Mislim da je dobro dozvoliti samome sebi izgubljenost, dozvoliti neodlučnost i jednostavno osjetiti prijelaz i biti svjestan da se ne možemo nećemu prepustiti bez te stanke, bez tog razgovora sa samim sobom. Odgovor je duboko u nama i treba mu vremena da ispliva na vidjelo. Bez te izgubljenost ja danas ne bih znala tko sam. Nekako smo nedovršeni u spoznaji samog sebe. Zato sam odlučila podijeliti s vama pjesmu koju sam i napisala u takvoj jednoj fazi koju smatram čarobnom i kojom sam spoznala samu sebe.


Praznina
I što boli odjednom
Kao da je oduvijek tako i bilo
Tmina
I sada je tamo

Mislim da čujem violu kako svira
Pričujno
Mislim da vidim njene krhotine
Kako plutaju
Jednolično

Ništa ne mogu vidjeti
Ništa čuti, ni dodirnuti

Tko si ti da me pustiš
Samo to osjetiti?

Želim samo izbaciti
Te krhotine iz sebe
Osjetiti tebe
I naučiti disati
Kroz tebe