Život je poput kapljice vode na užarenom betonu. ©




Photobucket

Sutra, on želi sutra iako bi ga čitavim svojim bićem morao odbiti. Taj revolt tijela, to je apsurd. (Albert Camus)

I slikar je počeo. Nisu vidjeli što radi, no znali su da je to kako se sada smrad preobražava u vedrinu, kao da ga platno upija i pretvara natrag u ljepotu, ravno čudu. (Zoran Ferić)

Anđeli su zbilja stjerani u kut, u bezizlazne pozicije. U svijetu koji je predvorje pakla a mrtvi već neugodno nadiru među žive i časte ih svojom opominjućom prisutnošću. Na svakom koraku vidim smrt, impotenciju i bolest. Postoje sigurna mjesta na kojima čovjek može pronaći mir i uspomene na sretnije dane, ali su i ona kontaminirana užasom povijesti i uprljana realnim problemima. Što više starimo, to se češće susrećemo sa tragedijama koje nisu nimalo nalik na tragedije iz školske lektire. Kad izgubimo iluzije, i vlastita nam lijepa sjećanja izgledaju kao uzaludni snovi. Što više znamo o svijetu, više se bavimo svojom probavom, dok nas život jednom, na kraju, ne svede na običan trulež i smrad. (Zoran Ferić)

Pogled životinja koje su vani stajale klizio je od svinje do čovjeka, od čovjeka do svinje, i ponovno od svinje do čovjeka; ali, već je bilo nemoguće raspoznati tko je svinja, a tko čovjek. (George Orwell)

We live, as we dream - alone... (Joseph Conrad)

Your own reality - for yourself, not for others - what no other man can ever know. They can only see the mere show, and never can tell what it really means. (Joseph Conrad)

It seems to me that I am trying to tell you a dream - making a vain attempt, because no relation of a dream can convey the dream sensation, that commingling of struggling revolt, that notion of being captured by the incredible which is of the very essence of dreams... (Joseph Conrad)

I must not fear.
Fear is the mind-killer.
Fear is the little death that brings total obliteration.
I will face my fear.
I will permit it to pass over me and through me.
And when it has gone past I will turn the inner eye to see its path.
Where the fear has gone there will be nothing.
Only I will remain. (Frank Herbert)

OvO Je pRIča BeZ zaKLjUčKa

28.04.2006., petak

inspiracija za laku noć

poželjela mu je laku noć i poljubila ga u obraz. zaspali su zajedno, zagrljeni, ona na njemu. ujednačeni otkucaji. čekajući novo sunce, novi dan, nova sjećanja. njezina ruka u njegovoj, bez obzira na mrklu noć.

kiss

ona mu je na najljepši način poželjela ugodan san, kako bi uspio dočekati trenutak kada ce se opet susresti.

- 11:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.04.2006., četvrtak

sjedim na obali mora, slušam, a njih dvoje iza mene nut

vratili smo se. čudno je to. kad god odem nekamo, kao da sam otišla u drugu dimenziju. osjećam se potpuno drukčije. kao da na tom novom mjestu vrijede neka nova pravila. zujo a onda se vratim u zagreb, dobri stari zagreb, i sve se vraća na početak. headbang

završilo je više priča. ali s manje sretnim završetkom. bang

ovdje pada kiša, a tamo je sunčano. wink
ovdje si neznanac, a tamo su ti svi prijatelji. party
ovdje lutaš gradom, a tamo poznaješ svaki kutak. yes
ovdje je cijelo vrijeme buka, a tamo uživaš u tišini. smijeh
ovdje si potpuno sam, a tamo ti se netko upucava. cerek


ovdje me netko čeka kiss

tamo su ostali svi strahovi wave


- 11:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.04.2006., subota

bojanje jaja, čestitanja, fancy ručkovi i takve stvari

dani kad se svi ubijaju od jela njami

dani kad svi kupuju nešto greedy

dani kad se svi razbacuju ispraznim čestitkama blabla

dani kad si obojaš i spržiš prste jer želiš od običnih jaja napraviti nešto novo, nešto divlje smijeh

dani kad se hrpa starih prijatelja nalazi na nogometu i pivi party

dani kad pokušavaš riješiti stare zaostatke, ali napraviš apsolutno ništa headbang

dani kad se sastaju i nalaze obitelji i organiziraju dobrotvorni skupovi jer, ipak, blagdani su vrijeme darivanja, a ostatak godine nije bang



ali među svim tim šarenim danima se nađe onaj jedan koji je pravi Dan kiss

- 19:48 - Komentari (2) - Isprintaj - #

09.04.2006., nedjelja

moja kućica u četiri boje smijeh

zeleno se palilo i gasilo, a mi smo samo stajali na mjestu. govorio mi je lijepe riječi. ali to ne bi bilo to da nije bilo popraćeno lijepim djelima cerek

prešli smo cestu.

obožavam njegove oči. mnogo toga možete saznati iz nečijeg pogleda.

oči su ogledalo duše.

je li sve ovo amplificirano našom osnovnom ljudskom potrebom da se osjećamo voljenima? ili je ovo stvarno? hoćemo li se i sutra osjećati isto?

ljudi previše brinu o onome što će se tek dogoditi.

sjećaš li se one večeri kad smo šetali oko jezera? kako si me poljubio na rastanku? tada mi je sinulo.

želiš li biti moj vrtlar / batler / spavati sa mnom u krevetu?

- 21:14 - Komentari (3) - Isprintaj - #

08.04.2006., subota

the little engine that couldn't

jučer je bio poseban dan yes

jedan od onih kad mislite da ništa ne može poći po zlu. da je čovjek stvoren upravo zbog takvih dana, trenutaka.

vani je sjalo sunce. kasnije je bilo hladno. dao mi je svoju jaknu. opet. gdje mi je bio šal? headbang

Sreća ne ovisi o vanjskim utjecajima. Ništa što imaš, ili što činiš ili tko si, ne čini te sretnim ili nesretnim, bitno je što ti o tome misliš. (Dale Carnegie)

nedavno, ili možda malo ranije, sam promijenila mišljenje o nekim stvarima/ljudima. shvatila sam da cijelo vrijeme gledam sve kroz nekakvo platno na kojemu je nacrtano ono što bih trebala vidjeti. nasreću, poderalo se nekako to platno i sada vidim. zapravo vidim. i baš mi je lijepo to što gledam.

potekao je crveni mlaz.

it's times like these you learn to live again


Što možeš biti ti na zemlji, zvijezdo moga neba? (A.B.Šimić) kiss

- 10:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.04.2006., petak

zar se ne vidi koliko me činiš sretnom?

kiss život je lijep kad zatvoriš oči i strpaš u sebe koji miligram...

ili možda samo kad dobiješ onih sretnih deset minuta u danu kad nema nikoga doma osim vas dvoje. i ugašeno svjetlo, i topao krevet i samo nas dvoje.

kiss mine is yours and yours is mine, there is no divide...

iliti mi casa es tu casa.

kiss relive the here and now...

i tako uvijek i zauvijek.

kiss one day i will meet you right back here...

obećajem. wink

- 00:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.04.2006., utorak

potrebno je vrijeme.

ponašala sam se potpuno drukčije prije. ne znam jesi li primjetio. ja jesam.

potrebno je vrijeme.

sa zabave moraš otići baš kad postane najzanimljivije.

potrebno je vrijeme.

srednju školu završiš baš kad dobiješ osjećaj pripadnosti.

potrebno je vrijeme.

isto je i sa samim životom. umreš baš kad shvatiš o čemu se radi.

potrebno je vrijeme.

- 21:07 - Komentari (1) - Isprintaj - #

kiss na neki drugi način

Provalija svjetlosti ... yes ... svjetlosti

Postoji li svrha svega ovoga? Naši osjećaji, sjećanja, snovi. Naši životi. Jednom rječju, naša egzistencija. Svi živimo, svi umiremo. S tim materijalnim propadanjem dolazi i ono osjetilno. Propadanje razuma, kreativnosti. Gasi se naša vatra. Nije li ona trebala biti vječna? Energija koja putuje u nedogled? rolleyes

Svaka osoba živi na svoj način. Neki uživaju u životu, a neki ga potrate. Postoje oni koji se naivno drže Aristotelove “zlatne sredine”. Većina njih ne shvaća koliko je to uzaludno. headbang Ljudi su sebični, pokvareni. Mala stvorenja. Sve više tonemo u blatu vlastitih postupaka. Prljavi smo od glave do pete. Ljudi zapravo ne znaju što znači živjeti. Život kao svijest, a ne pojam. Koprcamo se u svom bivanju. Ali tonemo sve dublje.

Čovjek se rađa, živi i umire. Jednostavno je. Nema tu nekog velikog filozofiranja. Prolaznost života je također činjenica. Nepobitna istina. Znanje da nam svaka sekunda može biti posljednja. Camus kaže da je apsurdno željeti sutra, novi dan. Zar nije tako? Novi dan donosi manje preostalog vremena,a život je poput pješčanog sata. Toliko fascinantan, a ipak tako priprost. Vrijeme prolazi. Prolijeva se. Zrnce po zrnce. No čini se da nitko ne shvaća kolika je važnost vremena.

Vrijeme. Svi žele više vremena, ali ga ne cijene. Vrijeme. Ta siva eminencija u drami koja je naš život. Vrijeme. Naš najljući neprijatelj.
burninmad

Zatim se pitamo koji je pravi način. Plivati kroz život pružajući ruku onome tko je unesrećen? Kročiti kroz život ne gledajući na koga stajemo? Letjeti. Lebdjeti iznad svih. thumbup Brinuti se o sebi, ali u toj mjeri da ne štetimo drugima. Jer ne dobivamo drugu priliku.

Ovako se sve čini potpuno besmisleno. Dok smo djeca, drugi upravljaju našim životima. Godine adolescencije trošimo na eksperimentiranje i pobunu. party Kasnije se svim silama trudimo stvoriti što bolje uvjete za osnivanje obitelji. Kad se to i dogodi, potpuno se posvećujemo obiteljskim obvezama. Odbacujemo svoje staro i oblačimo novo ruho. Na kraju svega, u nekoj poodmakloj životnoj dobi, mi smo zapravo na vrhuncu života.

Vrhunac. Djeca odgojena, dugovi otplaćeni, mirovina na računu. Vrhunac. Sada je trenutak za sve ono što do sad nismo stigli napraviti. Vrhunac. Nažalost, javljaju nam da je naše vrijeme isteklo. Vidimo se u nekom sljedećem nastavku...

Ah, opet to vrijeme! Sputani smo tim okovima. Oduvijek. Zauvijek. Poput gume, kojoj je suđeno da se savija. Poput života, kojemu je suđeno da prolazi. Rekli su nam da je sve zapisano u zvijezdama.

Ako ubrzo ne shvatimo kakva neprocjenjiva vrijednost nam je dodijeljena, ugušit ćemo se sami u sebi. Premda nam na vratu neće ostati plavi obrisi ruku koje su imale posljednju riječ.

Svaki čovjek je poput jedne valne duljine u dugi. Ima nas mnogo, ali zapravo ne postojimo. Šareni smo, ali ubrzo izblijedimo. Dolazimo, ali i odlazimo. Tiho. Nečujno. Za koje desetljeće nas se nitko više neće sjećati. Istrunut ćemo i u sjećanjima. Iako, bilo bi prilično glupo ne truditi se. Možda život i jest jedna velika kutija koja se na kraju raspadne, ali dok smo u njoj mogli bismo je barem urediti po svom ukusu.

Budimo crna tijela. wink

Nepostojeći, ali savršeni. Savršeni u apsorbiranju i emitiranju svjetlosti. U primanju i davanju samih sebe. Makar će se ta svjetlost kasnije urušiti sama u sebe. U crnu rupu. Zapravo, past ćemo u provaliju. Baš pasti? Ili možda samo spotaknuti se o neki kamen čudne boje? Provalija koju smo sami sebi stvorili. Čudna je to konstrukcija svijesti.
Ta ... provalija svjetlosti. wave

- 20:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.04.2006., subota

samo sjećanje na jučer

kiss

zašto sve mora biti ovako?

bang

zašto nikako ne mogu pronaći svoje mjesto pod suncem?

headbang

zašto se ne osjećam dobro?

mad

zašto mislim da ću svakog trena puknuti i izderati se na nekoga?

wave

zašto ljudi odlaze?

- 10:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

< travanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (11)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (7)
Studeni 2006 (19)
Listopad 2006 (15)
Rujan 2006 (26)
Kolovoz 2006 (3)
Lipanj 2006 (5)
Svibanj 2006 (6)
Travanj 2006 (9)
Ožujak 2006 (18)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (10)
Prosinac 2005 (13)
Studeni 2005 (21)
Listopad 2005 (21)
Rujan 2005 (12)
Kolovoz 2005 (11)
Srpanj 2005 (31)
poetry corner njami
rastanak sa sobom

mi stojimo na rubu svijeta
i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubine noći
sa zvijezdama i mi zapadamo
mi stojimo već na krajnjem rubu sebe
ko ispod nas zemlju nevidljivo maknu
da je već daleko vidimo ko zvijezdu?
zamakle su zvijezde
tko od nas još može naslutiti sebe?
rušimo se vječno
naš je put bez dna i padanje bez glasa.
(A.B.Šimić)

tužaljka

iz moga svijeta, gdje si bila čudo,
ti zauvijek odlaziš. o što će
od moga čuda ostati u svijetu drugih ljudi?
o zašto, moje čudo, rastat ćeš se sa mnom
i biti nekom samo žena?
što možeš biti ti na zemlji, zvijezdo moga neba?
(A.B.Šimić)

mi smo se sreli

mi smo se sreli na zvijezdi što se zove zemlja. naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj) stoji za nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.
sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše. o kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi? i hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove zemlja?
(A.B.Šimić)

Funeral Blues

Stop all the clocks, cut off the telephone,
Prevent the dog from barking with a juicy bone,
Silence the pianos and with muffled drum
Bring out the coffin, let the mourners come.

Let aeroplanes circle moaning overhead
Scribbling on the sky the message He Is Dead,
Put crępe bows round the white necks of the public doves,
Let the traffic policemen wear black cotton gloves.

He was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest,
My noon, my midnight, my talk, my song;
I thought that love would last forever: I was wrong.

The stars are not wanted now: put out every one;
Pack up the moon and dismantle the sun;
Pour away the ocean and sweep up the wood.
For nothing now can ever come to any good.
(W.H. Auden)

A Dream within a Dream

Take this kiss upon the brow!
And, in parting from you now,
Thus much let me avow-
You are not wrong, who deem
That my days have been a dream;
Yet if hope has flown away
In a night, or in a day,
In a vision, or in none,
Is it therefore the less gone?
All that we see or seem
Is but a dream within a dream.

I stand amid the roar
Of a surf-tormented shore,
And I hold within my hand
Grains of the golden sand-
How few! yet how they creep
Through my fingers to the deep,
While I weep- while I weep!
O God! can I not grasp
Them with a tighter clasp?
O God! can I not save
One from the pitiless wave?
Is all that we see or seem
But a dream within a dream?
(E.A. Poe)
adopt your own virtual pet!
adopt your own virtual pet!
John Steinbeck
As happens sometimes, a moment settled and hovered and remained for much more than a moment. And sound stopped and movement stopped for much, much more than a moment.

When things get really bad there are some who seek out others who have it worse, for consolation. It is hard to see how this works but it seems to. You balance your trouble against another's, and if your's is lighter you feel better.

When people change direction it is a rare one who does not spend the first half of his journey looking back over his shoulder.

Some days are born ugly. From the very first light they are no damn good whatever the weather, and everybody knows it. No one knows what causes this, but on such a day people resist getting out of bed and set their heels against the day. When they are finally forced out by hunger or job they find that the day is just as lousy as they knew it would be.

Looking back, you can usually find the moment of the birth of a new era, whereas, when it happened, it was one day hooked on to the tail of another.

And the laughter was so pleasant they tried to keep it going after its momentum was spent.

It is a common experience that a problem difficult at night is resolved in the morning after the committee of sleep has worked on it.

"I love true things,"said Doc. "Even when they hurt. Isn't it better to know the truth about oneself?"

When a man is finally boxed and he has no choice, he begins to decorate his box.

It would be absurd if we did not understand both angels and devils, since we invented them.

No man really knows about other human beings. The best he can do is to suppose that they are like himself.

Once the miracle of creation has taken place, the group can build and extend it, but the group never invents anything. The preciousness lies in the lonely mind of a man.