Da li znate pratiti svoju intuiciju? Znate li kako iskreno znati što učiniti u bitnom trenutku?

Svaki put kad sam osjetila da to više nisam ja, okrenula bih se sebi, odjavila sa društvenih mreža i jednostavno smo tu bile ja i ja, pričale sa sobom. Zamišljala sam je kao osobu koja je odlučna i zna što želi u svakom takvom trenutku, hrabru i nedostižnu, ponekad tvrdoglavu, ali kao osobu koja zna što želi i kud ide. Danas je ta ja hrabra i nedostižna promatrala nju, neodlučnu i odmaklu s kursa i shvatila sam da je ta izgubljena ja bila u potrazi za onim višim ja...ma da, dosta filozofiranja. Shvatila sam da je taj izgubljeni dio mene oduvjek nekako našao pravi put i to samo slušajući intuiciju. Onaj osjećaj kad znate da se to nešto ne uklapa u dio vas koji želite postati, jednostavno znate ili barem duboko u sebi čujete glas koji vam govori da to niste vi.
Odete li nekad krivim putem zapravo možete doći do pravog sebe. Esencijalno je da odete, bilo kuda. Ništa vas neće odvesti k pravom sebi ako i dalje ostanete u zoni udobnosti, praveći grimase ljudima koji pogriješe, ali hej oni barem znaju kud idu ili možda ne znaju, ali u svakom slućaju rade više od vas, trude se. Trud nikad nije bio nezamijećen.
Dakle, što nam je cilj? - Obilje. Obilje truda na sebi, obilje tišine i uspješne meditacije, obilje zabave i smijeha, obilje pisanja, obilje plesanja, obilje pjevanja, obilje Netflixa u kombinaciji sa kišnim danom, obilje šetnje do predivog izvora, obilje tog neizvanvrednog osjećaja zahvalnosti...Toliko toga za što vrijedi pratiti intuiciju i ne pratiti standarde koji ne znaju tko su zapravo. Male stvari čine velike nebitnima.

Imala sam dobar posao na neodređeno sa 20 godina i pitala sam se dali je to to? Radit ću u ovoj firmi 30 i nešto godina ako ne i više, imati dijecu, plačati režije i ići u penziju? Pratila sam svoju intuiciju i vjerovala u sebe da mogu promjeniti svoj život na bolje. Dala sam otkaz nakon dvije godine. Počela sam raditi u inozemstvu. Putovala sam i radila po Europi sa tadašnjim dečkom. Mislila sam da ne mogu bolje, ispunilo mi se toliko snova putujući. No, s vremenom sam osjetila neku napetost u vezi tog posla, a i u vezi dečka, osjećala sam se kao da smo dva različita svijeta, sa drugačijim svijetonazorima. Shvatila sam da želim pratiti intuiciju, vratili smo se doma i nakon par mjeseci prekinuli. Ponovno izgubljena, ali i dalje prateći intuiciju odselila sam se od svojih na stan. Maštala sam o tome i znala sam da mi je to potrebno da imam vlastiti mir da mogu meditirati, pjevati, plesati, hodati gola, ali ono najvažnije da ponovno počnem pisati. Uz to sve, bez da sam ga i tražila, došao je on. Ljudi, ne vjerujte nikom nikad kad vam kaže da se različitosti privlače! Nisam ga tražila, ali sam razmišljala o njemu, i te misli su ga privukle meni kao i mene njemu, jer smo razmišljali isto. Sada smo izgubljeni zajedno na neko kratko vrijeme i pišemo naš scenarij. Toliko toga divnog nas čeka, znamo to jer pratimo intuiciju i vjerujemo u naše vizije i nije bitno što oni misle o tom. Ono gdje ste sada ne prikazuje ono tko ćete biti. Umirite misli, probudite maštu i vjerujte u sebe.

Vrijeme je.
Vrijeme je da očistimo sve ono toksično u nama, ono iskvareno, egoistično..
Znate li koliko je potrebno za promjenu?
- Jedan običan trenutak, a opet tako odlučan, predan i potreban.
Znate li koliko je ona trpjela?
- Stoljećima.
Koliko će nam trebati da naučimo isto poglavlje?

U mojim snovima smo toliko predani, a kad se probudim nadvlada me energija straha i panike.
U ovakvim trenucima vidimo koliko nam je zapravo bilo lijepo, a konstantno smo se žalili.
Zašto ljudi uvijek biraju jad i bijedu i svijesno je prizivaju u svoje živote?
Trenutno stanje je vrlo labilno.
S jedne strane imamo ljude koji se svađaju ispred dućana, ljude koji se svađaju sa svojim obiteljima jer nisu navikli toliko provoditi vrijeme s njima, ljude koji to objavljuju, ljude koji negiraju što se događa oko njih pa ugrožavaju svoje i tuđe zdravlje, a s druge strane imamo našu planetu na kojoj se odvijaju razne promjene da nam dokaže koliko je zapravo malo potrebno za promjenu. Upalite to svijetlo i progledajte,
znam da ste dugo bili u mraku, ali progledajte i promijenite fokus i vidjet ćete koliko nam je zapravo lijepo
što smo živi baš na ovom planetu, baš u ovom trenutku.

Oznake: Usmjeri ljubav i nesebičnost prema planeti, a ne paniku i strah.

Latice vijore na vjetru. Sve pažljivo promatram.
Osjećam toplinu na svojoj koži i pjev ptica koji je tako nezamjenjiv.
Obožavam takva jutra. I osmijeh uzvračen.
Samo promatram i toplina koju osjećam preusmjeri se do mog srca.
Uživam u tom trenutku. Gledam kako vjetar počinje manipulirati drvećem.
Kao da plešu kako ono svira.
Najednom, tmina nadvlada nebo koje je netom bilo prepuno ptica. Kapljica po kapljica i sve se počinje odvijati svojim tokom.
Više nikog nema, a ja još samo na kratko želim ostati. Okrenem lice prema nebu i želim osjetiti svaki njen dio. I jedini osmijeh, koji je ostao, je moj.

Podižem sebe
Bacam se u ocean
Sve oko mene je samo kamenje
Izjedalo me iznutra
Sve ono neizgovoreno
Pozvala bih sijene
Kako bi se nahranile mojom
Sve u meni je tako krhko
To me dovelo do nečeg
Treba mi sve, ne znam gdje počinje
Moji snovi su sada veći od mene
Sve što sada znam
Došlo je u bojama
Trajalo je jedan
Predivan trenutak

Mislim da je dobro dozvoliti samome sebi izgubljenost, dozvoliti neodlučnost i jednostavno osjetiti prijelaz i biti svjestan da se ne možemo nećemu prepustiti bez te stanke, bez tog razgovora sa samim sobom. Odgovor je duboko u nama i treba mu vremena da ispliva na vidjelo. Bez te izgubljenost ja danas ne bih znala tko sam. Nekako smo nedovršeni u spoznaji samog sebe. Zato sam odlučila podijeliti s vama pjesmu koju sam i napisala u takvoj jednoj fazi koju smatram čarobnom i kojom sam spoznala samu sebe.


Praznina
I što boli odjednom
Kao da je oduvijek tako i bilo
Tmina
I sada je tamo

Mislim da čujem violu kako svira
Pričujno
Mislim da vidim njene krhotine
Kako plutaju
Jednolično

Ništa ne mogu vidjeti
Ništa čuti, ni dodirnuti

Tko si ti da me pustiš
Samo to osjetiti?

Želim samo izbaciti
Te krhotine iz sebe
Osjetiti tebe
I naučiti disati
Kroz tebe

Koliko god težim da budem u sadašnjem trenutku toliko me i žudnja za pisanjem vraća u prošlost i u budućnost gdje sam konstruirala svoj život. Konstruirala sam svoj život u mislima, kreirala sam svoju osobnost i osjećaje toliko dobro da osjećam da ću to uskoro moći i opipati. Mi ljudi se uvijek pokušavamo držati onog što možemo opipati, ali da li je to stvarno ono što želimo?

Zona udobnosti je nekad precijenjena. Svi trebamo nešto što nas kreće prema naprijed, ako nemamo to nešto konstantno ostajemo na jednom mjestu. Imamo osjećaj kao da nas nešto guši, a ne trudimo se otkriti što. No, to je samo moje viđenje toga.
Sebe gledam kao nezaustavljivu osobu koja nekad ide i glavom kroz zid da bi se uvjerila da to ipak nije tako kao što sam mislila. Mislim da nam ego nekad toliko zamuti vid da nas na kraju snađe ono čega se najviše bojimo. Trudim se to promijeniti. Potrebno je samo uvidjeti koliko mi ljudi možemo imati čiste duše, bez ogorčenosti, bez predrasuda prema sebi i drugima. Trebali bi prihvatiti sebe i druge kao takve. Kao čiste duše. Bolje je prihvatiti nesavršenost nego glumiti perfekcionizam.

Život se ne mijenja nakon 10 godina, život se mijenja u trenutku.
Onda kad prihvatimo život kojim smo živjeli do sada i odlučimo reči ne. Ne želim više tako! Želim promjenu. Sve to je razlog mog kreiranja. Kreirala sam svoju osobnost, ona je ja, ali sam je ja izgradila.

Onaj tren kad osjetite unutarnji mir on počinje privlačiti sve ono za čime žudite duboko u sebi. Ta tajna je odgovor za sve što je bilo, sve što je i za sve što će ikad biti. Svaki dan imate novu priliku da se unaprijedite. Ako uklonite samo jednu lošu naviku to vas može odvesti na put koji tražite.
Nitko osim vas samih ne može mijenjati vašu osobnu kreaciju, priču vašeg života. Cijelo vrijeme živimo u priči koju sami kreiramo.
No, što je prava stvarnost? Mi ne znamo tko ili što mi zapravo jesmo. No, znamo da smo živi jer mi jesmo sam život. Zato, hej ti što čitaš ovaj post! Pronađi nešto što te tjera da se osjećaš živim!

Svijet možemo mijenjati samo tako da mijenjamo sebe. Ne zaboravite da ste vi puno više od onog što o sebi mislite ili što o vama misli netko drugi.
Otpustite kontrolu nad drugima i ne trudite se mijenjati ih. Umjesto toga, prihvatite ih i volite takve kakvi jesu. Bezuvijetna ljubav jedini je put do trajne promjene koju želimo vidjeti u svijetu. Život je prepun transformacija, proživljavajte ih punim plućima.

- inspirirana predavanjem Don Miguel Ruiza

Hvala na čitanju.

Sadašnjost.
Koliko je zapravo ranjiva. Diši duboko. Možda te prepadne inspiracija.
Tko si ti da mi kažeš što mi treba, a što ne treba.
Vrijeme mi prolazi, ali ne osjetim.
Sreća.
Tko si ti da mi kažeš da je lakše ostati unutra.
Izađi van i vidjet ćeš sebe.
Kada si zadnji put slušao cvrkut ptica?

Sada je uvijek.
Tamo je, posegni.
Možda pronađeš moć koju si toliko duboko zakopao.
Vjerojatno već dugo nisi osjetio mir.
Da li si ikada tražio pomoć?
Trebao bi, znaš.

Kontrola.
Ma samo diši duboko.
Osjeti promjenu.
Probudi kreativnost i radoznalost.
Prošlost nebi trebala predstavljati sudbinu.

Zar ti nije dosta da živiš u buci?
Instrumentom bi trebali vladati mi, a ne on nama.

Prepusti se.
Diši i budi tu.

Oznake: motivacija

Volim yogu, ali meditacija mi je oduvijek bila strana. Iako ljudi uz pojam yoge većinom vežu osobu u sjedećem položaju prekriženih nogu govoreći - "Ommm"... Nisu u krivu, ali yoga nije samo to. Yoga ima toliko grana koje još samo čekaju da ih otkrijem.

Sat yoge kod moje prve učiteljice yoge većinom započinje upravo u tom položaju. U položaju lotusa ili Padmasani (sanskrit) koja je ujedno i jedna od najvažnijih i najkorisnijih asana (položaja u yogi).
To je asana za meditaciju u kojoj vidimo Buddhu kako većinom sjedi,a zbog toga se lotus i smatra simbolom božanstva u Indijskoj tradiciji.

Da nastavim...taj dio sata mi je oduvijek bio napet te sam jedva čekala nastaviti dalje. Učiteljica bi uvijek nadodala neku misao ili bi nam rekla da zamislimo namjeru tijekom meditacije, ili namjeru zbog koje smo došli na ovaj sat. To bi bilo vrlo inspiritativno, no u položaju lotusa bih se i dalje borila.
Iz sata u sat osjećala bih se blokirano baš na tom početku gdje bih trebala uspostaviti fokus i konekciju sa svojim udahom i izdahom.
Ja bih samo razmišljala koliko mi je neudobno.
Nakon godinu dana prakse odlučila sam dati priliku tom položaju. Bilo je lakše jer sam bila na Yoga Retreatu u Barceloni sa drugim ljudima koji se isto bore sa nekim od položaja i koji su došli to promijeniti.
Učitelj meditacije je bio u mračnoj prostoriji okružen svijećama i finim aromama. Zapoćeo je sat u svega tri rečenice sa kratkim uputstvima kako sjediti i kako ćemo se početi fokusirati na otkucaje srca i disanje zatvorenih očiju. Isprva bih se migoljila i svako malo bih provirila kako drugi napreduju.
Na nekim licima bih vidjela borbu, a na nekima fokus. I to me motiviralo. Iako sam osjećala bol u donjem dijelu leđa zadala sam si položaj lotusa kao cilj u meditaciji. Naravno da nisam odmah osjetila preokret u tijelu, ali sam osjetila preokret u umu. Ako imate dovoljan intenzitet upornosti možete uspjeti u bilo čemu što naumite. Upornost, aktivacija i vjera... Sve ono potrebno za motivaciju kako bih danas sa smiješkom "odradila" položaj lotusa.
Nema ništa ispunjenije od onog osjećaja kada osjetiš taj "klik" koji te vodi do cilja.

Nakon što praksom izoštrite neudobnost u udobnost ovaj položaj postaje najugodniji položaj u yogi. Tijelo se odmara dok sjedimo sa uspravnom kralježnicom. Najviše se preporuča od svih položaja jer je um u stanju mirnoće, a u isto vrijeme i fokusiran. Uklanja osjećaj ukočenosti u kukovima, koljenima i gležnjevima te poboljšava cirkulaciju u donjem dijelu leđa i abdomenu. Olakšava menstrualnu neugodu i išijas, ali izbijegavajte ovaj položaj ako imate problema sa koljenima, gležnjevima ili ako imate grčeve.

Osjećaj je bio slićan onom kad učimo voziti bicikl. Trudimo se iz dana u dan, padamo i ustajemo. Frustrirani, ali nastavljamo dalje.
I onda kao da nam ogroman teret padne s leđa. Imamo taj trenutak kada smo napokon uspjeli, osjećamo se sretno i ponosno.
Napokon uspijemo i osjećamo se kao da lebdimo na oblaku. Isto tako sam se i ja osjećala, kao da lebdim, osjetila sam ravnotežu između uma i tijela.
Nakon tog iskustva i kontinuirane prakse ušla sam u stanje mira, olakšanja i kao da sam se predala u toj borbi protiv same sebe, bez napetosti.
Počela sam razumijeti koliko je meditacija moćna ako je nastavite prakticirati.

Ovo novo viđenje sebe me je nagnulo na neke promjene u mom životu. Sa meditacijom rastete i stvarate nove navike. Raste vam samopoštovanje i svijesnost sebe te vas "natjera" da izaberete zdravije aktivnosti za svoje tijelo, um i dušu.
Možda je i to jedan od razloga zašto sam postala vegetarijanka,ali to je priča za neki drugi post.

Nadam se da sam nekog potaknula da na svoje tijelo i um gleda drugačije jer ono to zaslužuje.

Hvala na čitanju.

Zahvalna sam što mogu pogledati kroz prozor i osjećati mir. Zahvalna sam na cvijeću koje mogu namirisati, na iskustvu koje mi je život dao, na ljubavi, zahvalna sam na pitkoj vodi, zahvalna sam na fizičkom i psihičkom zdravlju.
Zahvalna sam na iznosu kojeg imam na računu.

Što mislite o teoriji koja govori da ako smo dovoljno zahvalni na svemu što imamo u životu ono nam donosi još stvari na kojima možemo biti zahvalni samo zato što smo izdvojili mjesta za njih prestankom razmišljanja o stvarima koje nas vuku dolje? To znači da smo prestali govoriti kako mi to ne možemo, kako nismo dovoljno obrazovani, dovoljno snažni, kako nemamo dovoljno novaca da to ostvarimo ili smo jednostavno prestali biti negativni u vezi svog života te smo počeli vjerovati u sebe. Vjerovati u privlačnost misli.

