Ponosan otac vol. II

25 travanj 2013

Roditelju je najveći uspjeh i ponos kad mu djeca postižu izvanredne rezultate u određenim područjima.
Nekome su to sportski uspjesi, nekome školski i obrazovni, nekome sposobnost vožnje traktora u dvanaestgodišnjaka...

Moja djeca obdarena su racionalnim umovima, sposobnošću primanja i obrade informacija i natjecateljskim duhom koji ih potiče da budu najbolji.

Posljednji (ali ne i zadnji) poduhvat moje Ive bio je državno natjecanje iz njemačkog, u Vinkovcima, održano 22. - 24. travnja.

S obzirom na skoru maturu i uže interese (ima namjeru studirati medicinsku biokemiju, a sklonost ka jezicima joj je usputna) nije očekivala posebne rezultate. Kvalificiravši se na državno, bila je svjesna da će biti u silnom naletu što se tiče učenja za maturu, pa nije ni pretjerano učila za natjecanje.

Natjecanje se je odvijalo kroz dva dana; prvi dan pismeni, gramatika i sastavak, a drugi dan usmeni.
Nakon prvog dana postigla je savršen rezultat, 65/65, i bila je uvjerljivo prva.
No, nakon žalbi, uzeli su joj dva boda, tako da je sa peteto drugih dijelila prvo mjesto.
Na kraju priče, završila je usmeni sa jednim kaznenim bodom, i sa ukupno osvojenih 97 od mogućih 100 bodova, zauzela 2. mjesto.

SVAKA ČAST I ČESTITKE!

Image and video hosting by TinyPic

PS: nadam se da će u slijedeći 5 godina, koliko će biti potrebno mojoj Ivi da magistrira, Hrvatska postati normalna država i da će mladi obrazovani ljudi imati normalan i adekvatan posao, a da neće robovati za 1600 kuna... :(

PPS: Drago moje dijete, sretnih ti 19...!

Oznake: Iva, državno iz njemačkog, uspjeh

364.995

08 travanj 2013

364.995

Redni broj koji sam zaslužio prijavom na HZZ-u.

I konačno, i definitivno, i za stvarno, od danas sam nezaposlen.

Prijavljen na brojnom stanju najveće firme u Rvata.

Kakva je tamo depresivna atmosfera.... Hodnici prepuni ljudi koji bauljaju unaokolo, pažljivo prepisuju oglase sa oglasne ploče, nigdje smješka na usnama i nikome nade u očima.

Kako se osjećam?

Čudno. jadno. Deprimirano. Ne znam, osjećam se kao da sam stao pred streljački stroj bez ikakve mogućnosrti za pomilovanje.

Nisam spavao cijele noći, sveudilj vrteći u glavi film podizanja dokumenata u Varteksu (znajući da to konačno i zauvijek zatvara vrata iza 25 godina života provedenih tamo), prijavljujući se na Burzi...

Iako sam se mjesecima pripremao za taj dan, nisam ga dočekao spreman.

Ne mogu se i dalje pomiriti sa trenutnom situacijom. Ne mogu.

Oznake: 364.995, Burza rada

Ptičice - part II

04 travanj 2013

Mali update situacije sa ptičicama:

Bio sam kod Sanitarne inspekcije - 0 bodova.
Nadležni su samo za buku koju stvara pravna osoba.

Bio sam kod Veterinarske inspekcije - 0 bodova.
Nadležni su samo u slučaju ako su ugrožena prava životinja. Ljudska prava - recimo, pravo a mir i nepovredivost doma - tko šljivi.

Konačno, bio kod komunalne inspekcije Grada.
Da, oni jesu nadležni, ali nemaju ovlasti (čemu onda sjedi tamo 6 balvana?).

Postupaju po prijavi, no, ne mora priznati da ima gamad koja se dere, ne mora ih pustiti da ih vidi, ne mogu ući.

Drugim riječima, ne mogu mu ništa.

Dakle, i oni 0 bodova.

Ne preostaje mi drugo nego da svaki puta ujutro zovem policiju; ako ja ne spavam zbog dernjave njegove ptičurine, neka ne spava ni on.

IMA LI ITKO IKAKAV SAVJET? MOLIO BIH...

Izgleda da mi ne preostaje ništa drugo osim selidbe...

Oznake: a ptičice i dalje pjevaju...

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

free counters brojac poseta

brojac poseta