Došlo je vrijeme da napišem novi post...

Dugo me nije bilo ovdje, predugo.

No, nisam htio ništa konkretno pisati tako dugo dok sam "sretno" zaposlen jer ne bi bilo korektno prema poslodavcu.
Sada je i ta priča završila i jednostavno moram podijeliti sa vama svoj jad i tugu.
Protekih 11 mjeseci bio sam zaposlen kod renomirane hrvatske firme koja je prepuna nagrada i priznanja za inovacije i kvalitetu.

Čovjek bi pomislio pun pogodak što se zaposlenja tiče.

No, stvarnost je puno tužnija...

Ukupno sam odradio 11 ugovora o radu, produživanih svaki mjesec.
Prije svakog produženja ugovora slane su mi poruke od strane "gazde" da moj posao ne vrijedi, da nikako ne radim, da treba to brže i bolje... Vjerojatno zato da ne pitam za veću plaću (koja je bila mizerna) ili plaćene prekovremene odrađene sate, ili ugovor na neodređeno, ili pravo na korištenje godišnjeg odmora...
U samoj firmi fluktuacija zaposlenika je vrlo velika, a znakovito je da vrlo često se mijenjaju zaposlenici više obrazovne strukture.
Opomene pred otkaz ugovora o radu dijele se šakom i kapom (moj kolega iz kancelarije dobio ih je 3 u 3 tjedna!) i služe kao dodatni pritisak.
Gazda potiče cinkanje i tužakanje, koristi se dvostrukim kriterijima prilikom određivanja nečije krivice i odgovornosti, vrijeđa i podcjenjuje... a ima samo osnovnu školu...
Radio sam svakakve poslove, sitne i ponižavajuće, daleko ispod mog obrazovanja i iskustva (npr, mjerenje utroška selotejpa po jedinici proizvoda), misleći, sve treba raditi, niti jedan posao nije uvredljiv i ponižavajući...
Od strane "gazde" krši se radno vrijeme, ne poštuju se radne stanke-pauze... uglavnom, horor... mobing kao takav... čak su nam i nametnute pauze za pušenje (a nepušači!) uzimali od godišnjeg odmora...
Ja, naivac, cijelo vrijeme mislio sam da će se nešto promijeniti na bolje, da će se osjetiti pozitivni pomak, da će se konačno početi cijeniti rad.... Yeah right.
Kap koja je prelila čašu mog strpljenja bila je kad su mi pola sata prije odlaska na godišnji odmor osporili isti bez ikakvog konkretnog argumenta...

Naravno, otišao sam.

Novoponuđeni ugovor (na mjesec dana, naravno, uz već standardne popratne uvrede) nisam pristao potpisati, i od sutra sam opet na Burzi rada.
Postoji onaj trenutak kad čovjek, i uz cijenu upitne egzistencije (a i ovako nisam imao sigurnu egzistenciju, jer to ugovor na mjesec dana nije) mora reći "E SAD JE BILO DOSTA!", prekinuti mučenje i pokušati zadržati barem trunku samopoštovanja.

Žalosno je da naša jadna država tolerira takvo ponašanje "poduzetnika", jer, da se razumijemo, oni se samo ponašaju onako kako im se dozvoljava...
Ni inspekcije ništa ne pomažu, jer je i tu općepoznata činjenica da ruka ruku mije...

Žao mi je samo dobrih prijatelja koje sam tamo stekao...

Ne znam što mi slijedi; borba za novi posao ili, eventualno, samozapošljavanje što mi je nova opcija. No, u svakom slučaju, laknulo mi je što sam se riješio takvog poslodavca. Konačno po noći spavam mirno.

Oznake: posao, ugovor, mobbing