7 dana https://blog.dnevnik.hr/islak

srijeda, 20.01.2010.

maksi

ok
knjigu nisam pročitala već jako dugo. nešto samnom nije u redu, konstantno sam u nekom stanju idimidođimi ili šta ja znam kako bi to artikulirala....ne mogu se sastat s mozgom? ili...previše odjednom mozgam pa mi je u glavi urnebes? NE ZNAM! ljuti me to i žalosti i ...bogme me i straši!
ok, skrenula sam. hehe s teme, mislim!
htjela sam se izjasnit kako ne čitam a nekad sam gutala knjige. istina, nisu to bile visoko dubokoumne tvorevine svjetske književnosti. više ono....krimići, sf i takve stvari. poneka lijepa priča i to...ali sad - niti to!
e, kvragu, hoću reć - zato ja buljim u komp, čitam blogove (malo manje) i svašta nešto (eh, da, zaboravila sam da čitam ipak nešto! pronašla sam online knjige i to mi super. ponestalo mi novih knjiga na engleskom i njemačkom pa čitam online. volim čitat u oriđiđi izdanjima, svaka čast prevoditeljima - a i otok faktor je tu...nema niti jedne trgovine knjiga niti jedne jedine!)
o čovječe! HOĆU REĆ DA GLEDAM TEVE. FILMOVE. SERIJE... pa ga kompliciram u pm!
i hoću reć da imamo jedan teve. tri programa. i nas dva ljudova ne moremo se nikad dogovorit koji od ta tri programa bi zajednički (šta se mene tiče i ne mora baš zajednički ali, ono...) - od-gle-da-li!
tri programa. svađa. padre voli dnevnik. politiku. sport. globalno sijelo. KVIZOVE!
ja - ne!!!
i tako...tri, dva, faking matematika, ne valja.
a sad! iz, ja ne znam kojeg razloga viču mi: silazite s krovova! ja nisam nikad na krovu bila, pogotovo ne od kad sam razvila strah od visina pa ne smijem ni kroz prozor pogledat da mi se cijela nutrina ne počne grčit. ok, silazite dakle, s krovova.
kupite risiver, kupite hadeteve, kupite jer mi vam ukidamo analognu teve i od sad ćete gledat visokokvalitetnu sliku u visikokvalitetnoj teve kutiji. JER MI SMO TAKVA ZEMLJA, NEĆEMO VIŠE MAJMUNE NA KROVOVIMA - OD SAD SVI MAJMUNI MORAJU SE NEGDJE DRUGDJE SMJESTIT, ALI S KROVOVA NAM VIŠE NEĆETE VISIT! sramota je za jedenu zemlju da su joj majmuni na krovovima. divljaci! ljepo, ko poštena živad, kupit moramo ...kupit nešto.
ja taj risiver nisam i baš nisam htjela. čujem gadni problemi a mi u prastaroj zgradi i sve to...pa mi naručili maksija. a maksi mi bar neće zamazat oči. znam da šteka i sve to ja znam. no si mislim, ako moram kupovat, onda ajde da imam 100 programa a ne tri. i moja odluka da umjesto risivera tog i tog plaćamo maksicu - nema, ponavljam! NEMA! nikakve veze šta s maksijem dobijam kameru/fotoaparat (moja jadna olymppussy je već dugo slijepa i gluha, pa obavi šta može)
I došla maksica. i spojili mi to bez po frke. a onda je počelo sranje. naravno.
a kamera/fotoaparat...čini mi se da i nije baš ono...ni do koljena ....ma ni do nožnih prstića mojoj staroj glugoslijepoj OLYMPPUSSY godblesshersoftvare. joj joj
evo, toliko.
e, da. već dvadeset dana kasnim s početkom držanja dijete! UF! ufufufufufuuuuuufffffffffffffffffffff
moja susjeda kaže maksi teve. moj djed je govorio naviork (new york) moja baba je govorila kisko (kiosk)
a ja kažem - BULL SHIT! sve samo sranje!
ali sunce sije ko ludo, moglo bi bit i gore i sve to....fak!
ela, da ju ne bi zaboravila, je potpuno popizdila. i ja ne znam kako da ju ukrotim a da ne poludim. ja krivim levanticu! ona mi utuvila u glavu da pas ide bez lajne baš ono, superiška! i onda smo mi išle po svijetu bez lajne. a sad je pas počel dobivat svakakve ideje i odšeta samo tako. a šta sve ne pojede s poda! maramice, kosti, a danas je izvukla džek pot! neko je bacio cijeli sendvić od pol metra! aaahhhh, pokušala sam ja ...ono...PUSTI! FUUUJ! a-ha! pazi da ne bi! smazala ga je na sigurnoj udaljenosti.
ja krivim levanticu. jer sad je meni grozna tlaka vodat pasa na lajni. sad ju na lajnio vodam za kaznu samo. a onda je to i meni tlaka i kazna i muka,,,,MRZIM LAJNU! a nekad sam mislila - najnormalnija stvar vodat pasa na lajni.
kako sam luda bila! poima nisam imala. tctctctc
a ipak, uspila sam razmazit najslađu dlakavicu na svijetu i sad ne sluša i ne sluša i ne sluša....jojojojoooj
molim, rastopiti se slobodno na slikicu
ELA END DA BRADARZZZZZZ

petak, 08.01.2010.

hey mickey you're so fine, you're so fine you blow my mind, HEY MICKEY!

Pada li ga, svi ćemo istrunut ako ne posustane!
Ova rečenica ponavlja se poput molitve ovih dana. Mene ne bi ta kiša toliko smetala...Ne moram ić na posao, dakle, ne brine me da ću na poslu bit mokrih nogu i slične stvari. Moju ankcioznost hrani činjenica da neka mjesta u našem stanu (starom stanu, oronulom stanu, prekrasnom, najljepšem stanu!) dakle, neka mjesta nisu waterproof ilitiga nepropusna. Balkonska vrata. Kuhinjski prozor. Južni zid u jednoj od soba. Sve to vlaži li ga, vlaži! Donedavno je bome i točilo, u malim, vrijednim potočićima je teklo. To je padrenostrum popravio i od tog troška još se nismo oporavili. A nije bilo ni ono....zapravo popravljanje. Više onako, pljuni pa zalipi popravak. E, to nije cool, da vlaži i da ne moreš uživat u kiši kako ljepo rominja...
Druga stvarčica koja i nije baš najsretnija je mokar pas. Mokar, BLATAN pas. Vječito mokar. Jeste kad čuli onu "Smrdiš ko mokar pas!"? Ne? Blago vama.
Južina me uopće ne smeta. Toplo je. Spava mi se, puno mi se spava ovih dana. No to nema veze s vremenskim uvjetima. Meni se uvijek spava.
Nisam kockar, ali kladila bih se da ja nisam ovako slatka dok spavam. Iako sam sigurna da vrlo dražesno izgledam i da ne slinim. A da ne hrčem, to dokazano mogu tvrdit. Kako ovako, slatko?
Pa...ovako!

...i ovako!

...ovaaakoooo....





Pseto ima milijun poza, sve jedna bolja od druge. Šta se nje tiče, kiša može padat svaki mili dan! Savršenstvo joj narušava samo jedna, jedina stvar.

E, DA...boji se kišobrana strašno! Više čak, i od usisavača! Mislim da ću morat nabavit jednu ljepu kabanicu.
Uvijek sam htjela jednu ovakvu:

Sve si nešto mislim, vlaga i prokišnjavanja na stranu, kiša može bit ludo zabavna stvar! Ovo su ilustracije jednog od načina kako si možemo uveselit sive kišne dane! Pod uvjetom da toga nečega takvoga IMA u trgovini blizu vas! Blizu mene - nix. No, ako imaš love, tu su razni katalozi, online trgovine (makar skuplje i stranjske) itd.

A ovo je jednostavno pre! da ne bi polijepila kad već lijepim, jelte



Ja nemam kabanicu (onu bapsku švapsku ne računam, radije idem van u kupaćem kostimu (šta bi ja i napravila da se usudim! ali... - ali zato van ja, ujutro kad vodim pasa da obavi biznis, nabacim kroksice na gole noge i pičim po kiši. Ponekad me ne vidi niko a ponekad me neko vidi. Al to me briga! )
Već dugo imam i problem s lijevom nogom koja je dupla od desne i ne da mi da nosim čizme. A ja bi čizme. Al ih nemam i neću ih niti imat dok ne ozdravi noga. Lijeva!
Tako da se uveseljavam šetajuć između lokvi i nosajuć ogromni kišobran, uveseljavam se dakle sanjareći o tome kako ću se uvalit na kauč i pokrit dekicom i nestat na par sati.
No, budimo fer. Nije meni loše, ne stvarno! Nisam jedina koja šeta. Pse. Pa se sretnemo. Pa blebećemo. Muški blebeću više nego mi ženske. ozbiljno! Kad to počne mlit, ne moreš ih zaustavit. Nikako.
I sad, nešto šta san otkrila na nekom blogu i poludila. Sad sam ovisna!
THE BIG BANG THEORY

ponedjeljak, 04.01.2010.

“You may fool all the people some of the time, you can even fool some of the people all of the time, but you cannot fool all of the people all the time.”

Eto ti ga na! Ko da nemam pametnija posla nego pisat o nečem o čemu nemam poima! O fuj politici! Ja!!!
Pa, nemam. Posla, ni pameti. pa evo, kako ja vidim ove naše stvari...
Iz naslova bi se reklo da sam optimistična. Po pitanju opamećivanja nas, hrvata po pitanju izbora, biranja i tako tih stvari. A ne bi se kladila da jesam optimistična. Više ono...rezignirana...ili tako nešto.
Mislim, optimistično bi bilo nadat se boljitku na bilo kojem planu. Činjenica da si još nisam zavrnula vratom valjda znači da imam i nade pa onda i optimizma nešto malo. Valjda. (je li valjda srbizam? ako i je, a šta ću mu ja! kad sam ja učila hrvatski još se to zvalo srpsko hrvatski ili hrvatskosrpski i ostalo mi valjda )
Kako bilo...Ne znam je li razlog mog, blago rečeno nerazumijevanja koji vrag se ovo događa u domovini mi u kojoj živim skoro cijeli svoj život - to šta sam odvojena od svijeta. Skoro doslovno i u svim ostalim značenjima - odvojena. Priznajem, već jako dugo nemam veze s onim šta se događa izvan moja četiri zida ili preko vode, na kopnu i preko granica ljepe naše. Sudbina je htjela da godine prođu u nekom limbu, gluhom i slijepom postojanju. Neću vam lagat, navikla sam na to i nije mi tako loše kako zvuči. Ili, je, ali ja to više ne osjećam. Vjerovatno mi zato i je ovako jebeno teško bilo šta poduzet, kad sam bila statična godinama.
Ne znam je li mi teško razumit od kud toliko sranja zato jer sam naivna. Ili ne želim uvidjet ili priznat ...
Ne znam je tako ljepa skuža. Neko te dosadan pita "Koliko je sati?" a ti onako, otkantaš ga jednim svemirskim "Ne znam." i mir. U te dvije riječi stane toliko milosti (ako bi odgovor mogao povrijediti), toliko zloće (ako se koristi kao repelent), toliko tuge (ako se koristi kao bijeg od bilo kakve interakcije)...itd.
Ja sam, komforta svojega poradi, jedna kompletno apolitična ženska. Dok me nešto ne raspizdi. Onda se malo derem, vrištim i beštimam. No brzo se umirim opet i pobjegnem nazad u svoj mir i svoju odvojenost od svega luila osim svojega.
No ovi izbori su danas bili tema i moje konverzacije. Naravno, šetala sam svoga pasa (koji mi je danas ljepo zapaprio, ali to je druga štorija). I sasvim neočekivano, jedan koji je isto šetao pasa, baš je bio od volje o politici. A di me nađe. No, dok ja 100% jesam apolitična, ko šta rekoh, dogodi mi da se raspizdim i zaboravim na to. I tako krene on o predsjedničkim izborima. Ali neću vas zamarat njegovim razmišljanjima. Zamarat ću svojima! Dakle, upleh se ja malo u tu polemiku, ali sasvim malčice. Moja strelica apolitičnosti pokazivala je vrlo sigurnu razinu. No me zdrmalo. Pa sam se smirivala. Ono, još sam jako ufurana u Novu Godinu i sve ono sranje o novim početcima, friškim odlukama da ću ove godine bit ljepša, pametnija i zdravija i uspješnija i smirenija i ...jednom riječju - da ću poradit na svom savršenstvu. Dok sam se ja tako, smirivala od razmišljanja o kandidatima, NETKO je pobrkao lončiće. Jebeni kreten Dickinsona je valjda čitao samo korice i kratki sadržaj ...ne znam! Tom nekom trebalo bi reć da se Duh Božića Prošlog javlja na BADNJAK!!! a ne prije Tri Kralja. U pm! Ja mislim da se ni Babaroga ne bi više prestrašila svog duha prošlosti ko šta sam se ja usrala od ovoga nenačitanoga čudovišta večeras! O MOJ GADE! I ode ti moja apolitičnost na nulu ko .... I tako...
Šta me dovodi do onog mog šokiranog "Ne znam?" s upitnikom, da...Ja jesam izolirana, ja živim tako kako živim, odvojena od stvarnosti nekom svojim čudnim svakodnevnicom u kojoj usavršavam umjetnost udisaja i izdisaja...Na to se koncentrira,. Na disanje. Da ne zaboravim udahnut. Pa izdahnut. To je istina. No ja se onda malo zaboravim pa počnem pizdit! I sad ...
Pitam se. Kakvim je to ljudima napućena Hrvatska? OK, jasno mi je da ima gamadi, ima je u svakom kutku ove planete. Ali zar nema svjetla? Zar nema mudrih i dobrih i poštenih ljudi? Zar je sjena nad ovom zemljom toliko čvrsto slijepila naše duše, oči, našu volju i nadu...Zar nema snage koja bi pomogla...Oprostite, ponavljala sam svoje znanje Gospodara prstena nedavno, pa mi sad samo Sauron na pameti. Gamadi kao - nevrijednih ljudi. I kako je moguće da toliko nevrijedni mogu uspjet nagovorit većinu, dakle, to bi reklo da ja vjerujem da ima i vrijednih ljudi, - kako nas onda nevrijedni stalno vodaju. Zašto? Kako? Kako?! Zanima me ima li neka snažna sila dobra da prekine sve to i pokaže nam tračak nade, postoji li netko kome bi se moglo vjerovat da ne laže, ne krade i ne pobjeđuje stalno na nekim izborima!? Ako meni ovako povučenoj i izvučenoj dođe da skačem po govnima dok ih ne nestane, kako to da se nije našla jedna poštena osoba dovoljno jaka da se nametne preko svih smrdljivih prdeža koji nas dave. A mi, narod, kao da ...
Ne znam.
Bojim se da moram sebi priznat da nam državu vode bullies, ilitiga sileđije, teroristi! A mi smo geeks, ilitiga ovce i bezveznjaci, slabići. Pognutih glava njurgamo između sebe ali se ne bavimo ničim što bi otjeralo te napasnike koji nam upropaštavaju život, nama i našim nasljednicima.

E, da...nisam vam čestitala dolazak Nove 2010. Taman sam krenula kad mi NETKO čije ime izaziva toliki užas da se ne smije glasno izreć i toliko šporko da ga ne želim zapisat, - taj sombadi mi izbi zrak iz pluća. I svojom "čestitkom" uzdrmao me da nabubam svašta na ovaj moj jadni blogić.
Dakle,


Ne, ozbiljno! Svima želim udobne, stabilne, anatomske, lijepe stolice, samcima klupice za zaljubljene, a onima koji .... znate već...jednu sasvim posebnu sjedalicu želim.


I Ela vam želi sve najljepše!

Ko šta vidite, naša stolica je trošna i klimava. Čisto zato jer ja volim živit u duhu vremena.

<	siječanj, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (4)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (5)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (10)
Veljača 2009 (10)
Siječanj 2009 (11)
Prosinac 2008 (16)
Studeni 2008 (9)
Listopad 2008 (13)
Rujan 2008 (8)
Kolovoz 2008 (11)
Srpanj 2008 (11)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (20)
Travanj 2008 (18)
Ožujak 2008 (22)
Veljača 2008 (22)
Siječanj 2008 (20)
Prosinac 2007 (9)
Studeni 2007 (27)
Listopad 2007 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

helou

tiredincro@gmail.com

hit counter

"...više nego celi svit i okolicu!"

sewen mi je poklonio pjesmu koja mi puno znači



NEZABORAVAK
FORGETMENOT
FERGIßMEINNICHT

Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest

aj lajk

Grazy Heart
brodjanka
Vukovarski Som
RADOZNALI
lomic
premijer dični ;)
Aribica
Joso49
Advent
nima
Boljun


klarica
samo zore ;)
čiovka
filipinka
maslačkica
umorno oko
gustirna
skaska
fata ;)
kore
slatkogrko i obratno :)
kate misterija
kikica!
forza fiume
levantica

pushmepullme
fulvusica
malena zvijezdica

PUTUJMO

Naslonimo ljestve

Na oblak

Sačekajmo vlak

Pa krenimo dugom

Tom uskotračnom prugom

I putujmo…putujmo…



Između dva oblaka

Kao od stanice do stanice

Dok kraj prozora promiču

Nebeske plave oranice

Lijepo je brojati ciruse

Male bijele ovčice

Što u stado zbiru se

I putovati…putovati



Od kada te nema

Ne putujem često

Ali samo poželi

Jer još ti čuvam mjesto

I možemo zauvijek ovako

Putovati….putovati

BY Boljun