Stolisnik
U svili dojke
razjapljena
rana oblika tvog osmijeha
što mučno zaboravljan
igličasto zaboli
na prepad
i opet me prorastaš
opet te čeznem
a više te ne znam
više te nema
odjednom
ima te
Milostan budi
u snu me pohodi
otkrij gdje klija
trava po kojoj zacjeljuješ
Ova je iz devedesetih, ali nekako pristaje...
|