pokušao sam nalijepit jednu vlastitu kratku pričicu uspomenu na te dane budimpeštanske Casablence.ako ti se bude dalo, pogledaj je na ovom linku: http://wall.blog.hr/2005/11/1620384315/as-time-goes-by-balkanway.htm l obradovala me i rastužila ta skoro zaboravljena epizoda.
18.11.2007. (19:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga, stihovi pjesme "Prvom u bojnom redu" toliko su me okupirali, postali opcesija, da sam poželio saznati nešto više. Ništa zločesto. Jednostavno, tako su mi dobri, vratili su me u neka gadna vremena koja su uspjevati odagnati upravo ovakvi trenuci o kojima pišeš. Još jednom, tako su mi dobri da sam još uvijek u njima. Oprosti, što ne komentiram susrete koji su bili mogući samo u trećoj zemlji (ako dobro kužim). A, poznato mi je to jer sam i sam pokušavao tako povezati neke raskidane niti. Mogao bih o tome dugo, nadugačko. Do romana. Pozdravljam te, i vraćaj me u ta vremena koja smo, imam dojam, zajedno živjeli jedno uz drugo.
19.11.2007. (00:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
o, o tome bih mogla dosta. po opisu nacionalne određenosti i porijekla, nedostajala sam za tim stolom. onda. '94.-te. sad sam sigurna da me to više ne dotiče. napokon slobodna, ma koliko se drugi zgražali zbog toga ;)
19.11.2007. (00:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lalo Dakinijeva, lako dok je samo o gledanju riječ. :/ Wall, pročitala. To je baš to. Koji divani dok skita, eto, sad znaš. Čudno mi je da su ti se tako uselili u glavu, ti stihovi. Što ima više veze s mojom glavom nego s tvojom. Ali, hvala, milo mi je. Carice, moraš me uputiti prije slijedećeg posjeta. Zona Z dobrodošla. Dobro je da se promijenilo vrijeme. Donekle bar. Mene je bilo malo sram onda što mi je laknulo što sam Hrvatica iz Hrvatske i što mogu kući i uteći iz tog limba. Neprilična mi je bila moja mogućnost bijega kao i moje olakšanje što nisam jedna od njih.
19.11.2007. (01:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
osjećam se nedolično ovo komentirati. zagrebačko dijete koje se triputa spustilo u vlastiti vrlo ugodan podrum u kojem je za vrijeme "uzbuna" kopalo po kutijama s igračkama iz djetinjstva, u ratu izgubilo nikog svoga i ništa svoje, koje ga je doživjelo mahom na televiziji, istina često plačući gorko, ali koje se ipak sa svojim dragima moglo naći nakon tih nekoliko uzbuna pod otvorenim nebom bilo gdje u vlastitom gradu...na mene bi se dalo aplicirati "ne znaš ti što je rat!" i ne znam. no tvoja mi pjesma pomogne shvatiti jednu njegovu dimenziju. hvala ti na njoj.
19.11.2007. (06:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
znam. razumijem. i meni je laknulo kad sam '91. iz Srbije doša u Hrvatsku. bilo je lakše i sigurnije pripadati "plemenu", šćućuriti se tamo gdje te ne smatraju neprijateljem. htjela sam ti još sinoć reći da sam čula za neki natječaj - poeziju koja govori o ratu i mislim da bi trebala posalti svoju pjesmu na poezija@casopis-re.net (nadam se da nije prošao rok). pozdrav :)
19.11.2007. (08:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dakini
Uf, bas Casablanca. Etnicke pripadnosti su mi super dok ne pocnu komplicirati zivot do te mjere da se vise ne vidi nista osim njih...
18.11.2007. (13:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Wall
pokušao sam nalijepit jednu vlastitu kratku pričicu uspomenu na te dane budimpeštanske Casablence.ako ti se bude dalo, pogledaj je na ovom linku:
http://wall.blog.hr/2005/11/1620384315/as-time-goes-by-balkanway.htm l
obradovala me i rastužila ta skoro zaboravljena epizoda.
18.11.2007. (19:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Divan -skitnje
Još uvijek, ponovo, ponovo i jopš jednom čitam "U prvom bojnom redu"
18.11.2007. (20:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
caricavrta
budimpešta ima neka mjesta gdje se sluša doobar jazz.
18.11.2007. (22:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Divan -skitnje
Draga moja, baš ti hvala na pojašnjenju. A da bih isprovocirao ovo morah prvo ostrugati na tvom pergamentu, te napisat ono.
18.11.2007. (23:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Divan -skitnje
Draga, stihovi pjesme "Prvom u bojnom redu" toliko su me okupirali, postali opcesija, da sam poželio saznati nešto više. Ništa zločesto. Jednostavno, tako su mi dobri, vratili su me u neka gadna vremena koja su uspjevati odagnati upravo ovakvi trenuci o kojima pišeš. Još jednom, tako su mi dobri da sam još uvijek u njima. Oprosti, što ne komentiram susrete koji su bili mogući samo u trećoj zemlji (ako dobro kužim). A, poznato mi je to jer sam i sam pokušavao tako povezati neke raskidane niti. Mogao bih o tome dugo, nadugačko. Do romana. Pozdravljam te, i vraćaj me u ta vremena koja smo, imam dojam, zajedno živjeli jedno uz drugo.
19.11.2007. (00:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tri Pojma
o, o tome bih mogla dosta. po opisu nacionalne određenosti i porijekla, nedostajala sam za tim stolom. onda. '94.-te.
sad sam sigurna da me to više ne dotiče. napokon slobodna, ma koliko se drugi zgražali zbog toga ;)
19.11.2007. (00:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
delfina
Lalo Dakinijeva, lako dok je samo o gledanju riječ. :/
Wall, pročitala. To je baš to.
Koji divani dok skita, eto, sad znaš. Čudno mi je da su ti se tako uselili u glavu, ti stihovi. Što ima više veze s mojom glavom nego s tvojom. Ali, hvala, milo mi je.
Carice, moraš me uputiti prije slijedećeg posjeta.
Zona Z dobrodošla. Dobro je da se promijenilo vrijeme. Donekle bar. Mene je bilo malo sram onda što mi je laknulo što sam Hrvatica iz Hrvatske i što mogu kući i uteći iz tog limba. Neprilična mi je bila moja mogućnost bijega kao i moje olakšanje što nisam jedna od njih.
19.11.2007. (01:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tessa k jutarnja
osjećam se nedolično ovo komentirati. zagrebačko dijete koje se triputa spustilo u vlastiti vrlo ugodan podrum u kojem je za vrijeme "uzbuna" kopalo po kutijama s igračkama iz djetinjstva, u ratu izgubilo nikog svoga i ništa svoje, koje ga je doživjelo mahom na televiziji, istina često plačući gorko, ali koje se ipak sa svojim dragima moglo naći nakon tih nekoliko uzbuna pod otvorenim nebom bilo gdje u vlastitom gradu...na mene bi se dalo aplicirati "ne znaš ti što je rat!" i ne znam. no tvoja mi pjesma pomogne shvatiti jednu njegovu dimenziju. hvala ti na njoj.
19.11.2007. (06:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tessa k jutarnja
p.s.
i ako mene pitaš....ovo je početak jednog dugog prijateljstva....humphrey.
19.11.2007. (06:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tri Pojma
znam. razumijem. i meni je laknulo kad sam '91. iz Srbije doša u Hrvatsku. bilo je lakše i sigurnije pripadati "plemenu", šćućuriti se tamo gdje te ne smatraju neprijateljem.
htjela sam ti još sinoć reći da sam čula za neki natječaj - poeziju koja govori o ratu i mislim da bi trebala posalti svoju pjesmu na poezija@casopis-re.net (nadam se da nije prošao rok).
pozdrav :)
19.11.2007. (08:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fru fru
Play it, Sam.
19.11.2007. (12:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hopey
Milestojićevska je, predivno. To je taj njegov blues, samo što bi on ostao za stolom. Bravo, draga!
19.11.2007. (12:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
xiola bleu
to su te zone sumraka.
19.11.2007. (18:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Virtuela
uf!
20.11.2007. (10:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...