Nera Pavičić: Moja iluzija

nedjelja, 30.11.2014.

Harlekinovi stihovi

Proljeće je mirisalo. Osjetio sam njegovu pjesmu u laganom večernjem povjetarcu i osjetio sam njegov dodir u mirisu bogatih ljubičica. Noć se spuštala, a s njom i ja polako niz poznati brijeg. Čeka me prijatelj. Večeras ćemo skupa istraživati bespuća pjesništva, hodat ćemo stazama lirske misli, obilaziti mlake suzinih kiša, korak po korak, jedan pokraj drugog. Okus gorkog čaja još uvijek kao sjećanje i opomena mota se u mojim ustima. Nije pomogao ni limun, ni šećer, ponekad stvarno ne razumijem pjesnika. Da li je ta potreba za boli tako duboka da ne može uzivati u šalici dobre kave, nego pije zeleni čaj bez ičega. Fuj, popraviti okus tog ogavnog čaja gotovo je nemoguće, pokušavao sam nekoliko puta. Danas opet dopuštam da me znatiželja vodi njegovim stopama.

Odlučio sam pisati poeziju. Kako sam slabo načitan i pomalo lijen, rima nije moj stih, a za romantiku nikad nisam imao sluh pa izbjegavam i sonet. Gazele su divna bića, lakonoga i elegantna, ali ne iz moga pera. Moj stil zato je prozvan pingvinom. Pomalo gegav, pogleda uperena u vlastiti nos, moj stih je kažu, pomalo hermetičan, poput vojne konzerve, kratkotrajno osvježavajući, to kažu moji prijatelji, Pjesnik medju njima.

Harlekine, književna elita oštro je napala tvoj stil, kažu da su im ruke masne od sala u kojem se ulijenio tvoj stih.

Oh muzo, zar i pjesništvo, još jedan je neuspjeh u životu mom, razmišljao sam polako, dok sam jos polakše koračao niz brijeg prema velikom šarenom šatoru u podnožju. Kroz tiho veče odzvanjao je glas velikog meštra: … a kao zadnju tečku gledat ćete našeg nesuđenog pjesnika, našeg umjetnika na trapezu, velikog Harlekina.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv