Živim po svome...
Nezahvalni gadovi
Ak se itko ikad razočaro u dečke nek digne ruku?!
Mislim kak oni znaju biti nezahvalni i ne shvaćaju neke stvari. Mislim halooo, zar vam treba sve nacrtat???!!
Bar je kod mene takav slučaj! Svim ljudima pomažem jer mi je stalo i volim kad mogu biti od pomoći ljudima koje volim. A nekim pomažem jer mi je posebno stalo do njih, ali oni to ne cijene. Mislim ne želim ja sad neku medalju za dobro srce il nekog takvog vraga, ne samo da i njima bude stalo do mene kao i meni do njih.
Totalno sam razočarana u sve, a posebno u neke dublje osjećaje ili ljubav. Uopće više ne vjerujem u to! Jer nisam imala do sad nekog da me uvjeri u postojanje takvog nečeg! Ne znam šta meni fali, po čemu su mnoge cure koje imaju dečke od svoje 15 ili 16 godine bolje od mene???!!!
Nedavno mi je frendica poslala jedan prekrasan mail, tj. pjesmu ili priču kak si ko uzme. Govori o savršenim djevojkama, zato cure koje ste u sličnoj situaciji kao i ja svakako pročitajte, podići će vam samopouzdanje ili će vas malo oraspoložiti. Premda meni je već prestala pomagati, jer sam ja toliko zbedirana da mi više ništ ne pomaže. Al u svakom slučaju pjesma (priča) je prekrasna. Dakle:
PREKRASNA
Djevojke su poput jabuka na stablima.
Najbolje se nalaze na vrhu stabla.
Ljudi ne zele doci do najboljih, jer
se boje da ce pasti i ozlijediti se.
Umjesto toga, uzimaju trule jabuke koje su pale
na zemlju, i koje, iako nisu tako dobre,
do njih lakse dodu.
Zato jabuke koje se nalaze na vrhu stabla, misle
da s njima nesto nije u redu, dok su zapravo one
velicanstvene. Jednostavno moraju biti
strpljive i cekati da pravi covjek dode, onaj koji je tako
hrabar da se popne do vrha stabla
zbog njih.
Ne smijemo pasti da nas dohvate, tko nas
treba i voli napravit ce
SVE da dode do nas.
Zena je izasla iz rebra muskarca, a ne iz nogu da bude
gazena, niti iz glave da bude nadmocna.
Nego sa boka da bude jednaka, ispod ruke da bude
zasticena, i blizu srca da bude voljena.
Šta nije krasna?!
Jedna mala reklama
Ovdje vam je linkić za jednu odličnu stranicu moje frendice tu s faksa na kojoj ona objavljuje svoje nevjerojatne fotke koje sama snimi i malo doradi ako je potrebno. Pri tom dodaje sjenu, boje... i sl. Ma uostalom sami pogledajte.
Fotke su jednostavno fantastične. Prepune nevjerojatnih motiva i specijalnih efekata () što ih čini jako neobičnim i posebnim, a što je najvažnije unikatnim.
Nemam šta reć nego svaka čast Maja!
Evo neke meni osobno najdraže (da vas zainteresiram):
Još jednom svaka čast Maja!!
Nema više dobre Ivane
Odlučila sam da biti dobar prema drugima se baš i ne isplati, zato to više neću ni biti. Ne mislim sad da sam neka babaroga i da mrzi sve oko sebe, ne! Nego samo neću više dopustiti da me ljudi iskorištavaju i da ubiru zasluge na mom radu. Neću više dopustiti da mi drugi govore što moram radit, ne mislim pri tom da ću bit neposlušna roditeljima ili profesorima, njih cijenim i ne bi si to dopustila. Nego mislim na ljude koji me okružuju koji su moji vršnjaci ili malo stariji od mene. Neću više dopustiti da me prisiljavaju na nešto što neželim i na nešto što mi se ne sviđa. Neću više "dobronamjerne" savjete uglavnom loših i nepoštenih ljudi koji iskorištavaju sve oko sebe. Odlučila sam da mi je najvažnija moja obitelj, pa tek onda moji prijatelji doma i prijatelji ovdje. Obitelj mi je na prvom mjestu jer sam shvatila da ću njih jedine uvjek imat i koji će mi uvjek bezuvjetno bit podrška i koji će me uvjek voljet i nikad me neće namjerno povrijedit, niti će me iskorištavat i potcjenjivat. Što se kod prijatelja može dogodit, osim kod najboljih (bokić Brankica i Indira!)! Odlučila sam da neću nikoga osim njih (obitelj i najbolji prijateli) previše voljet i vezat se uz njih, jer svaki prijatelj te katkad naljuti, iznevjeri i povrijedi. Neki svojim nebuloznim idejama, neki svojim iskorišavanjem, neki ignoriranjem... Tako da nema više one stare Ivane koja je to sve prihvaćala i prešućivala. Pa skoro mi je 20 godina, ak se neću sad izborit za sebe, svoja prava, želje i za svoje mjesto u društvu, kad ću?! NItko to neće učiniti umjesto mene.
Znam da će ljudima biti možda malo čudna nova ja, jer nisu navikli da se ja borim za sebe, nego da šutim kad mi nešto ne odgovara, ali šta im ja mogu! Snađi se druže!
I tak.... Pozdrav iz Varaždina! (još malo pa gotov 1.semestar; jupiii. Al još nemam pojma šta ću upisat idući!)
Joj nisam dugo pisala!
Evo počela je i nova nam 2008! Neću vam ništ sad više čestitat jer je već sve prošlo!
Uglavnom novu godinu sam provela radno al zabavno! Kak nam je bilo možete vidjet ovdje!
Eto prošli su praznici, i počinjemo opet samo sad s finalnom rundom kolokvija, najvjerojatnije najtežom.
I tak idem sad... Nemam baš inspiracije!
Evo ovak otprilike izgleda moj mačić