Nera Pavičić: Moja iluzija

utorak, 08.01.2013.

E-priča... Igra II

Sjedim na stolici, naravno bez gaćica, kako je gospodin naredio. To gospodin je sarkastično. Ne znam odakle mu je pala baš sada na pamet ta igra ako već idemo nekud, to u većini slučajeva znači da je dogovorio da se nađemo s nekim. Sad sjedim, vlažna od igre, moji sokovi i njegovi polako se slijevaju, nije pomoglo niti što sam išla u WC nabrzaka. Na suknji će sigurno ostati flek. Prekida moje razmišljanje.
- Skini majicu - gleda me naoko ozbiljno, ali prepoznajem znak, ono trzanje ruba usne. Tako specifično za njega kad uživa. Mislim - A dobro, nek uživa.
Skidam majicu, ispod majice imam topić na bretele.
- Polaži mi cice - sad se i ja smijem - Šta ako se zalijem sa juhom?
- Nema veze - odgovara - polizat ću te.
Počinjem stvarno uživati u igri. Skupljam grudi u dekolte, diram si bradavice, kao slučajno. To ga ljuti.
- Mala, danas se samo ja igram. Budi dobra.
- Ali ja sam uvijek dobra - odgovaram mazno
- Kud idemo - naivno još uvijek mislim da idemo van
- Ako budeš dobra i fino budeš pušila pimpeka vodim te u kino.
Sad su me već počeli prolaziti trnci. Iako je bio nasuprot stola, osjetila sam dah na svome vratu, prste na svojim bradavicama, a među nogama živa vatra, jezero koje je čekalo njegovu muškost.
- Bit ću dobra - potenciram namjerno
- A koji ćemo film gledati? Može neku ljubavnu komediju? - sad već provociram svjesna da danas neće biti ničega od čitavog izlaska, ali se bar mogu zabaviti u natezanju s njim. Pomišljam zlobno, sad ću ga natjerati da se živcira oko filma, osveta je slatka.
- Mala ne zajebavaj i dođi sim - pruža mi ruku
Prilazim mu, zadiže mi suknju tako da gola sjedam na njegovo krilo, rukom pretražuje moje butine, primiče se sve bliže mojoj ženskosti i polako napipava čvorić. Moje uzbuđenje je očito, obzirom da je igra trajala kratko i nisam dostigla vrhunac.
- Paše ti? - prstom dirka klitoris a usne su našle moje grudi, usisava bradavicu, snažno, osjećam kako se moja vagina steže.
- Daj mi pimpeka - molim ga
- A kako da ti ga dam? - odgovara umilno i nastavlja svoju igru
- Bilo kako
- Uzmi si ga
Silazim s njegovog krila, trčim do kauča, uzimam jastuk, nije baš erotično ali je praktično. Stavljam jastuk na pod i spuštam se na koljena pred njega.
- Malo se ustani - ustaje, skidam mu bokserice, uzimam njegov ud u ruku, još je prilično mekan, ali polako raste u mojoj ruci.
- Mali pimpek - govorim dok ga primam u usta
- Narast će - miluje me po kosi jednom i po vratu i ramenima drugom rukom, dok nogu gura među moje noge, tako da ga zajašim i trljam se o njega.
- Hmmmm - rukom je našao moju bradavicu
- Kako imaš lijepe cice.
Tonem sve dublje u more strasti, više ne razmišljam o ničemu, osjetim njegovu nogu među mojim nogama, njegove prste na grudima i njegov ud na jeziku. Trenje, trenje, trenje. Čvrsto, mekano i vlažno. Samo znam da ništa još nije na pravom mjestu.
- Hoćeš mi ga staviti? - molim ga
- Hoću. - podiže me i povlači na sebe.
Zajašila sam ga na stolici, spuštam se na njegov ud.
- Ah, to volim - govorim nestrpljivo.

08.01.2013. u 22:39 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< siječanj, 2013 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Ožujak 2024 (2)
Ožujak 2023 (2)
Ožujak 2020 (3)
Veljača 2019 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (3)
Travanj 2018 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (15)
Studeni 2014 (20)
Ožujak 2014 (7)
Studeni 2013 (6)
Kolovoz 2013 (7)
Lipanj 2013 (12)
Svibanj 2013 (15)
Travanj 2013 (19)
Ožujak 2013 (18)
Veljača 2013 (31)
Siječanj 2013 (178)
Prosinac 2012 (71)
Rujan 2012 (6)
Kolovoz 2012 (6)
Srpanj 2012 (22)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Iluzija

Moja iluzija je zbirka kojekavih zapisa sa salvete.


Originalni blog kreiran je 2005. godine: http://istina-ili-ne.bloger.hr/. Obzirom na stagnaciju korištenog blogerskog alata odlučila sam se na promjenu. Vrijeme će pokazati da li sam dobro odlučila. 

U početku je blog bio ispušni ventil, a s vremenom je prerastao u oblik literalnog izražaja. Nespretno rečeno ali eto ukratko o mojoj motivaciji. Inspiraciju crpim iz ljudi, događaja, mjesta i stvari iz moje prošlosti, budućnosti i sadašnjosti. Ideje crpim iz klišeja, podnevnih kava, a na stil su utjecali blogeri koje čitam već izvjesno vrijeme.  

Obzirom da je prilično iritantno prenositi cijeli blog (been there, did that), odlučila sam prenijeti samo poeziju, za početak samo dio, a ostalo tko zna.

Linkovi

Iluzija

Brojač posjeta