Kako se Delfina odlučila ispraviti i druge priče

petak, 30.11.2007.

Zdvojno Koliko još Dragi moj dokad još Ti koji me vidiš predobro i onda kad bih da ne gledaš koliko ćeš me puta još baciti u nebo pa pustiti iz ruke kao kamen? Dokad ćeš me učiti bolu Ljubavi koja me ne ostavljaš ni kad zaželim od slabosti da Te nema? I kad li ćeš mi hoćeš li dati ikad da bez poreza bola uz nekog bez ikog zemljom hodam lagana? Obzirom da je ionako na tag-a-feedu... za Onog koji divani dok skiće

Prolog Zazvonit će u nepriličan čas: dok skidam šminku, podižem zdravicu depiliram noge. Oni kojima nešto bitno treba objasniti uvijek zvone u nevrijeme Oni s kojima bi trebalo sjesti pa sve polako i ispočetka reći na koje se treba trošiti bez mjere da bi se ljubavi produžio rok trajanja, umjetno, u hipu shvaćam masa je mjera tromosti moje se ljubavi kilave i tako i zato govorim u ine ponore u razmicanju dok se ne rastegnu do ruba pucanja dok me ne raskrvare krhotinama Uvijek zvone u nepriličan čas Onda kad je već odavno uzalud

srijeda, 28.11.2007.

Otvoreno Volim ne zatvarati vrata za sobom vrata u duši vrata od kuće ni prozore Volim nebo otvoreno za ptice i ljude s krilima Nazdravljam za dan kada će letjeti stolovi slonovi i gospođa Tkalčec iz prizemlja

ponedjeljak, 26.11.2007.

Susret Moje ime iznenada u tramvaju punom travnja i igla leda pri kraju okreta jer slijećem usred tvoga pogleda Dobra večer i kako je, bez zanimanja, riječ po riječ, slučajna, obična - tvoja me ravnodušnost načinje Još su ti usne okretne ribe i misli skladne, šarene još svijetom hodaš, jedeš, smiješ se a taman sam zaboravila Doviđenja, izlaziš, ja nastavljam odjednom bolna, samotna odjednom svjesna: dugo već praznina je negativ tvoga profila

nedjelja, 25.11.2007.

Nakon sna koji me prepao U snu pod kišom moj prijatelj hoda metar iznad zemlje i razgovara s ljudima - pomalo je bog Kosa mu je duga i brada i misli su mu preduge i žute ruke mu plešu od njega odvojene a on govori: ne gledaj ih one nemaju izbora U snu moj prijatelj ludi i ja ga grlim očajna još uvijek s ove strane ali on se u pijesak pretvara u sitnu sol među prstima i nestaje s vriskom

petak, 23.11.2007.

Stolisnik U svili dojke razjapljena rana oblika tvog osmijeha što mučno zaboravljan igličasto zaboli na prepad i opet me prorastaš opet te čeznem a više te ne znam više te nema odjednom ima te Milostan budi u snu me pohodi otkrij gdje klija trava po kojoj zacjeljuješ Ova je iz devedesetih, ali nekako pristaje...

četvrtak, 22.11.2007.

Iz Vodiča po galaksiji za plačipizde Srce u grlu Ime na ekranu Otvaram Taman zaboravih Taman se izvježbah Što ti bi Sunce ti jebem kako ću sada zaspati?

srijeda, 21.11.2007.

Pogled preko svijeće Slutim po obliku tvojih usana po tom kako im migolji putanja da ima meda ognja da ima u tvojim poljupcima A sad hajde iznenadi me i reci riječ dostojnu te vatre Starim Krijesove ištem Ne dostaju više Iskre

ponedjeljak, 19.11.2007.

Moja prijateljica Moja prijateljica nosi u sebi mnoge svjetove: kao izletnička je posuda na katove u kojoj je uvijek slatko otkrivati što je mati spravila djeci na veselje Moja prijateljica ima oči od akvamarina u njima se svjetlo lomi ljubavlju ona ima uho za glase šišmiša i delfina ona čuje i ono što je drugima tišina Uči me u oku za svijet nastaniti ljubav i svemiru u porodu umilno pomoći osmijehom i zato hvalim Onom koji jest što postojim dok ona postoji

nedjelja, 18.11.2007.

