Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
01.11.2007., četvrtak
Svi sveti
|
Na današnji dan mi katolici spominjemo se svih onih koji su se spasili i gledaju slavu nebesku, dakle su sveti, ali ih Crkva nije službeno proglasila svetima. Mi vjerujemo ili se nadamo da su to svi naši mili i dragi pokojni. Rijetko se za nekog može sa sigurnošću reći da je svetac. Ja sam imao sreću u životu da sam upoznao fra Antu Antića, franjevca splitske provincije za kojeg mirne duše mogu reći da je živio svoju vjeru i da je zaslužio da ga se naziva svetim. Kao srednjoškolac želio sam postati svećenik. No, nije se bilo lako odlučiti. S kime se posavjetovati? Moja mama mi je predložila da se savjetujem s ocem Antićem. To sam ja, naravno kao isusovački đak, glatko odbio. I onda jednog dana, slučajno sam prolazio Zvonimirovom i spontano skrenuo u franjevački samostan uz crkvu Majke Božje Lurdske. Zapitao sam za fra Antu a portir mi je pokazao rukom smjer. Zakucao sam na vrata. S druge strane se čuo glas:“ Uđi Ivica“. Do danas si to ne mogu objasniti. Mi katolici vjerujemo u nadnaravne pojave. Ali tko i kad ih doista doživi. Možda je fra Ante upravo očekivao nekog Ivicu pa sam naletio ja. Tko zna? Ušao sam. Razgovarali smo o svemu i svačemu samo ne o mom problemu. U tijeku razgovora, sasvim en passant fra Ante je spomenuo:“ Tvoj put je glazba, loših svećenika ima i bez tebe dovoljno“. Nastavio sam ga posjećivati a njegova dobrota me je osvajala i hrabrila.  Fra Ante Antić (1893-1965) mi je u životu pomogao na čemu sam mu i dan danas zahvalan. Više podataka o njemu možete naći na linku fra Ante Antić. Njegova smrt me je strahovito pogodila. Kao da sam izgubio oca. Bio sam mu na pogrebu. Pogrebne obrede vodio je tada mladi zagrebački pomoćni biskup Franjo Kuharić i neću nikad zaboraviti kad je nad rakom zapjevao "Kraljice neba, raduj se". Od onda, dakle preko četrdeset godina kao uspomenu čuvam osmrtnicu iz Večernjeg lista koju ovdje donosim. Čuvam je u molitveniku "Nasljeduj Krista" u čemu nisam baš daleko dospio.  O današnjem blagdanu postoji bezbroj predrasuda i krivih mišljenja. Zato zahvaljujem onima koji su priredili ove opaske: PREDRASUDA BR 1 -blagdan Svih svetih je dan mrtvih Nažalost vrlo, vrlo često spominjemo 1. studenog, odnosno blagdan Svih svetih kao "Dan mrtvih". Kako je došlo do tog velikog nesporazuma teško je reći - ili zbog neznanja ili zbog nedostatka vjere ili zbog pogrešnog tumačenja tradicije... U kršćanstvu NEMA DANA MRTVIH, jer nema mrtvih. Ljudska duša je besmrtna, njen život se nakon smrti mijenja ali ne prestaje i zato postoji Dušni dan koji se slavi nakon Svih svetih i koji je posebno posvećen molitvi i sjećanju na pokojne. PREDRASUDA BR.2 - blagdan Svih svetih je zajednički blagdan svih svetaca koje je Crkva do danas proglasila svetima Blagdan Svih svetih posvećen je svim ljudima koji su došli do svetosti BEZ OBZIRA JE LI IH CRKVA PROGLASILA SVETIMA ili ne. Postoji puno više svetih ljudi koje nikad nismo upoznali ili čuli za njih nego onih koje je Crkva proglasila svetima. Proglašavanje svetim nekog čovjeka nije "evidentiranje svetaca" nego izdvajanje pojedinaca koji su poznati kao sveti i koje možemo smatrati svojim uzorima, učiteljima i iskazivati im štovanje. Budući da je nemoguće sve svete ljude poznavati i proglasiti svetima njihov zajednički blagdan je 1. studenoga. PREDRASUDA BR. 3 - sveci su bili savršeni ljudi, ljudi bez mane Mi vrlo rado vjerujemo u takve "istine" jer onda lako zaključimo da takvo nešto nije za nas pa smo "mirni". A sveci su imali i svoje mane i svoje slabosti i nisu uopće lako došli do svetosti, ali nisu odustajali. Njihova ljubav prema Bogu i ljudima bila je jača od njihovih nedostataka, bila im je pokretač u svakoj borbi sa sobom, vodila ih je u njihovom duhovnom rastu i u njihovim djelima, tako da su mogli unatoč svemu biti nositelji Božjeg svjetla u svijetu. (prema:Ženska opća gimnazija Sestara milosrdnica) |
