Iznenadili su me razmjeri korupcije u Hrvatskoj. Izjavila je to neki dan hrvatska premijerka Jadranka Kosor, gostujući u Dnevniku plus HTV-a, odgovarajući na pitanje novinara kako komentira korupcijske afere koje se iz dana u dan gomilaju u Lijepoj našoj.
Moglo bi se reći da od vremena stvaranja samostalne države, kad je započela pretvorba i privatizacija društvene imovine, datira i krilatica kako je Hrvatska mala zemlja za veliki lopovluk. Dotadašnji socijalistički direktori, po paroli snađi se druže, u prvom su valu najviše profitirali, no o tome se malo i rijetko piše.
Nastavljeno je ratnim profiterstvom. Dok su jedni hrabro stali na braniku domovine, drugi su u pozadini ugrabili što su mogli više. Uslijedila je famozna tajkunizacija s kraja dvadesetog stoljeća, kad je plasirana ideja o 200 bogatih hrvatskih obitelji.
Još uvijek nisu raspleteni svi čvorovi znamenitih ortačkih ugovora iz Afere Grupo a već smo uletjeli u novo vrijeme gdje se stranačke koalicije trse oko podjele kolača na vlasti, osobito glede upravljanja javnim poduzećima.
I to bi potrajalo još tko zna dokad da nam država, zahvaljujući krizi i recesiji, nije došla do ruba propasti. Pa kad se uvidjelo da je vrag odnio šalu, a kapo Ivo prvi napustio brod koji tone, onda se brže bolje počelo kopati po ladicama arhiva u Državnom odvjetništvu, gdje su predmeti skupljali prašinu, i sad bi moralno stanje nacije mogli dijagnosticirati ovako: boluje od kronične korupcije.
No, nismo svi krivi za sadašnju situaciju. Dapače, veliki broj Hrvata pošteno se odnosi prema svome poslu, državi plaća poreze, podmiruje dospjele račune... Većina običnih, malih ljudi, nikada nije bila ni blizu političke ili neke druge interesne pozicije kako bi se okoristila nekakvim položajem, ili zloupotrebila moć koja proizlazi iz pobjede na izborima, ili na temelju rodijačkih i inih veza.
Stoga su vrlo paušalno zazvučale premijerkine riječi kad je istom prigodom rekla da korupcija nema toliko veze s tim što su ljudi pripadnici neke stranke, nego zato što nemaju morala. Nažalost, činjenice ju demantiraju, jer oni koji su danas iza brave uglavnom su stranački ljudi, a ni ona u politici nije od jučer.
Umjesto zaključka, navodim zanimljiv tekst koji je 1975. godine napisao Bruno Bušić, u kojem je najavio da će Hrvatska biti slobodna kad padne Berlinski zid: „No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje - kako nas tada spasiti od nas samih?!"
|
