Kako se Delfina odlučila ispraviti i druge priče

Vihor

Kako si lijep kad kao stablo
nagnut si nada mnom

iz ramena rastu gipke grane hrasta
u krošnji me zibaš u širini vjetra

diže se oluja bilo gromom bubnja
utihle su ptice u oku vihora

evo te privija zapuha žestina
k meni zemlji - ćutiš li

kako prska nebo?
Sljubit će nas kiša








Primalni krik i tako to.