Casablanca '94 O Budapest, Budapest! Za stolom: Srbin iz Hrvatske Mađar iz Srbije iz Bosne Hrvat jedina ja znam kud pripadam na zboru zagubljenih koji su ničiji otkad su barjaci sebični Južno od nas svijet crn i bijel nepravedno razmješteni krugovi pakla usta puna Boga i nož iza pasa a ovdje nulta točka kaplja šarena svemira kao da nije svatko od nas planet s kojeg je nevinost izgnana a ovaj grad kraljevna Dunava kao da nije prsten Limba gdje oni što su ni krivi ni pravi lutaju bez cilja Bogu hvala U prolazu sam tek kroz Budapest

subota, 17.11.2007.

Morning after Sa Armaggedona u gužvu tramvaja hodamo šutke Naglo nas kočenje u zagrljaj baca Nosnice spržene mirisom tvog vrata Aj! Čvrsto tijelo ispod kaputa! Daj prestani zviždati Znaš da mrzim koračnice --------------------

petak, 16.11.2007.

Prvom u bojnom redu Tvoj miris skutren u postelji i usne mi bride modre: hrabro smo se borili vojniče Svu noć usnama bedrima Poljupcima ti kovah štit Na stubama odjek čizama U koji te krug pakla ispratih? Da mi je oko tebe se oviti da ti ne može ništa metak ni nož ni krik Domoljublje imade, hm, mnoga lica...

četvrtak, 15.11.2007.

Zagonetka za Vladimira Od koje od čije milosti bi ona kneževina sunca i mjeseca smijeha i poljupca? Tko nas obdari istinom svekružjem od kojeg bjesmo jedno drugom svoji? I tko je onda od nas pogled odvratio tko nam je milost uskratio te se mimohodimo tuđi od šutnje griješni sivi od ravnodušja? Devedesete...sve ću ih tu nakeljit, pjesmuljke moje, sve! Stradali ste, štilci mili...

Za milost vida Pretprošlog tjedna Ogluših Oslijepih Netko je spustio zasune Netko je tišinu pustio u kuću Onda je tmina premrežila sobu O pipke se ne-vida saplićem Prstima usnama trsim se prepoznati Sve što volim Sve što se sakrilo Moj lijepi svijete ne idi od mene Oprosti što mi treba voljeti te očima Još iz Skica

utorak, 13.11.2007.

Strah Od crne je sjene Ali nju se ne može Nožem Zato ga oblačim u svoje meso I oštrim

Spoznaja Meni bje dano spoznati lako pa cvjetah nebno jasnogledno i rastoh svakodnevno i pričini mi se razdraganoj da bez truda Cilju sam nadomak A zaista dat mi bi vid za ne-vid putokaz k jutru za tren kad me obzida teška moja ljudska koža Još iz devedesetih, a sad je priprlo...

petak, 09.11.2007.

O jednim vratima u zidu Crtam vrata (kao u kinu crveno trepti IZLAZ) Crtam vrata izmišljam vrata za nevidljiv zid od tvoje šutnje ravnodušja od žive rane gdje su mi iščupali grlo od krvi satkali teške zastore svečane za predstavu što se već zbila utiho gdje glavni su junaci pod kišom (klasično) svaki pošli svome kraju ulice i uopće u tom sam zidu zazidana i nijema u tom zidu žudim kriknula bih vrata kad se ona ne bi otpirala prekasno tek onda kad umukne žudnja Svašta ja napisah devedesetih...>

srijeda, 07.11.2007.

Protupjesma Sa stihom se ne susrećem Nijema otkad te nema

utorak, 06.11.2007.

Skidanje lica Počelo je bezazleno, s mlijekom. Magarice, Kleopatra, kič. Crno se razlijeva. Umivam lice, brišem žustro (ručnik je topao). Dobra večer, Pierrot. Vrijeme je.

ponedjeljak, 05.11.2007.

Životinjsko carstvo Zanimljivo: muškarci se ponašaju kao ljudska bića tek kad se s njima ophodi kao sa - Bože oprosti - stokom

četvrtak, 01.11.2007.

Lipanj u zrcalu Pod tuđom rukom toplo U srcu studeno Otkad sam te srela Mrazna osmijeha Studeni Samhain, studeni, sredinom devedesetih

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv