< travanj, 2021  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Travanj 2021 (2)
Veljača 2021 (2)
Prosinac 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Lipanj 2020 (1)
Travanj 2020 (4)
Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (7)
Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Link knjige

Pišem jer je to jedina konstanta u mom životu.
Sve drugo me zanimalo kratko ili nikako.
Dobro došli na moj blog.
Irena Pušnik

Linkovi


You tube Kanal




Loading


Pisma iz razonode
07.04.2021., srijeda
Kulturološki jaz

Knjige

Link do priče



Nešto nije u redu, ali tek sam dva dana tu i još ne mogu sa sigurnošću reći koji k…. Mislim da ovi ljudi samo glume da su u braku. Sve rade odvojeno, a ja jako dobro znam iz osobnog iskustva kako to izgleda. Mađaricu mi se ne da ispitivat jer generalno nisam tip za tračeve. Uglavnom, mama je preopterećena ili možda nije toliko preopterećena koliko zabrinuta za raspored. Toliko je sve organizirala da ne daj Bože da koje dijete popije vodu iz čaše za mlijeko i obrnuto. Metode odgojne za moje pojmove okrutne.

Njen tata je napravio osamnaestero djece, a njegov desetero (dolje u Nigeriji). Mogu zamisliti u kakvim su uvjetima odrasli. Ovdje mi se jako sviđa zrak. Osjećam neprestano svježinu. Bogata je vegetacija. Došla sam u proljeće. Deset je sati navečer, a za pisanje još uvijek imam danje svjetlo. Škotska mi se sviđa. Mama Glasgow je šizila i danas. Tata Glasgow je Mađarici kupio Guessov sat u znak zahvale o kojemu ona nije imala pojma. Skužila sam da ta žena mora pošiziti na nešto svaki dan, a kad pošizi pretvara se u instant vraga. Djeci je danas nabila osjećaj krivnje što plaća njihov sat plesa utorkom. Ne znam što je točno malena skrivila, ali mater joj je pet minuta od polaska na ples rekla da ne ide i nek' se popne gore u sobu. Uslijedilo je bugarenje. Čulo se njeno održavanje lekcije i kad je skužila da je osjećaj krivnje dobro nabijen pustila ju je na ples. Tata Glasgow hrče. Mama Glasgow dosta pljuje. Bilo da smo u autu ili u dnevnom boravku. Ima tu potrebu. Prvi put je rekla Sorry, otvorila vrata i hraknula samo tako. Za kasnije pljuvanje se nije opravdavala.
Ne bih se trebala opterećivati njihovim tugama. Već mi je palo napamet da Mami Glasgow ukažem da olabavi i što pretjeruje s rasporedom i režimom prema djeci. Trebam naučiti iz snalaženja mađaričina, ali u meni se javlja bosanski glasić svaki put kad tiho opomene dijete za stolom da jede, pa to onako strpljivo ponovi stoti put i doda stoti please na kraju zamolbe. A moj bosanski glasić kaže: Jedi pič..ti materna neodgojena, šta mrviš tu po stolu i igraš se hranom, nemoj da ti sad opalim plesku. A i da naglas kažem vraga bi znali. Za moje kriterije curice su razmažene i obožavaju prkositi. Pravo im budi kad mogu uz tolike dadilje do sad. Moram staviti sa strane svoje stavove i pravit se Mađarica. Mislim da nije pametno petljat se u nigerijski odgoj, mogla bi me Mama Glasgow opizdit po nosu. Najbolje da nastavim po uputama i ne razmišljam puno. Teško se navikavam da dijete mora pitati za svaki zalogaj. Doslovno za svaki. Nedobog da pojede keks više. Nedobog da prdne izvan wc-a.
Žene u Škotskoj imaju dragu mimiku lica. Na roditeljskom su se pojavile samo žene. Vrlo malo sam razumjela buduću učiteljicu. Furala sam se na prijašnje roditeljske i brijem da je i ova govorila isto sat vremena što i svaki učitelj prvog razreda. Jedino što mi se nije svidjelo su uniforme. Dosadnjikave sive i čak plave jakne koje se moraju kupiti. Mama Glasgow šizi na svaki novi trošak. Kuće su slične jedna drugoj i dosadnjikave izvana s tim bijelo- ponegdje nježno žutim fasadama. Nikako da zaboravim da se ovdje ne radi o meni i da moram više prihvaćati nego mijenjati. Trebam biti tiha dadilja koja skakuće oko dvije male djevojčice, a dođe mi da im kažem materi: Što praviš budale od djece? Na engleskom to ne bi zvučalo najbolje i gubi se značenje. Ah, da, neće jesti koricu od tosta i to bacamo. Fakat šizim na hrskave gluposti. Znači, najprije im dopuštaju hrpu budalaština, onda se odjednom situacija uozbilji da mi je razina neugode mrvicu do povraćanja, a uključuje nabijanje krivnje u smislu: Ja radim za vas i komociju vam, a vi nezahvalno ovo ili ono…što jedno petogodišnje dijete ne može i ne mora shvatiti. Tu dosadnu roditeljsku žrtvu koja se barem jednom dnevno mora nabiti na nos. Ona to tako snažno čini da pomišljam kako djecu nije ni htjela. Uskoro uslijedi nekakav Thank you, a to bi bila zahvala poprilično uštogljena za kakvu manju uslugu. Teško mi ju je gledat u oči kad je muči sto vragova. Kao da je u neprestanom pogonu i misli li ga misli. Kontrol frik na entu. I sad sve to na stranu. Nisam došla ovdje ispravljat krive Drine. Moje je da poslužim i perem njenu djecu, a njeno da svaki dan na nekome iskali bijes. Munja bijesa ide iz nje. Za sad mi se čini da je muž izbjegava. Djeca mi ne smetaju, on mi ne smeta (možda i ja dobijem kakav satić kao kolegica Mađarka). U dućanu sam vidjela bademe za funtu. Moja škrta guzica će ih uskoro kupit. Neimanje novaca me odgojilo da razmislim prije nego potrošim i već mi je to dosadilo. Da se barem nekim čudom pročuje za moja izdanja na Amazonu i da mi počnu kapat novci. Teoretski sam postavila vrlo dobru platformu za to. Samo netko treba kliknuti na objavljeni naslov. Recimo, neka tisuću ljudi diljem svijeta svaki mjesec klikne za mene i mogu natrag za Hrvatsku. Zaradila bih tisuću i po eura i mirna Bosna.

- 06:49 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.