Nera Pavičić: Moja iluzija

subota, 22.03.2014.

Usne

Po kamenu rasuta svila
Kao jagode mirišu
Usne što ih dotakla vila

Lepršavi padobranci
Nestašno prelijeću misli
Njihovu sliku čuvaju kapci

Igraju ružičastu igru
Nezasitnu nekad lažnu
Pod prstima vlažnu

Nema govora za sve riječi
Kao parola.. vrijeme liječi
Ništa značajno nas ne priječi

Marš dalje, nekud, tamo
Derem se, ne okreći glavu
Vičem, ne gledaj ovamo

Ne gubiš ritam i baš si kul
Činiš se velik... sebe si ful
Ipak ne osjećaš varljivi pul

Tonem u paperjaste snove
Neke još gluplje nove
Plutam u njima kao crvene bove

Pišem za rep bezveznu stvar
Pitam se ima li kakva šarena tvar
Možda na putu za Daruvar

Da me lansira bliže tebi
Da sve skupa oprostimo sebi
I napravimo za dvoje utvrdu u Tebi

Igra riječi podsmijehe izaziva
Nešto slatko krivim imenom zaziva
Za nas samo želim nešto bez naziva.

Nije u pitanju poanta
Nisam intelektualna santa
Tu i tamo svakom se od ljubavi zamanta

Okus usana, slatka i sjajna
Vijugava i idilična kao Gajna
Nek ostane naša tajna

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv