Indijanka vegetarijanka
28.10.2011., petak
PAN – pivo za vegetarijance i vegane (?)
|
Za razbistrivanje mnogih vrsta piva i vina koriste se sirovine iz ribljeg mjehura, što nije prihvatljivo za vegetarijance i vegane. Nedavno sam pročitala kako nijedno hrvatsko pivo nije pogodno za vegetarijance i vegane (osim u pivnici Medvedgrad u Zagrebu) jer koristi upravo sastojke iz ribljeg mjehura za razbistrivanje. Strana piva, primjerice Heineken su za vegetarijance i vegane. Stoga sam odlučila sama poslati mejlove nekim najpoznatijim pivnicama u Hrvatskoj. Kao prvo, nisam uspjela naći e-mail Karlovačkog pa sam poslala samo PAN-u i Ožujskom. Da budem iskrena, odgovor nisam očekivala, stoga me nemalo iznenadilo kada sam već isti dan dobila odgovor o PAN-u, dakle iz Carlsberga Croatia. Ovdje je cijeli e-mail: Poštovani, Zahvaljujemo se na vašem e-mailu. Carlsberg Croatia u proizvodnji sladovine i piva ne koristi pripravke na bazi ribljeg mjehura, već anorganske proizvode na bazi silicijevog dioksida. Znači, pivo PAN mogu konzumirati vegetarijanci i vegani, bez bojazni. Srdačan pozdrav, Ured za odnose s potrošačima Besplatni potrošački telefon: 0800 200 150 e-mail: info@carlsberg.hr Adresa: Carlsberg Croatia d.o.o. Ulica Danica 3 P.P. 200 48 000 Koprivnica, Hrvatska Također, poslala sam mejl u Cedevitu u vezi riboflavona – ne zna se je li biljnog ili životinjskog podrijetla pa Cedevita nije pogodna za vegetarijance i vegane. Od njih još nisam dobila odgovor. P.S. U međuvremenu sam našla i mejl od Karlovačkog, sad čekam odgovor. |
27.10.2011., četvrtak
Humor iz Hrvatske
Ova fotka kruži netom i vidjela sam je ponovno na Facebooku. Što je najgore, ljudi ju vide kao nešto smiješno i ima puno 'lajkova', a zapravo je totalno žalosno. Kome takvo što može biti smiješno?  |
26.10.2011., srijeda
Zec iz L'Orealovog laboratorija
Ovo je zec na kojem se vrši ispitivanje kozmetike u L'Orealovim laboratorijima. Slična je situacija u svim drugim kozmetičkim tvrtkama koje podržavaju i financiraju testiranja na životinjama. Popis tvrtki na hrvatskom tržištu koje testiraju i ne testiraju na životinjama može se pogledati na: bijela i crna lista kompanija |
25.10.2011., utorak
Gdje sve ima dijelova svinja?
|
Većina ljudi ne zna kako gotovo 200 najrazličitijih proizvoda sadrži masti, enzime, želatinu i ostale produkte koji nastaju u laboratorijima nakon prerade svinjskih nusproizvoda, a na etiketama prehrambenih proizvoda navode se tek kao E-brojevi. Mnogi od njih sadrže emulgatore, odnosno pojačivače okusa i konzervanse svinjskog podrijetla. Žvakaće gume, sokovi, keksi, čips, smoki, puding, mliječni namazi, jogurti, sladoled i pecivo sadrže emulgator E474, koji znači svinjsku mast ili sokove mljevenih insekata. Dijelovi tijela svinje, poput svinjske masti i hemoglobina, koriste se i za izradu paste za zube, šminke, municije i filtera u cigaretama. |
24.10.2011., ponedjeljak
Lamentacije na placu
|
U subotu u prolazu čujem prodavača povrća na placu kako priča: 'Ali meso je najvažnije, bez mesa ne bi mogao ništa, bez mesa ne bi mogao raditi.' Haha... da je došlo od prodavača mesa ne bi bilo čudno, ali ovaj tip prodaje samo povrće. Zašto meso ima kultni status među ljudima? Zato jer ne znaju drugačije i jer su tako naviknuli. Doista, ne znam kako ja već hodam po crnoj zemlji kad sam toliko bez mesa, po toj logici sam već trebala, ako ne umrijeti, onda barem puzati. |
21.10.2011., petak
Kako pomoći zanemarenim psima?
