Nera Pavičić: Moja iluzija

nedjelja, 03.03.2024.

Harlekinov kist

Bio sam dijete, prije nego li sam naučio cirkuske trikove, bio sam dijete. Nespretno, usamljeno, tiho, razigrano. Moji prsti su tada umjesto kista za cirkusku šminku nanosili vodene boje na bijele listove. Slikao sam ljude znane i neznane, tužne i sjetne i one druge, sretne.
Bio sam dijete, a moj kist, u neukoj ruci, nespretno je lutao dolovima i brojegovima dubokih bora, zabrinutih očiju i veselih osmjeha. Tražio sam, savršenstvo, koliko dijete to može. Nisam znao da ću jednog dana debelim kistom nanositi bjelilo brisati bore, kao što sam tada nanosio boje.
Bio sam dijete i volio ljude, glasne i tihe, znane i neznane, želio saznati njihove tajne. Danas tajne su glasne u mojim mislima i umoran sam od njih dok bježim u svijet cirkusa, siguran da me tamo neće naći brige.

Oznake: Harlekin

ponedjeljak, 04.02.2019.

Harlekinova golotinja

Sjedi pred ogledalom, skinuo je maramu oko vrata, namučio ga taj čvor. Uz koju psovku i izmučene jagodice, uznemirene živčane završetke, čvor je popustio baš onaj tren kada je pomislio na škare.
Harlekinova šminka nije se protezala dalje od brade, nanešena u stiu venecijanske maske, sa dvije-tri zacrnjene suze. Ne, točno dvije, ispod likevog oka, malo zamaknute kao da su kapnule i klize niz obraz. Dan je isprazan, gotovo kao i frižider koji stoji u kutu. Mala kuhinjica, zatrpana suđem čeka sutr ili neki drugi vedriji dan.
Pred ogledalom, nag do pasa, razmišlja o sljedećoj točki, o sljedećem nastupu. Kako pomaknuti granice, a opet ostati objema nogama na sigurnom tlu, ne baš na tlu, više na žici i ne baš sigurnoj više napetoj, jer Harlekin je akrobat, pomalo usamljen u svom stremljenju umjetničkom savršenstvu. On je naivn lik, ništa ne skriva, siguran u svojoj koži, siguran da će sutra doći i da je jučer prošlo.

Oznake: Harlekin

četvrtak, 19.07.2018.

Harlekinov poraz

Danas dizem ruke od svega. Sa suzama u ocima, dizem ruke. Osjecam, teske su. Dok gledam zvijezde i vjetric mi mrsi kosu, a spodobe maste polako prolaze kroz moje jave, u mislima gradim nedostizne snove.
Borio sam se protiv nemani, snazne poput korijenja stoljetnog hrasta, velike poput umisljenih strahova i strasne poput tudjih nocnih mora.
Svaki mali poraz je pekao kao suze na izranjenim obrazima, a svaka pobjeda poput droge me nosila sve blize mome cilju.
Danas, draga publiko, odustajem. Dosao sam do zida i ne vidim kamo dalje. Nisu me poucili klaunovi prije mene, nema trapezista da me podignu preko na svojim ljuljackama, nema iluzionista da me prosvercaju svojim muckama. Samo jedan ogroman zid, obojan mjestimice zelenom ljubomorom, sivim ocajem i crvenim bijesom.
Nemam novaca da unajmim Nada d.o.o. da doveze svoje bagere i porusi sve te utvare moga zida.
Danas eto, dan je za poraz, a sutra, sutra cu voditi nove bitke.

Oznake: Harlekin

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv