AUTOMOBIL

nedjelja, 05.10.2008.

Kod riječi automobil svi će pomisliti da je dovoljno prevesti latinske sastavnice auto i mobilis pa da se zna o čemu se radi. Auto, kao, znači sam, samostalan, a mobilis je pomičan, pokretan, što se u kombinaciji svodi na prijevozno sredstvo koje se kreće s pomoću vlastitog motora te služi za prijevoz putnika i robe. Međutim, nije tako. Ili nije baš tako. Auto-prijevoznička funkcija automobila samo je usputni proizvod ovog čudesnog stroja, jer neposredna korist od iskorištavanje prirodne energije dolazi do izražaja na nekom drugom mjestu. A kojemu mjestu – lako je otkriti. Dovoljno je pogledati promidžbene poruke koje imaju za cilj pospješiti prodaju automobila: one, naime, ne vabe kupce stručnom terminologijom, ne spominju, recimo, da stroj ima 16 ventila, automatski mjenjač, obujam spremnika za gorivo 50 litara, najveću brzinu 180 kilometara na sat, da jamstvo na limene dijelove karoserije traje petnaest godina, da ulje treba mijenjati svakih 35.000 kilometara, da su brisači opremljeni senzorom za kišu i da je u serijskoj opremi i putno računalo. Proizvođači kupce nalaze magičnim formulama tipa «Vjerujte svojim očima», «Neka auto uvijek bude zadovoljstvo», «Za ljude za stilom», «Novi pojam za luksuz». Što to znači? To znači da se zaintrigiranom kupcu ne nudi brže i lakše svladavanje udaljenosti od točke A do točke B nego baš naprotiv. Za ljude postpovijesnog vremena neprestano se izmišljaju nova pomagala koja svladavanje prostornih udaljenosti maksimalno otežavaju i produljuju. Kao primjer možemo spomenuti pokretnu traku na kojoj ljudi trče a da se realno ne pomaknu ni centimetar naprijed. Jer kad bi se pomaknuli, naletjeli bi na prepreku – brzinomjer i plastičnu ogradu. A u trku ne mogu niti zastati jer ih u tom slučaju pokretna traka dovede do crte u kojoj naglo ponire u donji tok, pa pasivni stajač zbog neočekivanog doticaja sa statičnom podlogom nespretno pada. U autobusima pak na duge pruge monitrani su ekrani na kojima se neprestano vrte zabavni filmovi. Film u autobusu priča je u priči koja ima zadaću izvesti putnikovu svijest van, u prostor u kojemu neće razmišljati o svladavanju udaljenosti između dviju točaka. Filmska priča je ta koja teče zajedno s vozilom, pa se putnik koji vjeruje u iluziju slike s ekrana na tajanstven način prebacuje iz pozicije objekta vožnje u subjekt putovanja, odnosno postaje dio priče koja se vrti pred njegovim začuđenim očima. Zbog optičke iluzije, naime, čovjek izgubi kontakt s prostorom iz kojega je ušao u autobus. Njegov stvarni okoliš za vrijeme putovanja mrlja je čas zelene čas sive boje, ovisno o tome kreće li se autobus gradskim ili prirodnim krajolikom. Stoga je prisiljen gledati stvari i ljude koji mu nisu neuhvatljivi, koji nisu dakle optička mrlja, a to mu omogućuje upravo čarobni ekran. Putnik tako mentalno seli u ekran i gleda sebe kako, recimo, nastupa na pozornici Carnegie Halla ili izvodi jedanaesterac na Wembleyu. Taj učinak mašte zapazio je već u Puškin u svojoj znamenitoj pjesmi Niz ulice kad lutam šumne...

Niz ulice kad lutam šumne,
U puni kada uđem hram,
Il med mladiće lakoumne,
Tad svojoj mašti maha dam.

Kretanje, kao što smo vidjeli, čovjeka odnosi u virtualni svijet. Putnici u automobilu, neopterećeni rasporedom prometnih znakova i stanjem na cesti, mislima se vraćaju kući i provjeravaju jesu li isključili plin ili zaključali vrata stana. Neki su toliko koncentrirani da nastavljaju čitati knjigu i raditi bilješke na nekoj nevidljivoj margini. Ako se putovanje oduži, onda čak naprave i recenziju, koja je puno dulja od novinske ili časopisne. Virtualni književni kritičari u svojim osvrtima preferiraju nekakve hibridne žanrove pa im recenzije ne govore samo o pročitanoj knjizi nego dotiču i druge teme, druge knjige, pa i ne samo knjige, nego i događaje s ulice, primjerice, kao i odjeke televizijskih vijesti, stanje tekućeg računa ili vremenske prilike. Neki virtualni recenzenti u svoje tekstove uključuju i svađe sa susjedima, snove kućnog ljubimca te sadržaje kanti za smeće. Vozači, naravno, nemaju tu povlasticu posvemašnjega izbivanja iz vozila, jer oni ipak upravljaju konkretnim kretanjem kroza zrak, zemlju i vodu. Vozači prije polaska na put kod kuće ostave svoj zemaljski lik, ime, prezime i zanimanje, te u automobilu postaju nešto drugo. A što drugo? Izbor je velik, praktički neiscrpiv i u traženju novoga identiteta veliku pomoć pružio im je proizvođač automobila. On je svojim modelima dao imena koja vozaču dočaravaju prirodne pojave, na primjer, vjetrove Bora, Vento, Jugo ili Passat. Ili zviježđe Orion. Za osjetljive umjetničke duše napravljeni su Clio i Thalia. Jezikoslovci mogu uživati u Accentu. Za optičare je predviđen Focus. Ljubitelji geografije imaju Taunus, Asconu, Floridu, Volgu, Cordobu, Sorento i Ibizu. Nuklearni fizičari se raduju Protonu i Omegi. Za glazbenike su predviđeni Accord, Skala, Koral, Sonata i Fuga. Ženskari mogu birati između Astre, Diane, Mercedes, Felicije i Octavije. Za aristokraciju postoji Prinz. Ljubitelji životinja na izboru imaju Mustang, Pony, Jaguar, Dingo i Pandu. Sportaši će se sigurno odlučiti za Golf i Polo. Biografije znamenitih ljudi oličene su u Maybachu i Picassu. I tako, svatko se začas može inspirirati za neko područje, neku ulogu. Neko novo ime, prezime i zanimanje. Kad si nađe novi lik, čovjek se slobodno može pustiti niz cestu, jer nije važno pošto i kamo putuje. A još je manje važno kad će stići do cilja. Važno je da kvalitetno mašta i da se makar na neko vrijeme ne suočava sa svojim nerješivim životnim problemima. Na cesti vozače vode znakovi, golemi reklamni panoi na kojima piše sve što treba znati i kako se treba ponašati. Pojavljuje se druga realnost, dakle. Proizvođač profinjenih ručnih satova ohrabruje vozača istinom «Elegancija je stav», dok ga tvornica putnih torbi i kovčega uvjerava «Život je putovanje». Pa kad se već odlučio za «Vjerujte svojim očima», čovjeku za volanom ne treba još i poruka poput znamenitog slogana «Sve je cesta». On zna da je sve cesta. On to odavno živi. On to odavno vozi. Jer, kao što je zapisao znameniti hrvatski pjesnik Antun Šoljan – «Mnoge smo i mnogo voljeli na ovoj šarenoj cesti, ali tek usput, na cesti».

05.10.2008. u 11:56 • 1 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	listopad, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Irena: Essential

nedjelja, 05.10.2008.

AUTOMOBIL

Opis bloga

Linkovi

Kontakt

Rammstein Moskau