Živim po svome...
Nema više dobre Ivane
Odlučila sam da biti dobar prema drugima se baš i ne isplati, zato to više neću ni biti. Ne mislim sad da sam neka babaroga i da mrzi sve oko sebe, ne! Nego samo neću više dopustiti da me ljudi iskorištavaju i da ubiru zasluge na mom radu. Neću više dopustiti da mi drugi govore što moram radit, ne mislim pri tom da ću bit neposlušna roditeljima ili profesorima, njih cijenim i ne bi si to dopustila. Nego mislim na ljude koji me okružuju koji su moji vršnjaci ili malo stariji od mene. Neću više dopustiti da me prisiljavaju na nešto što neželim i na nešto što mi se ne sviđa. Neću više "dobronamjerne" savjete uglavnom loših i nepoštenih ljudi koji iskorištavaju sve oko sebe. Odlučila sam da mi je najvažnija moja obitelj, pa tek onda moji prijatelji doma i prijatelji ovdje. Obitelj mi je na prvom mjestu jer sam shvatila da ću njih jedine uvjek imat i koji će mi uvjek bezuvjetno bit podrška i koji će me uvjek voljet i nikad me neće namjerno povrijedit, niti će me iskorištavat i potcjenjivat. Što se kod prijatelja može dogodit, osim kod najboljih (bokić Brankica i Indira!
)! Odlučila sam da neću nikoga osim njih (obitelj i najbolji prijateli) previše voljet i vezat se uz njih, jer svaki prijatelj te katkad naljuti, iznevjeri i povrijedi. Neki svojim nebuloznim idejama, neki svojim iskorišavanjem, neki ignoriranjem... Tako da nema više one stare Ivane koja je to sve prihvaćala i prešućivala. 
Pa skoro mi je 20 godina, ak se neću sad izborit za sebe, svoja prava, želje i za svoje mjesto u društvu, kad ću?! NItko to neće učiniti umjesto mene.
Znam da će ljudima biti možda malo čudna nova ja, jer nisu navikli da se ja borim za sebe, nego da šutim kad mi nešto ne odgovara, ali šta im ja mogu! Snađi se druže! 
I tak.... Pozdrav iz Varaždina! (još malo pa gotov 1.semestar; jupiii. Al još nemam pojma šta ću upisat idući!
)