Vjerujem da ću već iduće godine objaviti svoju knjigu, prodati je u puno primjeraka i zaraditi preko milijun dolara, rekla je jedna spisateljica i postigla isto. Njezine misli su automatski imale veću šansu da se to ostvari samo zato što je vjerovala u svoje misli i u sebe.

Vjerujem da unutarnji mir privlači uspješnost, samo moram pronaći nešto što me tjera da se osjećam živom. Znam da sam rođena da ostavim trag. Vidim budućnost u bezbroj mogućnosti. Vjerujem u snagu u sebi. Osjećam se dobro u svojoj koži. To je ono što si morate govoriti svaki dan i biti zahvalni na toj euforiji osjećaja koje vam zahvalnost daje.

Hvala što ste izdvojili vrijeme za moj tekst.

Zašto se danas događa da vidimo ljude kako više mare za stvari koje posjeduju nego za sebe ili svoje voljene.
Kako smo se uopče doveli do te situacije?

Vidimo ljude kako trate svoje vrijeme skrolajući, nesvjesno gledajući u lažne živote..Samu sebe često puta ulovim u tome.
Da li smo zaboravili kako živjeti, kako otkriti pravog sebe i kako njegovati inspiraciju, kreativnost, maštu, ljubav?
Oči su nam zaprljane Internetom ne bismo li vidjeli što se zapravo odvija oko nas. Loše odluke vladajućih, nepravda, zagađenost svijeta, nepotrebno ubijanje životinja... Zar nije ironično da ljudi kradu ljudima vlastite identitete, istovremeno im to dozvoljavajući jer je lakše živjeti u neznanju?
Vrijeme je da se probudimo! Da uzmemo stvari u svoje ruke, da njegujemo našu planetu Zemlju, da njegujemo svoj um i svoja tijela, da njegujemo odnose, da njegujemo ljubav.
Znanstvenici su dokazali da kada učitelj samo kaže studentu da ima veći IQ, njegov IQ se povećava da bi dostigao očekivanja učitelja.
Zamislite onda kada vam na vijestima konstantno "trube" o nepovoljnoj situaciji države, o nepotrebnim temama kraj mnogo bitnih o kojima možda ni ne znamo puno, o nepravdi, o nasilju, sve takve vijesti nam ne daju neku nadu da stvari idu na bolje, zar ne? Nečija vijest nam može bitno utjecati na dan. Tko onda ima kontrolu nad nama, neka vijest ili mi sami?

Nakon razmišljanja o svemu ovom odlučila sam početi pisati ovaj blog.
Vjerujem u pozitivnu moć, u moć iscjeljenja, vjerujem u moć koja me može navesti da potaknem sebe i druge na razmišljanje.
Kada promijenite način na koji gledate stvari, stvari koje gledate se mjenjaju. Zamislite život kakav želite i živite taj život.
Naravno, to nekad nije savršeno kao što zvuči ili kao što nam je "servirano" na društvenim mrežama.

Mislim da je minimalizam danas vrlo bitan jer smo u cijeloj hrpi stvari izgubili kompas. Ljudi koji žive minimalizam svjedoće kako su im domovi nekoć bili pretrpani nepotrebnim predmetima te su poćeli otkrivati da se s manje stvari osjećaju lakše i slobodnije. Život postaje ugodniji, a potiće i kreativnost. I ne samo minimalizam u smislu materijalnog svijeta, nego i suvišnih prioriteta u životu, obaveza, uklanjanje loših navika, stavova,obrazaca razmišljanja...Možda otkrijete da provodite previše vremena na Internetu, ispred TV-a, u kafićima, da jedete previše junk food-a, da ulazite u nepotrebne rasprave, da ste okruženi toksićnim ljudima, vijestima ili da ulažete novac u stvari koje vam nisu potrebne.
Minimalizam je nešto predivno što vam pomaže otkriti ono što je bitno za vas.

Hvala što ste izdvojili trenutak za moj tekst, veselim se vašim komentarima. :)