Irena: Essential

subota, 23.05.2009.

ŠTO JE SLAVA?

Što je slava? Kakve nam ona utjehe nudi? Ili se tek želi riješiti asocijacija što ih potiču riječi iz susjedstva opterećene slikom protjecanja, prolaženja i razlijevanja – slap i slast? Zapravo je neobično da dva tako frekventna suglasnika, kao s i l, i to još u kombinaciji koja vizualno dočarava suprotno stanje (zastoj, zatvorenost i nemogućnost kretanja u prostoru), izgrade pojam koji hlepi za neograničenim i vječnim. Objašnjenje vjerojatno treba tražiti u ikonici spomenutih slovnih znakova. Slovo s izvedeno je iz slike krivudave ceste, takozvanih serpentina, koje su nazvane po zmiji (serpens na latinskome znači zmija). Ili u jednostavnijoj varijanti iz srpa, koji je isto tako zakrivljen. Oko po spomenutim dvama objektima klizi lako i živo, s time da u potonjemu slučaju, kod srpa naime, motritelj treba paziti da ne skrene s linije, jer mu tada gledanje može biti pogibeljno (posebno ako pritom okrzne i čekić). L pak nosi ideju statičnosti, jer po svojoj konstrukciji podsjeća na labirint, dakle na nešto što nema izlaza. I kad se ovako shvaćeni s i l nađu zajedno, za očekivati je da im se pribavi odgovarajuće postolje, na kojemu bi se mogli razvući u formi spomenika.
Zapravo rodoslovlje riječi slava dolazi iz praslavenskoga pojma slava, s homonimima u litvanskome i latvijskome, a što znači “čast, hvala”. Slava, dakle, pretpostavlja poštovanje u očima drugih. I riječ slovo, kojim gradimo predodžbu o svijetu, prati i stvara slavu. Jer, kao što citira ruski klasik Ivan Bunjin smisao svojega posla, “Stvari i djela, ako nisu zabilježena, tamom se prekrivaju i u grob zaborava odlaze, dok zabilježena živa ostaju…”.
Svi sanjamo slavu. Jer smo Slaveni. Na engleskome bi se to pisalo Slaves, “robovi”. To jest, reko bi se da smo robovi ljepote i časti. Zato se valjda i ne ljutimo na znamenitoga francuskoga romanopisca Honoré de Balzaca, koji je u jednom svom rado čitanome djelu napisao: “Pokažite Slavenu ponor i on će skočit u njega”. A za skakanje u ponor mogu se, kao što je poznato, upotrijebiti sljedeći francuski izrazi: se précipiter, se jeter, sauter i bondir. Bondir je možda najprikladniji, jer podsjeća na slavnoga Jamesa Bonda. Na dijamante koji su vječni. Na nas.

23.05.2009. u 22:54 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 12.05.2009.

GDJE SU ČITATELJI?

Na djelu je nomadizam časopisne čitalačke publike: svi idu za blogovima! Jer blogovi su često daleko zanimljiviji, učeniji i brži od klasičnih periodika za kulturu. Dobre literarne blogove odlikuje nekoristoljubivost njihovih "gazda"...

12.05.2009. u 11:02 • 4 Komentara • Print • #

utorak, 05.05.2009.

BICIKL

Bicikl je - trivijalno rečeno – prijevozno sredstvo na dva kotača, s ljudskim pogonom, koje nije štetno za okoliš. Simbolički gledano bicikl je otjelovljenje vječnog čovjekovog sna o letu. Vozeći bicikl, regulirajući brzinu i njegujući kvalitetu kretanja u prostoru a da pritom tijelom ne dotiče tlo, čovjek zapravo leti. Vozačeve ruke simetrično su položene na metalni upravljač i samo aktualiziraju volju prenapregnute svijesti – brinu o ravnoteži, daju smjer gibanju i paze na estetski dojam cijele konstrukcije. Nogama pak čovjek na biciklu šalje snagu u pedale, i to prema načelu vodene turbine, koja kinetičku energiju strujanja tekućine pretvara u mehaničku energiju vrtnje vratila. Vjerojatno je slika lopatica s vodom i u vodi u davno doba postojala negdje u podsvijesti imenitelja stvari jer se prvotno značenje imenice «noga» vezivalo uz značenje «nokat, kandža». U grčkom jeziku «ónykos», «nokat» odnosno «kandža», korijen vuče iz indoeuropske glasovne skupine «engh», koja je značila grepsti, grabiti, kopati i veslati. U ruskom jeziku još i danas glagol «gresti» znači veslati, imenica «greblja» je veslanje, a «grebok» zamah veslom. U mehanizmu prijenosa energije na biciklu u igri je, zapravo, strujanje zraka, a element vode imamo na drugome mjestu – u vozačevu vidnome polju. Riječ je, naravno, o fatamorgani, što će reći o naročitome učinku tzv. totalne refleksije u različito zagrijanim slojevima atmosfere kojim se ljeti, na ravnoj asfaltnoj cesti u najboljoj maniri optičke varke stvaraju lokve vode pa i cijela jezera. Ponekad se, doduše, nebeskome letaču u kovitlanju zraka pričinjaju i suprotni elementi, vatreni krajolici, kao u čudesnoj pjesmi Slonovi Charlesa-Marie Leconte de Lislea:

Crveni je pijesak ko ocean: plamsa
Nijem u svom koritu. Obzor je daleko
- Gdje su pare od mjedi i stanovi ljudski -
Puni nepomično talasanje neko.

Provociran, u svakom slučaju, od ljepote kojom obiluje ljeto, tankoćutni biciklist lako se prebacuje u vertikalno gibanje i grabi u beskraj, kao što to opisuje Charles Baudelaire u pjesmi Uznesenost:

Iznad svih jezera i iznad dolina,
I iznad najvišeg planinskog vrhunca,
I dalje od zvijezda i dalje od sunca,
I iznad granica svemirskih dubina.

Jezdeći, čovjek neprimjetno prelazi iz materijalne u nematerijalnu dimenziju, otprilike onako kako to daje naslutiti Giacomo Leopardi u svojoj Beskonačnosti:

Al sjedeći i motreći, beskrajne
Prostore preko nje i nadzemaljske
Šutnje i mir najdublji zamišljam,
Da od tog srce gotovo se plaši.

Vozač bicikla nakon čudesne transformacije u ideju slobodnog letenja prestaje osjećati sjedalo. On se ćuti uzdignutim, moćnim i neuhvatljivim. Sjedalicu doživljuje kao tron na kojemu je postao božanstvo, nedodirljiva instanca. To prijestolje mu je potporanj ili držač slave. Dok juri cestom u toplo ljetno poslijepodne biciklist superiorno osvaja beskraj, gledajući svemirske atrakcije kao u Mihalićevoj pjesmi Ribe na Mjesecu:

Doleti bijeli
leptir i spusti se na rub.
Jezero je tako mirno da se u njemu vidi svaka
potankost neba.
Zelene ribe na blijedom Mjesecu.

Hvatajući čudesnu kozmičku tvar u varljivoj lokvi na ravnoj cesti – svaki ljetni biciklist istodobno otkriva najveću tajnu ovoga svijeta – činjenicu, naime, da je ljepota dvojnik te varljive vode. Odraz je, kao što znamo, osobina tekućine i dok misao lebdi iznad vode – voda, ona zračna ili prava, nije važno, mora odraziti ljepotu. Zato je voda, kao što kaže veliki poet Josif Brodski, glavni stilski sastojak svijeta kao žanra. Ona je putokaz zanesenom biciklistu.