Bio sam dijete, prije nego li sam naučio cirkuske trikove, bio sam dijete. Nespretno, usamljeno, tiho, razigrano. Moji prsti su tada umjesto kista za cirkusku šminku nanosili vodene boje na bijele listove. Slikao sam ljude znane i neznane, tužne i sjetne i one druge, sretne.
Bio sam dijete, a moj kist, u neukoj ruci, nespretno je lutao dolovima i brojegovima dubokih bora, zabrinutih očiju i veselih osmjeha. Tražio sam, savršenstvo, koliko dijete to može. Nisam znao da ću jednog dana debelim kistom nanositi bjelilo brisati bore, kao što sam tada nanosio boje.
Bio sam dijete i volio ljude, glasne i tihe, znane i neznane, želio saznati njihove tajne. Danas tajne su glasne u mojim mislima i umoran sam od njih dok bježim u svijet cirkusa, siguran da me tamo neće naći brige.
Post je objavljen 03.03.2024. u 11:35 sati.