Živim po svome...
:)
Biti sam...
Moj život, ja kao osoba i moj način života su prepuni raznih kontradiktornosti i nelogičnosti. Znam da na svijetu postoji većih tragednija od moje i da ima mnogo mnogo nesretnijih ljudi od mene, ali ovo je moj dnevnik gdje se bavim sobom i ljudima koji utječu na mene i koji me okružuju. Kažem dnevnik jer ovaj blog za mene ima tu funkciju. Ovo je moj javni dnevnik gdje pišem svoju dušu u dobru i u zlu.
Ne volim plakati, a plačem češće nego bi htjela. Zašto? Ne znam jednostavno mi se sve skupi i onda u tu potoci suza i dani i dani tuge. Sjetim se sveg što me žalosti inače i svega što me prije žalostilo. Sjetim se tad svih svojih najtužnijih događaja u životu. Sjetim se svojih doma i kako mi nekad nedostaju, sjetim se bake koju sam neizmjerno volila i bez koje mi je život bio dugo nezamisliv, sjetim se i djeda kojeg nikad nisam imala prilike upoznati kako treba jer sam još premala bila kad je umro, a htjela bih jer imam osjećaj da me volio najviše na svijetu. Sjetim se i dogovora kojeg sam imala s njom. Dogovora da ćemo nas dvije moju diplomu bogovski proslaviti, ali ništa od toga svega... Sjetim se i svih nesreća koje su mi se dogodile u životu i onda pomislim koliko moraš nesretan biti da ti se sve to dogodi u prvoj četvrtini tvog života. Sjetim se i svoje obitelji, svojih ukućana koji mi brige zadaju, ne smo meni već i drugima. Sjetim se kako neke od njih neizmjerno volim i poštujem, dok druge samo poštujem, ali isto toliko koliko ove druge volim te ne volim, naprotiv. Sjetim se i svih obećanja koja sam dobila od dotičnih i koja se nikad nisu i nikad neće ispunila. Sjetim se i truda koji ulažu u mene i nada koje polažu i onda mi padne na um što ako to ne opravdam i razočaram ne samo sebe, nego i njih koji toliko očekuju od mene. Sjetim se još i svega šta sam napravila drugima...onima koji su to najmanje zaslužili...onima koji me jedni od rijetkih vole i onima koji zaslužuju puno puno više nego što im ja nudim, al jednostavno ne mogu više...
Bojim se mraka, a najradije volim biti u sobi u mraku i tišini. Ne volim biti sama, a uživam u samoći. Volim biti sama pogotova kad sam u ovakvim trenutcima jer onda ne moram nikome ništa objašnjavati zašto sam takva i zašto opet plačem. Nije da mi smeta nečije društvo, ne nego jednostavno mi je lakše zatvoriti se u vjastitu čahuru i preći preko toga sama. Drago mi je kad me netko tješi u tim trenutcima jer shvaćam da je nekom stalo do mene, a opet to ne želim jer mi onda sam gore bude. Jer znam da je nekom stalo i znam da netko to primjećuje i kom to smeta, jer me inače nebi pokušavao utješiti i ukloniti moju tugu i suze. Volim biti sama i iz razloga što onda mogu sama sebe natjerati da napravim nešto za što bih inače trebala tuđu pomoć , onda rezultat tog više cijenim jer sam ga sama postigla. Volim biti sama i zato jer onda ne moram paziti što ću reći a da ne naljutim nekog ili da ga uvrijednim, jer ne volim kad se na mene ljute i kad moj odnos s nekim zahladi zbog nečeg što sam rekla ili je netko drugi rekao. Tuđa ljutnja ili razočaranje djeluje na mene na način da se još više izoliram i stvorim zid za protunabad istim oružjem.
Znam da se katkad za mene ne bi reklo da se to sve krije u meni i netko mi je jednom rekao da čak djelujem i hladano, al istina je zapravo u tom da moja čahura je hladna i distancirana od drugih i štiti druge ljude oko mene da ih ne povrijedim i da im ne smetam svojim pravim ja i da oni zapravo ne vide moje prave slabosti, jer djelujem da većina stvari nema utjecaja na mene, dok je istina sasvim drugačija. Jedna kriva riječ upućena meni ili nekom od mojih najmilijih, jedno ponašanje nekoga koje nije nimalo u skladu s prijateljskim ponašanjem...djeluje na mene kao talog pepela i zemlje koji se taloži na vulkan i polako ga izgriza dok on ne eksplodira...
Jesam li pogriješila što sam ovo pisala? Možda jesam možda nisam, ali mi je pomoglo na neki način da shvatim gdje sam i što sam i da shvatim samu sebe. Da shvatim način na koji funkcioniram, jer puno je lakše to sve gledati na ekranu ili papiru, nego kopati i tražiti to sve u sebi...
Neke lijepe pjesmice
Usne na usne
Nije nam bilo suđeno,
Nije vec od prvog poljupca,
Isti ne, ne idu zajedno
Vatra vatru ne izgara...
Usne na usne prije nego ćes poć
Nesto lijepo mi slaži bar da preživim noć
Pusti suzu od leda, makar odglumi to
Za kraj barem slaži da je vrijedilo
Nisu nam zvijezde pisale
Sretniju neku sudbinu
Al nikada nisu izbrisale
Onaj sjaj iz tvojih očiju...
