| < | prosinac, 2019 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Prosinac 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Listopad 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Travanj 2020 (2)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (2)
Prosinac 2019 (2)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Link knjige
Pišem jer je to jedina konstanta u mom životu.
Sve drugo me zanimalo kratko ili nikako.
Dobro došli na moj blog.
Irena Pušnik
Linkovi
You tube Kanal
Loading
Pisma iz razonode
Knjižnica
- 10:34 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
Link knjige Na moju radost knjižnica u Engleskoj nema članarine. Čekala sam da bude iduća plaća kako bih se uputila u tu divnu zgradu, ali kad sam otipkala u Googlu podatke fino je pisalo da je za sve stanovnike grada besplatno služiti se kompjuterima i svim sadržajima koje javna knjižnica nudi. Bila je nedjelja i mojoj sreći nije bilo kraja. Odmah rano u ponedjeljak sam se uputila tamo da bih tik pred vratima osjetila onu poznatu nelagodu od nepoznatih ljudi i prostora. Ohrabrila sam sama sebe: Idemo Ajrin, već si bila u knjižnici. Jednom kad je James nešto kopirao, a drugi put kad ti je nespretna knjižničarka odbila iskopirati obični papir, samo jedan jer nisi imala iskaznicu, a trebala ti je karta za avion. To je bilo tako gorko iskustvo. Držala se doslovno pravila da samo članovi mogu koristiti stroj za kopiranje kao da je neka ogromna navala baš na knjižnicu. U nevjerici sam izašla van i potražila kopiraonicu u centru gdje sam se teška srca odvojila od dvije funte za tu uslugu. Uglavnom, ja se ne držim slijepo pravila. U svakoj životnoj situaciji gledam kako je najbolje postupiti. Pogotovo kad se radi o nepresušnom izvoru nekog dobra. A knjižničarka je imala stotine listova u printeru i tinte za cijeli Kent okrug. No, taj dan ja još nisam imala člansku iskaznicu i tu je priči bio kraj. Iz Hrvatske sam donijela desetak knjiga koje sam uzela od sestre. Sad kad sam ih pročitala znala sam da je vrijeme za novu zalihu. Na mojoj iskaznici piše citat Alberta Einsteina: Jedina stvar koju apsolutno moraš znati je lokacija biblioteke. Uljudno sam pitala mladog čovjeka koji je preko ruku prebacivao knjige koliko mogu odjednom posuditi. Odgovorio je: Trideset! Razvukla sam lice u sretnu nevjericu: Navikla sam na tri. Cijelo vrijeme dok je on tipkao moje podatke s vozačke dozvole (Englezi nemaju osobnu), ja sam se osvrtala po kupovima knjiga posvuda oko mene do kud mi je pogled sezao. Nestrpljivo sam čekala da mi vrati dokument kako bih mogla odabrati nešto za sebe i svoja tri slobodna dana od posla. Za to vrijeme James će raditi, a ja, mislila sam, snimat ću za You tube i čitati. Željela sam jedan naslov kojeg nije bilo u evidenciji tog mladića za pultom kojemu nisam upamtila lice. Dan prije sam s Jamesom bila u kupovini i osigurala da imamo pun frižider kako bi on mogao večerati čim se vrati s posla. Tipkao mi je na pauzi da što kuham. Odgovorila sam: Večeras ništa, znaš da smo kupili pečenu piletinu i Fish pie. Bilo je tu i salate koju voli, čokoladica, svega što on obično jede. Ipak se uvrijedio kad je došao doma i našao me umotanu u dekicu s knjigom u ruci. Ima potrebu naglasiti kako je ipak došao s posla i bilo bi lijepo da sam nešto skuhala. Tako sam ga par puta iznenadila da sad uvijek očekuje tanjur već spreman u kuhinji. A sjetila sam se sebe i očekivanja koje imam. Očekujem da on za mene čini neke usluge. Pa kad mu misli ne budu usmjerene na to iako nisam ništa rekla o tome što čekam od njega, ja se znam rastužiti kako nije uradio to i to. Vidim da smo po tom pitanju isti. Otvorila sam frižider i pokazivala mu tanjur s piletinom, naribani sir, plastičnu posudicu s Fish pie koju sam treba staviti u mikrovalnu na šest minuta. Nije bio oduševljen mojom prezentacijom. Uzela sam svoj netom skuhani čaj od borovnice s komadićkom limuna i napustila kuhinju. Ništa nije moglo narušiti moj mir. Čak ni voljeni muškarac koji bi da ga pazim i mazim nakon što je odradio svoju smjenu. Sasvim zaboravlja da ima dana kad mi kaže: Ne kuhaj, sam ću, znaš da volim reš, a ti sve serviraš presno. Tako da je meni teško pogoditi to očekivanje. Ostavila sam ga da priredi svoj obrok, a ja sam se ponovo vratila ispod dekice svojim knjigama. Čim je pojeo bio je bolje volje, ali ostavila sam ga na miru da se odmara za novo radno jutro. Ubrzo je zaspao. I ja sam opet imala nesmetanu tišinu za čitanje. Spoznala sam da on kreira očekivanja za koja nisam znala. Da poput mene želi doček kad se vrati odnekud doma. |
