja i prihvatiš intuiciju svoje duše i spoznaš sebe
u svojoj biti nitko ti se neće beljiti nego ćeš ti njemu
pokazati svoju veličinu i nedosežnost
u vječnosti postojanja tvojih misli...
23.08.2012. (13:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
duliba, hvala vam na pozdravima. Svaki je pjesnik zadovoljan kad čitatelj nađe u njegovoj poeziji nešto za svoju dušu.
Sretno!
analiza, e, kad bi se mogao razum odvojiti od duše!
Želio bih reći i to da pjesnik, pjevajući u prvom licu jednine (ja-pjevanje, pisanje), ne izriče isključivo svoje osjećaje i misli, već se poistovjećuje s čovjekom uopće.
Hvala ti na javljanju i razmišljanju.
25.08.2012. (09:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
KRAĆA ANALIZA - "analize"
Kakvu to poeziju, zaboga, zagovara gosp. “analiza”
kad reče: “kad odbaciš intelekt (razum) kao kočnicu”?!
Vidim, zagovara intuiciju koja je, po njemu, alfa i
omega jedino vrijedne i kvalitetne poezije. Jer,
odbacili pjesnik intelekt, odnosno razum, nitko ga
neće moći ičim podcjeniti (“beljiti” mu se), budući
da će, tim odbacivanjem intelektualnog, racionalnog,
“pokazati svoju veličinu i nedosežnost u vječnosti
postojanja svojih misli”.
Evo, zapravo, u čemu je “kvaka”?
Ovom i ovakvom tvrdnjom ovog svog “analitičkog”
umovanja da će pjesnik zamjenom intelekta, dakle,
razuma – intuicijom, tek dospjeti doseći, to jest,
ostvariti svoju pravu poeziju, a s obzirom na ono
što je dopisano na kraju – kako će, time, pjesnik
“pokazati svoju veličinu i nedosežnost u vječnosti
postojanja tvojih misli...”, zapravo, naš vrli “analiza”
upada u proturječnost iliti u kontradikciju.
Jer, misli su kojima će pjesnik pokazati svoju
vrijednost, ustvari, antinomija, odnosno suprotnost
samoj – intuiciji! A intuicija je “sposobnost predviđanja
i shvaćanja prije naknadnih saznanja i procesa
mišljenja” (Veliki Anić). A ovdje se, u isto vrijeme,
zagovara intuicija, ali i misli, mišljenje, što će reći
– intelekt, odnosno razum, odnosno um, odnosno
cerebralnost, a koja je, kako smo vidjeli, sušta
suprotnost intuiciji!
Još bi na kraju bilo zgodno citirati velikog francuskog
pjesnika Paula Valeryja: “Pjesma ima biti svečanost
intelekta”!
25.08.2012. (16:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...