Gdje je srce tu je dom
Ne trebam ja četri strane svijeta
sve su tu
čuvam ih majko moja u srcu
Gdje je srce majko tu je dom
sa tobom
Lijevo je srce, moja ljubav, moja bol
desno je stijena, čvrsta ruka, život moj
Ovo je moja zemlja, moji sni
ali u srcu majko on je jedini
ali u srcu majko on je jedini
Ne trebam ja četiri strane svijeta
sve su tu
čuvam ih majko moja u srcu
Gdje je srce majko tu je dom
sa tobom
Lijevo je srce, moja ljubav, moja bol
desno je stijena, čvrsta ruka, život moj
Ovo je moja zemlja, moji sni
ali u srcu majko on je jedini
ali u srcu majko on je jedini
Lijevo u srcu su moji najdraži
desno su prijatelji moji najbolji
Ovo je moja zemlja, moji sni
ali u srcu majko on je jedini
ali u srcu majko on je jedini
Začaran
Zavjese sad u ponoć dižu se
Predstava prvi puta počinje
Uloge već su nam izmijenjene
Preko njenog imena moje je
Uzet ću ti sve i ostavit te
Ukrasti te vruće poljupce
Odnijet će me noć a kad svane dan
Ti ćeš biti kao začaran
Hrabro je što si prvi nazvao
Slatko je što si ružu donio
Ti bi se sa mnom malo igrao
Nakon toga bi se njoj vratio
Ja bi mogla nekog voljeti
Al' znam to nisi ti
Tebe treba malo ljubiti
A onda nestati
Kakvi ljudi postoje...
Jedno što mi nikak nejde u glavu je to kak neki ljudi nemaju srama...odnosno kak ih neke stvari ne diraju...
Kako možeš stalno nekoga nešto tražiti i biti naporan drugima a da ti njima ne daš ništa za uzvrat i da ih poslje rijetko kad i pozdravljaš na ulici a kamoli da se družiš s njima??? Kako neki ljudi imaju hrabrosti i obraza to činiti, kakvi su to ljudi?? Kako možeš nekoga tražiti stalno da ti pomaže oko nečega, a da ti njemu apsolutno nikad nisi ponudio pomoć??? Možda se ovo čini ko da sam koristoljubiva kuja...al neznam po meni to nije tak. Ja ne funkcioniram na taj način. Kad mi neko pomaže u bilo čem (a šaljem svim ljudima koji mi pomažu jednu veeeliku pusuu) ja tražim način i prvu priliku da mu se odužim. Jednostavno ne volim biti dužna... Al postoje ljudi u mojoj okolici koji će iskoristiti svaku priliku da me traže nešto ili da im pomognem oko nečeg, a da će se od tih milon puta zahvaliti samo MOŽDA deset puta, a nedaj bože ponuditi meni pomoć ili me možda pozdraviti na ulici. Nije da ne mogu, niti da ne znaju, nego jednostavno me tad ne trebaju pa ne žele.
Ma ne znam možda je ovo i glupi post, al jednostavno se ponovo i ponovo razočaram i ponovo i ponovo ne mogu vjerovat da je to tak...s nekim ljudima koje sam smatrala prijateljima...al očito sam se prevarila u pomisli da sam i ja njima prijateljica...očito jesam, al samo onda kad me trebaju. Al dobro jedna od mojih novogodišnjih odluka glasi: učvrstiti prijateljstva s postojećim prijateljima i ne osvrtati se za izgubljnim ili propalim i ne osjećati više razočaranje i tugu zbog njih. No kad smo već kod tog...evo i njih (budemo vidli kolko će se ispuniti, dao bog sve, onda feštamooooo):
1. Pronaci konacno decka. :D
2. Dati si više truda kod izvršavanja tocke 1.
3. Izbaciti povremene kvartalne depresije.
4. Ucvrstiti prijateljstva s postojecim prijateljima i ne osvtati se više na bivše prijatelje, ne osjecati tugu zbog njih.
5. Steci više samopouzdanja kad su u pitanju decki.
6. Nauciti tješiti ljude.
7. Nauciti se ne bojati i izbjegavati fizicki kontakt s drugim ljudima.
8. Nastojati zavoljeti neke ljude, ne sad neznam kolko, al dovoljno da me ne živcira njihovo prisustvo.
9. Manje trošiti i više štedjeti.
10. Nadograditi laptop i kupit prijenosni hard.
11. Nauciti PISATI programe samostalno.
12. Savjesnije uciti.
13. Boriti se za vecu ocjenu.
14. Pomagati više svojim PRIJATELJIMA (pravim).
15. Smršavjeti.
16. Poboljšati kondiciju.
17. Vježbati bar svaki drugi dan.
18. Jesti što manje slatkiša.
19. Nauciti vjerovati ljudima.
20. Ne precjenjivati ljude.
21. Nauciti reci ljudima što mi smeta, a ne to "gutati" i šutjeti i onda nakon nekog vremena "eksplodirati".
22. Biti strpljivija!!!
23. Nauciti da me ne pogadaju pojedinosti.
24. Prestati se bojati mraka i samoce i buba.
25. Pridavati više pažnje svom izgledu i ne hodati ko drljo (premda je to super)!
Dakle fige moliću!!! 
Pozdrav svim mojim ljudima! Pusaaam
