Nera Pavičić: Moja iluzija

petak, 07.12.2012.

Pismo ... tanka nit slova

Pukla nit? Pitam te, a ne znam ni sama želim li odgovor.
Želim ti objasniti da ne mogu dijeliti svoje večeri na dva. Iako sve one stvari nisu izgovorene razdiru me. Nisam navikla živjeti na pola i odbijam to. Zato mi treba prostora. Znam sve su to gluposti i ne izviru iz mozga. Hoću sama sebe uvjeriti da si dio mašte ali ne mogu. Evo pišem duga pisma koja neću poslati osjećam nešto bezimeno, a toliko više od apstrakcije. Osjećam da si produkt moje mašte. Nešto što sam čekala, osoba rođena u snovima. Moj život je savršen, moja ljubav je čvrsta, topla, draga, sigurna, uzbudljiva i nježna. Imam li prava tražiti još, trgati vlastito meso radi riječi iz mašte?
Trebam vrijeme da zacijeli rane riječi i snova nesigurnih. Vrijeme da se vratim u svoje sada. Svaka labava riječ, kao da iz tvojih usta dopire. Trebam vremena da ih zaboravim da se moje misli vrate i budu samo moje. Ti si hipnotizer, osvajač, manipulator riječima, snovima, slikama. Znaš sve fine note vokalnog i misaonog zavođenja kao da si godinama ugađao žice svoje violine. Počašćena sam. U tuzi razmišljam dali razbijam jedan san radi straha od lijepe iluzije. Možda je to moja violina samo, po kojoj tako lijepo sviraš, možda samo s njom si virtuoz. Oh, kad bi stvari bile jednostavne da um prati tijelo i da odbaci sve nedoumice mašte. Pišem ti pismo. Neću ga poslati. Možda ćeš ga pročitati. Nek pisane riječi ostanu samo dio tihe neizrečene iluzije.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv