7 dana https://blog.dnevnik.hr/islak

petak, 14.03.2008.

bez cilja

Sve što mi se u životu događalo, loše i dobro, obilježilo me je. Faktor karaktera nastavio je oblikovati me u ono što sam danas.
Mogla bih se usporediti s pješčanom plažom. Plaža je savršena u svojim manama. Pored zrnaca finoga pijeska, što prelako, neizbježno sipe kroz prste, nađe se i neki kamenčić. Taj se lakše zadrži u ruci. Čvrsto ga stišćem u šaci. Jer pijesak simbolizira sve ono što bih htjela, a ne mogu. Kamenčići su moj smisao za humor, snaga koju imam, ne znajući od kuda dolazi. Kamenčići su tu, moje prirodno usađene crte. Oko njih se ne moram truditi. Jednostavno su tu, u meni. Sve ostalo je pijesak koji treba pomiješati s drugim sastojcima da bi se od njega moglo graditi. To iziskuje nešto čega nemam. Poruke napisane u pijesku, stope utisnute u njega ... ispire prvi val. Cijela sam - tišina. Tek poneki kamenčić napravi zvuk.
Odluke mi padaju teško. Čini se uzaludno planirati, kada sve sipi iz ruku poput tog finog pijeska. Prošlost me prati u korak. Sadašnjost me gleda kako čvrsto zatvaram oči u panici. Budućnost nije ni san. Postoji samo unutarnji svijet, tako nestvaran i bestjelesan. Istovremeno toliko čelično čvrst! Koliko god puta se probala probiti iz tog svijeta, svjesna koliko je nezdrav i tijesan, stvarni svijet me uvijek uplaši. Povrijedi. Vratim se u čelične oblake gdje je sve mirno i sigurno. Dok god su oči čvrsto zatvorene.
Samu sebe volim najviše i najmanje. Ne želim se mijenjati a tako bih voljela biti drugačija. Teško mi je i iznositi misli, a kako bih uspjela provesti ih u djela. Riječ mi vrijedi najmanje. Misao zaštitnički prigrlim u duši. A djela...Djela su ono što vrijedi najviše. Ono što mi najteže pada. Potrebno je osloboditi misao, riječ. Tek onda mogu učiniti prvi korak. I drugi. A meni se šuti. Postojim, tu sam. Ali stojim na mjestu. Bojim se pokrenuti. Kako prevladati strah? Pobijediti ga? Kako kad me prošlost podsjeća samo na neuspjehe. Kratke, male pobjede i neminovni neuspjesi koji su slijedili. Nakon toliko prevare, kako vjerovati? Nakon toliko boli, kako očekivati mir? Vrištala sam do promuklosti. Vratila se jeka. Nikakav drugi glas. Molila sam i bivala neuslišana, odbijena.
Poput pijeska, prosipam se slaba, bez cilja. Obeshrabrena. Vjetri me viju, more me nanosi, valja. Prepuštam se. Htjela sam biti cvijet. Jak, otporan, ukorijenjen na plodnom tlu. No sjeme je odnio vjetar s kamena na koje je palo. A ja sam ostala, mnoštvo lelujavih kristala pijeska.

<	ožujak, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (4)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (5)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (10)
Veljača 2009 (10)
Siječanj 2009 (11)
Prosinac 2008 (16)
Studeni 2008 (9)
Listopad 2008 (13)
Rujan 2008 (8)
Kolovoz 2008 (11)
Srpanj 2008 (11)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (20)
Travanj 2008 (18)
Ožujak 2008 (22)
Veljača 2008 (22)
Siječanj 2008 (20)
Prosinac 2007 (9)
Studeni 2007 (27)
Listopad 2007 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

helou

tiredincro@gmail.com

hit counter

"...više nego celi svit i okolicu!"

sewen mi je poklonio pjesmu koja mi puno znači



NEZABORAVAK
FORGETMENOT
FERGIßMEINNICHT

Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest

aj lajk

Grazy Heart
brodjanka
Vukovarski Som
RADOZNALI
lomic
premijer dični ;)
Aribica
Joso49
Advent
nima
Boljun


klarica
samo zore ;)
čiovka
filipinka
maslačkica
umorno oko
gustirna
skaska
fata ;)
kore
slatkogrko i obratno :)
kate misterija
kikica!
forza fiume
levantica

pushmepullme
fulvusica
malena zvijezdica

PUTUJMO

Naslonimo ljestve

Na oblak

Sačekajmo vlak

Pa krenimo dugom

Tom uskotračnom prugom

I putujmo…putujmo…



Između dva oblaka

Kao od stanice do stanice

Dok kraj prozora promiču

Nebeske plave oranice

Lijepo je brojati ciruse

Male bijele ovčice

Što u stado zbiru se

I putovati…putovati



Od kada te nema

Ne putujem često

Ali samo poželi

Jer još ti čuvam mjesto

I možemo zauvijek ovako

Putovati….putovati

BY Boljun