|
U šetnji sam naišla na dva psa, zavezana vrlo kratkim, ali debelim lancima. Zavezani su ispod nekakvog drveća, bez skloništa (kućice) i zapravo ne znam čiji su. Očito su zanemareni i zlostavljani. Kraj njih samo prazni lonci. Lajali su na mene i nisam im mogla prići da ih odvežem. Ne znam što da radim i kako da im pomognem. Policiju ne vrijedi zvati (a i da nazovem, ne znam kako da im objasnim gdje se to nalazi), a veterinara isto ne znam vrijedi li zvati jer ovdje nema skloništa za životinje već samo šintar... Psi su u lošem stanju i očito je da jako pate... Pisala sam Prijateljima životinja za savjet, ali ništa mi nisu odgovorili... Stalno razmišljam o njima i ne znam što da napravim... |
19.10.2011., srijeda
Koktel od zmijske krvi i živo srce zmije kao poslastica?
|
Prenosim članak s 24sata. I prije nego se svi počnu zgražati nad Vijetnamcima i zaključivati kako 'oni tamo zbilja sve jedu i svašta rade', sjetimo se da i svi oni koji jedu drugačije meso (piletinu, govedinu, teletinu, ribu...) zapravo do svog 'slasnog' šnicla dolaze na ne znatno drugačiji način: U selu Le Mat near Hanoi u Vijetnamu najveća turistička atrakcija je pripremanje zmija za jelo na razne načine. Restorani u tom selu zmije drže živima kako bi gosti sami mogli izabrati na koji način žele da im se pripremi svježe ubijena zmija. Na meniju su između ostalog i kokteli od zmijske krvi te zmijsko srce koje još tuče. Jedan bloger je opisao svoju avanturu u Zmijskom selu. Nakon što odabereš zmiju koja ti se čini najslađom, kuhar je izvadi iz kaveza te je baci na pod i krene je udarati štapom. Ukoliko zmija onda pokuša ubiti sve oko sebe, onda znači da je najslasnija - ispričao je bloger. Gosti onda sami mogu narezati zmiju, a njenu krv i žuč obično odmah uliju u čaše te se počaste. Vlasnik restorana u kojem poslužuju zmije na razne načine kazao je kako mu posao ide najbolje zbog stranaca. - Dnevno poslužimo desetak stolova s oko 10 do 20 gostiju. Pola toga su stranci - ispričao je vlasnik. Udruge za zaštitu životinja zgrozile su se nakon što je vijetnamska atrakcija postala popularna. Ističu da zmije osjećaju bol te da je njihova smrt nehumana. - Jasno je iz snimaka da zmije osjećaju nesnošljivu bol dok ih se reže, jer su svega svjesne - poručili su iz udruga. Osim toga, slažu se i kako je konzumiranje zmijskih organa opasno po zdravlje ljudi, a takav 'turizam' može ugroziti i zmije na tom području, koje su ionako pred izumiranjem. |
17.10.2011., ponedjeljak
Sve više mesa, sve manje zdravlja
|
Danas je i laicima jasno da konzumacija mesa ima itekakav utjecaj na okoliš. Naime, farme životinja koje završavaju na našim tanjurima veliki su zagađivači, mnogi znanstvenkci kažu – čak veći nego ukupan svjetski promet. No, čini se kako ova šokantna činjenica malo koga zanima jer čovjek danas jede meso više nego ikad prije. A kada ovome dodamo i neupitnu patnju koju svakog dana nanosima milijunima životinja u klaonicama te i bolesti koje su dokazano povezane s prevelikom potrošnjom mesa, cijela stvar postaje još šokantinija. Podaci govore da je konzumacija mesa samo u zadnjih deset godina porasla za 20 posto, a u posljednjih četrdeset godina se utrostručila! Ovako veliko povećanje u najvećem dijelu može se 'zahvaliti' upravo povećanju velikih farmi. No, upravo te velike farme su veliki zagađivači, a osim što su razni plinovi (prije svega metan!) iz životinjskog izmeta jedan od najvećih krivaca, svakako treba dodati razne pesticide, herbicide i ostale kemikalije koje se koriste pri proizvodnji hrane za životinje. I na kraju, ali ne zato manje važno, sjetimo se antibiotika i ostalih lijekova koji se svakodnevno ubrizgavaju u životinje na farmama. Dakle, farmski uzgoj životinja je trend koji svakim danom ima sve više korisnika i obožavatelja, ali njegov je destruktivni učinak i više nego vidljiv na svakom polju, kako na zdravlju čovjeka, tako i na zdravlju Prirode. Evo još nekoliko šokantnih podataka: -veliki je nesrazmjer između bogatih i siromašnih, kako u svemu, tako i u konzumaciji mesa. U prosjeku čovjek bogatog zapada konzumira 80 kilograma mesa godišnje, a čovjek siromašnih svjetskih regija 32 kilograma mesa godišnje. -svinjetina je najkonzumiranije meso na svijetu. Iza nje su piletina i govedina. -farme pilića bilježe najveći rast. Godišnje se proizvede oko 98 milijuna tona piletine. -oko 23 posto ukupne potrošnje vode odlazi na farme sa stokom, što je najveća potošnja u poljoprivredi općenito. -oko 75 posto antibiotika koji se koriste na životinjskim farmama vraća se u životinjskom izmetu i predstavlja ozbiljnu prijetnju Prirodi i ljudskom zdravlju. -11 posto smrti kod muškaraca i 16 posto smrti kod žena moglo se spriječiti da se jelo manje – mesa. http://www.eko-oglasnik.com/ |
14.10.2011., petak
Opet ja sa zmijom
|
Ove godine sam ih srela baš puno puta. Pa tako i neki dan, u šetnji s psima. Tko bi rekao da ćeš sredinom listopada sresti zmiju? A i nije bio baš neki previše topao dan... uglavnom, krenula sam prema njoj i kad sam je skužila, ispustila krik poput kakve čaplje. Ona se nije ni pomaknula. Crna, dugačka i statična... kao odbačena crna čarapa. Odmah sam se okrenula za 180 stupnjeva i nosite me noge moje... i pozvala pse da ne bi slučajno na nju nagazile. |
13.10.2011., četvrtak
Mladi Indijanci odlaze iz rezervata
|
Prema proslogodisnjem popisu, broj manjinskog stanovnistva u Americi u stalnom je porastu. To se odnosi i na indijansko stanovnistvo na podrucju Jugozapada iako je najveci indijanski rezervat – Navajo Nation – zabiljezio zapravo pad svojih stanovnika od tri posto. Hodnici srednje skole u Ganadu odjekuju zamorom za vrijeme odmora. Ali nisu ni slucajno onako puni kakvi su bili prije samo tri godine. "Ova je skola, sredinom proslog desetljeca, imala oko 850 ucenika....u medjuvremenu, taj je broj pao na oko 575, 580 ucenika," kaže direktor Tom Rowland, dodajući da skola godisnje gubi oko stotinu djaka. "Obitelji jednostavno ovdje ne mogu naci posla," kaze Evelyn Begay, koja u ovom skolskom okrugu radi vec 28 godina: "U potrazi za poslom, ljudi odlaze u gradska podrucja, s njima i cijele obitelji." I samoj Evelyn to je dobro poznato. Njeno petero djece zavrsilo je srednju skolu u Ganadu, svi su otisli dalje, studirati na Drzavnom sveucilistu Arizone, a nakon diplomiranja, svi su ostali zivjeti na sirem podrucju Phoenixa. "Pedeset godina vec slusamo isto od politicara – da ce omoguciti otvaranje poslova i radnih mjesta, ali nismo do sada vidjeli nikakav znacajan pomak, nikakvo znacajno poboljsanje situacije za nase mlade i sve dok tako nastavi, mi cemo gubiti obitelji, djecu... ljudi jednostavno, trbuhom za kruhom, sele dalje odavde," kaže Begay. I Brady je posao istim stopama – zavrsio srednju skolu prije 20 godina, prijavio se u ratnu mornaricu i sluzio, ali nedavno se vratio na rezervat, odbio ponudu na duznost u jednoj bazi na Havajima, time i pravo na punu mirovinu. "Radije zivim ovdje, gdje nocu vidim zvijezde na nebu i gdje cujem cvrkut ptica. Znao sam da se zelim vratiti," kaže Brady. Mnogi Navajo Indijanci osjecaju isto. Rezervat je, istina, izoliran, pust, gospodarstvo stagnira, ali.. kuca je kuca. "Mislim da puno djece ima zelju vratiti se na rezervat, ali ako to ucine, znaju i da ce sjediti kod kuce, bez posla," kaže Marden Kinlichee, koja je upravo zavrsila srednju skolu u Ganadu i u kolovozu odlazi na daljnje skolovanje, na Drzavno sveuciliste New Mexico, u Gallupu. Zeli biti medicinska sestra. No, za razliku od mnogih njenih vrsnjaka, ona je vec skovala cvrsti plan za povratak na rezervat. Stoga je i odlucila da ce biti medicinska sestra jer za tu profesiju uvijek ima posla blize kuci. "Tako su me odgojili...da se vratim, da pomazem svojima i drugima, a tu, gdje ja zivim, pomoc je itekako potrebna," kaže Marden Kinlichee. Stanovnistvo Navajo rezervata sve je starije. Dvije trecine njegovog stanovnistva cine sada oni iznad 18 godina, povecanje od sedam posto u zadnjih deset godina. Voice Of America |
12.10.2011., srijeda
Rachel Cusk: 'Arlington Park'
|
Priča o nekoliko žena koje žive u Arlington Parku, o njihovoj djeci, muževima, odnosima s roditeljima. Cijelom se priča vuče nit – trebala bih biti sretna, ali... Također, posebno je zanimljivo opisan odnos s djecom koja su nerijetko opisana kao kamen koji visi oko vrata. Također, svi su, kao, prijatelji, ali čim okreneš leđa krenu ogovaranja i zapravo nitko nije sretan s društvom u kojem je. Tipičan moderan način života. CITATI: '...ona je tri dana u tjednu drijemala u postprodukcijskoj mjesnoj tvrtki koja je dobivala mnogo dokumentaraca o životinjama u kojima je svijet prikazan kao da u njemu nikada nije živio nitko drugi osim lavova i pingvina i u kojima su neki neobičan oslonac po svoj prilici nalazili ljudi koji će lakše povjerovati da je zemlja krepka i čudesna, nego da je upravo njihovi plitki i skupi životi uništavaju. Ljudi za koje je radila bez problema bi zasniježili Kilimandžaro na koliko im već treba da obave snimanje.' 'Njezini su roditelji imali novu vilu u naselju u Portugalu, brektavi Volvov terenac i seosku kuću u Britaniji čija je okućnica bila natopljena otrovom protiv korova da na drveću nije bilo ptica pjevica. Mislili su da ništa ne uništavaju, nego da su dobar primjer, a ako ih netko kritizira, znači da je zavidan.' |
11.10.2011., utorak
Na Dolac zabranjeno psima i biciklistima
|
Jučer slušam na radiju o novoj odluci u Zagrebu – na Dolac je zabranjeno dovoditi pse i voziti se biciklom (smije se gurati). Uskoro će se odluka primjenjivati i na sve ostale zagrebačke tržnice. Reakcije građana – uglavnom pozitivne, barem one predstavljene u eteru. Ali nekako ne mogu ne prokomentirati inteligenciju ovakvih odgovora: 'Danas se više brinu o pesima nego o ljudima!' ili 'Neki dan vidim ženu, vodi dijete i pesa, pa kaj je to?!' Doista, kakvu moraš imati svijest pa da bi izrekao takvo što? |
10.10.2011., ponedjeljak
Dunjina sterilizacija
|
Iako mnogi kažu kako je sterilizacija više pozitivna stvar jer se njome smanjuje broj napuštenih pasa, agresivnost samog psa te poboljšava zdravlje, za mene je to uvijek teška odluka. Do sada sam sterilizirala dvije svoje kujice i sve je prošlo brzo i koliko toliko bezbolno, odnosno oporavak je bio brz. Sada je na red došla Dunja, ima dvije godine i obavili smo to ovaj vikend. Vikend koji je bio prepun suza i grižnje savjesti, a mislim da me savjest neće prestati gristi još mjesecima, ako ne i godinama. Da pojasnim, Dunja je drugačiji pas. Njemačka ovčarka duge dlake, prerano odvojena od majke (samo da je se riješe) i praktički ubačena nam u dvorište. Kao mala dosta slabog zdravlja – upala uha, upale oka, a onda i bolest koju prenose krpelji. Tada je veterinar dolazio tri dana i liječio je te ga je zapamtila. Od tada je i obično cijepljenje protiv bjesnoće prava noćna mora. Kao prvo, jedva smo je držali da joj da anesteziju. Bacala se i gotovo srušila muškarca od 90 kilograma. Onda ju je anestezija uhvatila, ali nije htjela zaspati. Veterinar kaže da životinje (kao i ljudi) koje se boje mogu poništiti djelovanje anestezije., na kraju joj je još četiri puta morao nadodavati anesteziju kako bi dovršio operaciju. Kad je bilo gotovo i počela se buditi (ako je uopće ikad i sasvim zaspala), nije mogla držati glavu, cvilila je, ukakala se... Nakon što je malo došla sebi počela je piti vodu, a onda povraćati. Onda piškiti. Popiški se, ali hoće još i stoji raširenih nogu, a ono ne ide. Prva noć – svakih sat vremena je tražila van, pila vodu, povraćala, piškila (ili se napinjala)... Ništa nije jela dan i pol (a i više ako se računa gladovanje pred operaciju). Jučer je jednom zalajala. Ali i dalje se vuče i tužno gleda. A ja jedva podnesem taj njezin pogled. Jer jedno sam nevino stvorenje dala operirati i oduzela joj pravo da ikad bude majka, a sigurna sam da bi bila divna majka. I što je najgore - nanijela sam joj bol koju ona meni nikad ne bi. |
07.10.2011., petak
Leonardo da Vinci o ubijanju životinja:
|
'Doći će vrijeme kada će ljudii poput mene gledati na ubojstvo životinja jednako kao na ubojstvo ljudi.' (nažalost, do tada ćemo se još načekati, ako ikada i dođe to vrijeme jer danas postoje ljudi koji i na ubojstvo čovjeka gledaju kao na opravdano i nužno. A vjerojatno bi mnogo više ljudi gledalo na ubojstvo čovjeka na isti način, samo da nema represivnih zakona) |
06.10.2011., četvrtak
Mitch Albom: 'Za još jedan dan'
|
Kada biste imali priliku dobiti jedan dan s osobom koja više nije među živima, biste li je iskoristili? Kada biste dobili priliku popraviti nešto što je prošlo loše, biste li je zgrabili? I biste li bili dorasli zadatku? Ovo je priča upravo o tome. Muškarac nezadovoljan svojim životom pokušava izvršiti samoubojstvo. Međutim, posjećuje ga duh njegove majke. Mnogo toga se razriješi ovim posjetom, a život se završava onda kada je bilo suđeno, a ne onda kada smo ga mi naprasito pokušali prekinuti. Topla knjiga o obitelji. Posebno mi se sviđa kako majka svome sinu često stavlja malene poruke u torbu ili džep. Kaže da joj je mnogo toga lakše napisati nego izreći. A svaku poruku završava s: 'Volim te svaki dan. Mama.' Također, napominje se da mrtvi još dugo ostaju sjediti za našim stolom i kada fizički napuste ovaj svijet, što mi se također jako svidjelo. |
05.10.2011., srijeda
Šetnja šumom
|
Za vikend sam uspjela s psima prošetati šumom. Sve je tako suho, na mjestima se čak žbunje i trava ispod drveća počinje sušiti. Gljiva nema (sjećam se, prošle godine u ovo doba crnih je truba bilo u izobilju!), osim par onih na starim panjevima. Ipak, uspjela sam naći jednu sunčanicu i napraviti finu juhicu! Kestena ima, ali ne previše. Tamo gdje su inače krupniji već su svi pobrani, ostali su samo oni sitniji. Meni i to dovoljno. |
04.10.2011., utorak
Stop specizmu – događaj na ribolovnom turniru na Savi
|
Aktivisti incijative Stop specizmu u nedjelju su, 02.10.2011. na ribolovnom turniru "Kup Krešimirov memorijal", Sava - Oprisavci, sabotirali ribolovni turnir tjeranjem riba u vodi, te tako pokušali spasiti ribe koje bi inače bile ubijene ili ozlijeđene, no istovremeno su dali do znanja ribičima da ne planiraju samo mirno stajati i gledati kako ubijaju i muče druga živa bića. Na bacanje kamenčića u vodu Save, ribiči su nasilno nasrtali na aktiviste, napadali ih štapovima, udarali po glavi i tijelu, vrijeđali, te prijetili da će ih "zaklati", "pobacati u vodu", "ubiti", i slično. Pozivamo ribiče da se ostave ribolova i nađu pravi hobi ili se počnu baviti pravim sportom, poput nogometa, rukometa, košarke... Ili pak da malo porade na intelektualnim sposobnostima, pa se počnu baviti šahom, ili da zamijene ribičke štapove knjigama. |
03.10.2011., ponedjeljak
Zašto su vege mesnice dobra ideja?
|
Vidim kako je post o vegetarijanskim mesnicama donio komentare u smislu – zašto je bitno da nešto što nije meso izgleda kao meso? Dakle, smatram da ove vegetarijanske mesnice nisu otvorene za već postojeće vegetarijance već za sve mesojede koji znaju da nije u redu jesti toliko mesa. Naime, iz osobnog iskustva znam da kada mesojeda pozoveš na objed bez mesa, jako se obraduje i bitno mu je da dobije nešto što podsjeća na meso, a često čak i misli da to jest meso pa se iznenadi kada sazna da – nije. Ako mu daš 'samo' povrće, na početku imaš negativan bod kojeg i najbolje spremljeno povrće rijetko može preokrenuti u pozitivan (kod zakletih mesojeda). Što se same soje tiče, mnogi pišu ono što pročitaju u medijima, a da je sami ne jedu. Po mom mišljenju, dovoljno je navesti podatak da Kinezi u dijelovima države u kojima se soja jede od pamtivijeka nisu imali zabilježenu pojavu tumora, što je slučaj sada, kada sve više jedu mesnu hranu. |
