Sjedi pred ogledalom, skinuo je maramu oko vrata, namučio ga taj čvor. Uz koju psovku i izmučene jagodice, uznemirene živčane završetke, čvor je popustio baš onaj tren kada je pomislio na škare.
Harlekinova šminka nije se protezala dalje od brade, nanešena u stiu venecijanske maske, sa dvije-tri zacrnjene suze. Ne, točno dvije, ispod likevog oka, malo zamaknute kao da su kapnule i klize niz obraz. Dan je isprazan, gotovo kao i frižider koji stoji u kutu. Mala kuhinjica, zatrpana suđem čeka sutr ili neki drugi vedriji dan.
Pred ogledalom, nag do pasa, razmišlja o sljedećoj točki, o sljedećem nastupu. Kako pomaknuti granice, a opet ostati objema nogama na sigurnom tlu, ne baš na tlu, više na žici i ne baš sigurnoj više napetoj, jer Harlekin je akrobat, pomalo usamljen u svom stremljenju umjetničkom savršenstvu. On je naivn lik, ništa ne skriva, siguran u svojoj koži, siguran da će sutra doći i da je jučer prošlo.
Post je objavljen 04.02.2019. u 22:18 sati.